Kada je prije dva desetljeća stala na pozornicu i svojim nastupima počela zabavljati ljude, Marina Orsag nije ni slutila da će postati jedno od najvažnijih imena hrvatske, ali i regionalne stand-up scene, a definitivno najvažnije ime u njenoj izgradnji. Na tom je putu, doduše, prošla kroz brojne uspone i padove – i privatne i poslovne. Gubitak oba roditelja, potresom oštećen stan, smrt mačka s kojim je provela 17 godina te zatvaranje Studija smijeha nakon desetljeća uspješnog rada – sve su to izazovi s kojima se nosila samo u proteklih pet godina. No, sreća je ipak pronašla put do 46-godišnje komičarke koja je kao djevojčica maštala o tome da će se baviti kriminalistikom, ali život ju je odveo u drugom smjeru. Ove godine obilježava 20. obljetnicu karijere, koju će uz drage prijatelje i suradnike – među njima su Neda Parmać, Zdenka Kovačiček, Mario Petreković, Mirela Priselac Remi i mnogi drugi – proslaviti na velikom tulumu 9. svibnja u zagrebačkom Boćarskom domu, donosi Gloria.
“Ovaj tulum bit će jedinstven zabavni događaj kojim želim zahvaliti publici što me prati već toliko godina. Čeka nas red smijeha, red pjesme, red plesa, ali u svakom slučaju čeka nas odličan party”, otkriva Marina Orsag, koja je svojim djelovanjem pokazala da humor može biti snažan poziv na promjenu jer je i sama jedna od najistaknutijih LGBTQ aktivistica.
Slavlje uz rock koncert
Iza nje je, kako nam ekskluzivno otkriva, i jedan od najsretnijih dana u životu – sklapanje životnog partnerstva s magistricom politologije i međunarodnih odnosa iz Dubrovnika.
“Bilo je to 22. studenog prošle godine u Zagrebu, u intimnoj atmosferi uz prisutnost naših kuma. Jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada sam zahvalila matičarki na vrlo ugodnoj proceduri, a ona mi je odgovorila da uživa raditi s LGBT parovima jer u njima češće vidi iskrenu ljubav i istinsku želju za zajedništvom”, prisjeća se Marina. Nakon ceremonije uslijedila je skromna proslava uz ručak te odlazak na koncert Gorana Bare i Majki, na kojem su se odlično provele. Pravi tulum tek planiraju napraviti, ali samo za bliske prijatelje i obitelj. “Da krenem pozivati sve ljude s kojima sam vezana poslovno i kroz život, mislim da bi to bilo u rangu jedne hercegovačke svadbe, a to mi je draga strogo zabranila. Nećemo imati ni sljedove hrane, a izbjeći ćemo i određene običaje poput bacanja buketa”, kaže Marina, objašnjavajući da ona i partnerica ne robuju klasičnim slavljima, a ni običajima.
Datum i lokaciju slavlja ne želi otkriti, ali kaže da će to biti nakon proslave u Boćarskom domu na kojoj će je iz prvog reda pratiti životna partnerica koju je upoznala na jednom od svojih nastupa u Dubrovniku prije više od pet godina. “Prije nastupa dijelila sam kemijske olovke po stolovima, što često radim bez podizanja pogleda, no tog je puta bilo drukčije. U jednom trenu ugledala sam je i ostala doslovno bez teksta. Iako sam osoba kojoj je govor ujedno posao, na njezin upit čemu za tu večer služe kemijske olovke odgovorila sam nešto zbunjeno i tog prvog razgovora ni dandanas se ne mogu sjetiti. Srećom, na kraju nastupa ipak me došla pozdraviti, a ja sam, ponovo od zatečenosti, samo izustila: “Ti si jedna od najljepših žena koju sam ikada vidjela”. I tako je sve krenulo”, prisjeća se Marina, dodajući da je ipak prošlo neko vrijeme dok nisu ušle u vezu.
“Popile smo piće, ali nakon toga se nismo čule punih šest mjeseci. Nisam bila sigurna jesam li spremna za vezu na daljinu, a, iskreno, nisam znala ni je li ona uopće lezbijka. No sudbina je imala svoje planove, ponovno nas je spojila malo prije pandemije i onda se odnos pojačao tijekom pandemije, zbog čega sam i provela sljedećih godinu dana u Dubrovniku. Nakon kratkog vremena znale smo da je to to i da više nećemo imati druge partnerice”, govori Marina Orsag, koja u javnosti ne otkriva identitet svoje partnerice.
