Ministarstva vanjskih poslova Rusije i Bjelorusije objavila su zajedničko, treće po redu, godišnje izvješće o stanju ljudskih prava u određenim državama svijeta.
Radi se zapravo o klasičnom pokušaju instrumentalizacije tematike ljudskih prava u svrhu stvaranja pritiska ili protuteže prema konkurentskim državama. Nema govora o tome da bi Rusija poduzimala takve aktivnosti u cilju doprinosa poboljšanju stanja ljudskih prava u svijetu niti Rusija u tom smislu ima potrebnu međunarodnu reputaciju ili legitimitet. U još puno manjoj mjeri se to može reći za jednopartijsku i komunističku Kinu koja, primjerice, od 2000. godine objavljuje godišnje izvješće o stanju ljudskih prava u SAD-u, a kao odgovor na američka izvješća o Kini.
Osim Rusije i Kine izvješća o stanju ljudskih prava i sloboda u svijetu redovito objavljuju SAD i Velika Britanija, te UN, EU i neke međunarodne i nominalno neovisne i nevladine organizacije za ljudska prava kao što su npr. Amnesty International, Human Rights Watch, FreedomHouse i druge.
SAD i Velika Britanija imaju nesumnjivo veliku ulogu u razvoju i međunarodnom širenju koncepta ljudskih prava i sloboda, kao i s time usko povezanih koncepata parlamentarne demokracije i vladavine prava. U tom smislu je nemoguće zaobići čuvene i za univerzalni razvoj ljudskih prava i sloboda kapitalne dokumente koje su te nacije kroz povijest iznjedrile i podarile ih svijetu kao npr. Magna Carta Libertatum (1215), Habeas Corpus Act (1679), Bill of Rights (1689), Deklaracija o neovisnosti (1776) i mnoge druge, kao i njihov doprinos istim vrijednostima u filozofskom, znanstvenom i političkom području.
Ključna je uloga istih zemalja i u osnivanju i usmjeravanju Organizacije Ujedinjenih naroda koja je donijela temeljne i univerzalne dokumente o ljudskim pravima i slobodama, kao što su Opća deklaracija o ljudskim pravima iz 1948., Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1966) i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966).
Von der Leyen podržava Španjolsku u pokušaju smirivanja napetosti u EU: Je li to ispravan put?
Ljudska prava kao oružje za vlastite interese; utjecaj ekstremnih liberalnih struja
S druge strane ne može se poreći da su SAD i Velika Britanija širenje navedenih koncepcija po svijetu koristile i kao učinkovito sredstvo za širenje vlastitog utjecaja i za ostvarivanje različitih interesa.
Izvješća UN-a i EU o stanju ljudskih prava također treba gledati ne samo kao misiju širenja standarda o ljudskim pravima i slobodama u svijetu, nego i u kontekstu dodatnih interesa koji se tim putem nastoje realizirati.
Zadnjih desetljeća je evidentna pojavnost da se tradicionalni pristup ljudskim pravima pokušava promijeniti širenjem kataloga postojećih prava, a što je rezultat utjecaja novih, ekstremno liberalnih ideoloških strujanja.
S obzirom da oko takvih tendencija nema suglasnosti dovoljnog broja država članica UN-a, promjene se pokušavaju izvesti interpretacijama postojećih ili konvencionalnih ljudskih prava od strane različitih stručnjaka, specijaliziranih tijela i komisija UN-a i drugih organizacija.
Taj novi i ekstremno liberalni koncept ljudskih prava široko je prihvaćen od strane vladajućih i vodećih političkih struktura najrazvijenijih zapadnih država i kao takav je nametnut i Hrvatskoj – najprije kao uvjet za pristupanje u EU i NATO, a kasnije i na druge načine.
Da se radi o dominirajućem i obligatornom konceptu najbolje pokazuju primjeri Mađarske i Poljske koje su upravo zbog pridržavanja nekim tradicionalnim ili konzervativnim aspektima ljudskih prava i sloboda imale nemalih problema u pristupu financijskim fondovima EU i općenito u normalnom funkcioniranju unutar EU.
Konzervativni zaokret pod utjecajem Trumpa
SAD su bile glavni nositelj i promotor navedenog, ekstremno liberalnog koncepta ljudskih prava, da bi dolaskom na vlast predsjednika Donalda Trumpa, poglavito u njegovom drugom mandatu, došlo do temeljitog konzervativnog zaokreta.
Naime, Trump i njegovi suradnici ocijenili su ranije programe financiranja projekata ljudskih prava rasipnim i protivnim tradicionalnim američkim vrijednostima te su slijedom toga pristupili ukidanju ili reduciranju financijskih sredstava i državnih kapaciteta namijenjenih za navedene svrhe.
S druge strane su pristupili promociji nove politike ljudskih prava i sloboda pod nazivom Promoting Human Flourishingin Foreign Assistance, a čija je suština u zabrani financiranja ekstremno liberalnih koncepcija ljudskih prava, a koje, primjerice, uključuju tzv. prava na pobačaj, prava utemeljena na rodnoj ideologiji (tzv. rodni i transrodni identiteti i sl.) ili na koncepciji poznatoj pod nazivom Diversity, Equity and Inclusion (različitost, jednakost, uključivost), a kojom se nameće jednaka ili „pravedna“ zastupljenost u društvu i institucijama raznih društvenih skupina čiji se identitet temelji na rasnim, etničkim, spolnim, rodnim i sličnim razlikama.
U navedenom kontekstu i dodatno zbog bitno različitih pogleda na situaciju u Izraelu, predsjednik Trump je početkom 2006. potpisao uredbu o istupanju SAD iz Vijeća za ljudska prava UN-a te ukupno iz 31 UN entiteta.
50 000 Marokanaca naglo ušlo u Španjolsku: uključila se vojska
Rusko-bjelorusko izvješće i poglavlje o Hrvatskoj
Navedeno rusko-bjelorusko izvješće obuhvaća stanje u 43 države i u EU kao cjelini, pri čemu sve države na koje se referira pripadaju geopolitičkom Zapadu, uključujući pored europskih zemalja Australiju, Kanadu, Novi Zeland i Japan.
Izostavljene su, dakle, sve zemlje izvan zapadne geopolitičke orbite, bez obzira što je stanje ljudskih prava u mnogima od tih zemalja na neusporedivo nižoj razini nego što je u zemljama koje su obuhvaćene ovim izvješćem.
Od europskih zemalja izostavljene su mikro države poput Malte, Andore, Monaka, Vatikana i sličnih, a od ostalih država izostavljena je jedino Srbija što može biti shvaćeno kao izraz specijalnog odnosa Rusije prema Srbiji ili gledanja na tu državu kao na jedino preostalo ili potencijalno najizvjesnije rusko uporište u Europi.
Izvješće je sastavljeno na više od tisuću stranica, a poglavlje o Hrvatskoj na dvadesetak. Zanimljivost je da su napisi o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj utemeljeni u najvećoj mjeri na izvješćima zapadnih i UN organizacija i tijela nadležnih za ljudska prava te na izvješćima hrvatskih institucija kao npr. Pučkog pravobranitelja i drugih. Ali u oči posebno upada oslanjanje na ocjene stanja ljudskih prava, posebno srpske nacionalne manjine u RH, od strane Srpskog narodnog vijeća (SNV) – o čemu više malo kasnije u tekstu.
U izvješću se tek minimalno radi o neposrednim ruskim zapažanjima i to po pitanju navodno diskriminacijskog odnosa prema ruskim diplomatskim predstavnicima i građanima u Hrvatskoj, a što se dovodi u vezu s ratom u Ukrajini i sankcijskim mjerama koje su formulirane jedinstveno na razini Europske unije.
U suštini radi se o poimanju ljudskih prava i sloboda u skladu s krajnje liberalnim ideološkim konceptom koji je zapadni svijet usvojio kao što ga je usvojila i hrvatska vlast i veliki dio hrvatske političke, medijske, akademske i organizirane građansko-društvene scene.
No gledajući s konzervativno-tradicionalnog stajališta, izvješće je potpuno neprihvatljivo jer ignorira i podriva ne samo konvencionalni koncept ljudskih prava nego i koncept suverene, demokratske, pravne i nacionalne države te tradicionalni svjetonazor i sustav vrijednosti.
„Diskriminacija Srba“
Konkretno, izvješće u velikoj mjeri govori o navodnoj diskriminaciji raznih društvenih skupina, a poglavito nacionalnih manjina, Srba, Roma i ilegalnih migranata.
Evo isječka teksta koji je o tom segmentu objavio Večernji list, nakon kojeg ću se detaljnije posvetiti pojedinim ključnim elementima s ciljem ukazivanja na velike (ne)svjesne propuste autora izvješća na štetu Republike Hrvatske:
„Izvješće navodi statistiku SNV-a (financirano iz državnog proračuna RH, op.a.) prema kojoj je 2024. godine zabilježeno oko 700 slučajeva širenja mržnje prema srpskom stanovništvu, uz slučajeve fizičkog nasilja, etnički motiviranog vandalizma, uništavanja spomenika i oštećivanja imovine. ECRI i drugi mehanizmi upozoravaju na širenje predrasuda i stereotipno-negativno prikazivanje manjina u regionalnim medijima i na društvenim mrežama, kao i na korištenje uvredljivih grafita u gradovima poput Zagreba, Vukovara, Gospića i Rijeke. Dokument spominje i primjere otkazivanja ili zabrana pojedinih kulturno-umjetničkih manifestacija te nastupa gostujućih skupina i izložbi iz susjednih zemalja, što se u izvješću tumači kao kršenje prava na slobodu stvaralaštva i iskaz diskriminacije. U izvješću se značajna pozornost posvećuje pitanjima povijesnog revizionizma i posljedicama Domovinskog rata, oružanog sukoba koji se odvijao od 1991. do 1995. godine. Pozivajući se na nalaze posebnog izvjestitelja Ujedinjenih naroda za promicanje istine, pravde, reparacije i jamstava neponavljanja Fabiana Salviolija te zaključke Odbora UN-a za uklanjanje rasne diskriminacije (CERD), dokument upozorava na pojave koje se ocjenjuju problematičnima u području suočavanja s ratnom prošlošću. Kritizira se pojavljivanje elemenata povijesnog revizionizma, glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca, podizanje spomenika uz podršku dužnosnika te korištenje fašističkih i ustaških obilježja i pozdrava u javnom prostoru. Ukazuje se na primjedbe međunarodnih tijela o navodnoj neujednačenosti ili pristranosti u istragama i sudskim postupcima vezanima uz ratne zločine, uz napomenu da civilne udruge i izvještaji poput onih SNV-a upozoravaju na razliku u postupanju prema pripadnicima različitih nacionalnih skupina. Također se spominje pitanje nestalih osoba, pri čemu je prema podacima iz 2025. godine registrirano 1740 nestalih osoba iz razdoblja krize 90-ih.“
Tjedna analiza Zorana Metera: Mračna sila zavladala Europom! Zašto ovo ne može dobro završiti
Arbitriranje autora i pokušaj „izvrtanja povijesti“
Sad se vratimo samom izvješću i njegovom autoru. Tako se, u istom, kao kršenje ljudskih prava iznosi navodna diskriminacija na osnovi etniciteta, a povezana s povijesnim revizionizmom i „pokušajima izvrtanja povijesti“. Na taj način autor je zapravo nekvalificirano i nepozvano pribjegao arbitriranju o povijesnoj materiji i iznio zaključak o stvari u kojoj nije nadležan. Pritom se može reći i da se radi o primjeru zlouporabe tematike ljudskih prava u svrhu stvaranja pritiska protiv slobode znanstvenog istraživanja teprotiv slobode misli i govora, a u krajnjoj liniji, može se raditi i o obliku hibridnog ratovanja usmjerenog na formiranje u javnosti lažnih slika povijesne i aktualne stvarnosti, sa svrhom manipuliranja javnošću i oblikovanja njihovih političkih stavova.
Nadalje se navodi kao primjer kršenja prava Roma, prosvjed hrvatskih građana protiv državnih potpora prema Romima. Pritom se zanemaruje kako javno okupljanje i prosvjed spadaju u kategoriju konvencionalnih ljudskih prava i sloboda kao što spadaju i pravo misli i govora uključujući i političkog govora i to o bilo kojem pitanju iz nadležnosti državne i javne vlasti, uključujući i pitanje financijskih potpora romske zajednice, a dodatno uslijed mogućih štetnih implikacija istih na brojna i različita prava i slobode građana.
Kao kršenje ljudskih prava navodi se i segregacija Roma u školama iako je općepoznato kako romska djeca imaju svoje specifičnosti koje mogu biti opravdan razlog za segregaciju odnosno za odvajanje razreda, programa i slično.
Nadalje se govori o navodnim slučajevima rasističkih napada na Rome i Srbe, sugerirajući time da su Srbi druga rasa u odnosu na Hrvate što zvuči kao besmislica. Također se navodi da su Romi marginalizirani, a ignorira se notorna činjenica o romskim specifičnostima i s te osnove opravdana pretpostavka o poteškoćama koje se mogu pojaviti po pitanju njihove integracije.
Logika ovakvih neutemeljenih ili deplasiranih konstatacija nalazi se zapravo u konceptu novih, ekstremno liberalnih ljudskih prava čiji je konačni smisao u društvenom raslojavanju i antagoniziranju, a time u destabilizaciji društva i nacije, u krajnjem slučaju u nastupanju kaosa i kolapsa.
Blic analiza Zorana Metera: Elite izbacile ‘nazadno’ kršćanstvo da bi EU pretvorile u ‘naprednu’ džamahiriju
Potpuno ignoriranje hrvatske traume proizišle iz srpske zločinačke agresije
Srbe se prema izvješću navodno negativno stereotipizira na društvenim mrežama, pisanjem grafita, „antisrpskom retorikom“, i td.. Pri takvom se zaključivanju nema u vidu realni kontekst hrvatskog društva odnosno traume proizišle iz zločinačke agresije koja je protiv Hrvatske izvršena u ime srpske nacionalističke ideologije koja i danas dominira u srpskom političkom korpusu, naročito u njenim vodećim slojevima.
Nadalje se navodi kako su zbog prosvjeda hrvatske javnosti otkazane neke srpske kulturne manifestacije u pojedinim hrvatskim gradovima, a pritom se ignorira da je stav prosvjednika te šire i stručne hrvatske javnosti bio da su otkazane kulturne manifestacije bile pripremljene u nacionalističkom kontekstu i da se radilo o pokušajima da se u formi kulturnog nastupa ohrabri položaj i utjecaj upravo tih srpskih nacionalističkih snaga u Hrvatskoj.
Govori se da su Romi i Srbi izloženi „strukturalnoj diskriminaciji“ jer da navodno nisu odgovarajuće zastupljeni u javnoj upravi, sudstvu i institucijama pravne prinude, pri čemu se zanemaruju navedene romske socijalne i ukupne specifičnosti kao i problem impregniranosti srpskog korpusa nacionalističkom ideologijom koja na Hrvatsku gleda s najvećim neprijateljstvom.
Kao kršenje ljudskih prava navodi se i politički prijedlog ukidanja državnog praznika Dana antifašističke borbe što izgleda kao bizaran nasrtaj na slobodu političkog govora, a time i na slobodu ili integritet demokracije. No ne radi se definitivno o nikakvoj naivnosti nego o zlouporabi materije ljudskih prava u cilju podržavanju antifašizma kao paravana pod kojim se mogu razvijati politički stavovi protivni hrvatskoj nacionalnoj državi i tradicionalnom svjetonazoru.
Također zvuči bizarnim i navođenje koncerta „nacionalističkog izvođača“ Marka Perkovića Thompsona kao primjera kršenja ljudskih prava. Time se intencija općeg ograničavanja političkih sloboda i prava proširila i na sferu kulture.
Prava ilegalnih migranata navodno se krše fizičkim sprječavanjem njihovog nezakonitog ulaska preko državne granice (tzv. pushback). Drugim riječima, zagovara se koncept otvorenih granica, a to znači koncept anarhije i raspada nacionalne države.
Kao dokaz navodnog ugrožavanja ženskih prava navodi se podatak da je u ukupnoj populaciji udio žena 51%, a njihov udio među zaposlenima samo 46%, što je primjedba koja ignorira ili namjerno pobija općepoznate ili notorne antropološke specifičnosti žena i muškaraca.
Ovo su samo neki od navoda iz rusko-bjeloruskog izvješća.
Lustracija ili ne? Perfidno sugeriranje jugoslavenske ideje: pozadina, rizici i rješenja (2. dio)
Kompilacija, a ne samostalni uradak
Iako su ih Rusi i Bjelorusi predstavili kao vlastito izvješće, radi se o kompilaciji navoda iz izvješća raznih organizacija za ljudska prava koje su registrirane u zapadnim zemljama i koje funkcioniraju u skladu s ideologijom novih ljudskih prava temeljenom na protivnosti tradicionalnom svjetonazoru i na konceptu podržavanja različitosti, jednakosti i uključivosti, što je zapravo formula za raslojavanje i antagoniziranje društva, kako bi ga se u finalnoj fazi podvrglo totalitarnoj diktaturi ili tiraniji moćnika koji idejno, financijski i organizacijski stoje iza ovog koncepta iliideologije novih ljudskih prava.
Ruske vlasti su vjerojatno svjesne neutemeljenosti navoda iznesenih u izvješću i moguće je da dotično izvješće nije izraz njihova uvjerenja nego prije svega instrument protuteže prema zapadnim zemljama koje se s istim konceptom ili ideologijom novih ljudskih prava obrušavaju i na Rusiju kao i na vlastite države i društva.
U navedenom smislu, veliki izuzetak na geopolitičkom Zapadu predstavljaju SAD predvođene predsjednikom Trumpom.
Novo zaoštravanje: Evo što SAD namjerava učiniti Francuskoj kao kaznu za njeno ponašanje
U Hrvatskoj i u drugim europskim i zapadnim zemljama koje su pokorene navedenom ideologijom, postoje pojedinci i skupine koji se istoj ne namjeravaju pokoriti, a po uzoru i s osloncem na Trumpa i na njegov državni i stranački ustroj i postavu, trebali bi u svojim državama također izvesti konzervativni zaokret i iznijeti pobjedu tradicionalnog koncepta ljudskih prava i sloboda kao i koncepta suverene nacionalne i demokratske države utemeljene na zdravim i provjerenim osnovama i korijenima.