Neprimjereni komentari
Na to ju je, kaže, ponukalo vlastito iskustvo te niz homofobnih komentara, prijetnji i uvreda koje je doživjela. “Od trenutka kada sam se javno autala postala sam mnogima vreća za udaranje. No, onim ne agresivnim, već samo homofobnim komentarima i ispadima ništa ne zamjeram jer većina toga, vjerujem, proizlazi iz pukog neznanja i straha od nepoznatog, tako da su samo potrebni razgovori i edukacija. A agresivni ispadi su ionako tu samo od osoba koje se i same unutar sebe muče s time jesu li ili ne LGBT, pa mrze same sebe i zato imaju potrebu biti agresivni prema onima koji su u stanju otvoreno živjeti svoj život”, govori Marina.
Njezina partnerica, ističe, autana je u svakom segmentu života – na poslu, pred roditeljima i prijateljima, no Marina ne želi da prođe kroz sve što i ona sama prolazi već petnaest godina. “Vjerujte mi, svi moji prijatelji znaju koliko bih voljela pokazati svijetu to predivno biće koje imam kraj sebe. Ali, nažalost, ne u društvu kakvo je naše. Što da vam kažem, vrijeđali su me zbog moje seksualnosti čak i ispod objave posvećene mojoj pokojnoj majci. Točno na godišnjicu njezine smrti, ispod mog statusa na društvenim mrežama, na moje žaljenje kako čovjek koji ju je ubio i dalje šeće na slobodi, jedan stariji gospodin s malim unukom na profilnoj fotografiji napisao je: ‘Kme, kme, crkla ti mater. Crkla je zato što si prokleta lezba.‘ To mi je samo potvrdilo ono što sam i mislila, a to je da identitet svoje partnerice neću javno otkrivati, ne dok god ovakva atmosfera vlada u Hrvatskoj, a i realno koga briga s kim sam? Bavim se nasmijavanjem ljudi i osmišljavanjem događaja koji će ih nasmijati i zabaviti. Zašto je za to bitno s kim sam u vezi?”, odlučno govori komičarka, koja sa svojom dragom vrijeme najradije provodi kod kuće, donosi Gloria.
Njezina partnerica, ističe, autana je u svakom segmentu života – na poslu, pred roditeljima i prijateljima, no Marina ne želi da prođe kroz sve što i ona sama prolazi već petnaest godina
Obje, kaže, vole pogledati dobar film i seriju ili igrati društvene igre. “Obožavamo igrati “Ticket to ride” s ekipom, provoditi vrijeme s našim nećakinjama i nećacima, a volimo i escape room. Volimo i ples pa smo čak upisale tečaj latinoameričkih plesova, no to je završilo neslavno. Bile smo jedini istospolni par, svi pogledi bili su upereni u nas i komentari su bili neprimjereni. Dvaput smo pokušale dati šansu plesu, ali na kraju smo odustale jer se nismo osjećale ugodno. Danas zato plešemo po stanu”, smije se Marina, koja se vratila u Zagreb nakon što je godinu dana tijekom pandemije živjela u Dubrovniku.
“Ostala sam bez stana u potresu, a skoro i bez glave jer je ogromna cigla pala tik pored mene. Svijet je bio u pandemiji, ja sam morala zatvoriti klub pa mi je zapravo bilo svejedno hoću li privremeni stan plaćati u Zagrebu ili Dubrovniku u kojem su me odlično prihvatili. Često su mi znali reći da sam ja sad “njihova mala iz grada” i to mi je bilo baš simpatično i drago čuti”, kaže Marina koja se ne ustručava priznati kako je zbog svih teškoća s kojima se susrela potražila i stručnu pomoć.
Tragedija zbog koje je potražila pomoć
“Teško se nosim s činjenicom da je čovjek koji je ubio moju majku u prometu još uvijek na slobodi. Mamina smrt me slomila, a to što je na slobodi dodatno me lomi svaki dan. To je bio najveći razlog zašto sam odlučila malo se pozabaviti svojim mentalnim zdravljem. Ostali razlozi su sve nedaće koje su me zadesile zadnjih par godina, a moram priznati i da je sve što sam kao žena prošla tijekom izgradnje scene među muškim kolegama također bilo velik razlog za odlazak na terapiju. Kada je riječ o psihologu, najvažnije je pronaći nekoga tko vam odgovara, a ja sam imala sreću da sam to i uspjela”, priznaje Marina, koja svakodnevno, kroz humor, pokušava mijenjati svijest društva.
“Zaista vjerujem da činim promjene nabolje za LGBTIQ+ zajednicu. Vrlo često dobivam na licu mjesta potvrdu za to raznim situacijama i gestama. Zanimljivo, čak su nekoliko puta na moj nastup došli očevi kako bi nakon nastupa tražili savjet kako da olakšaju život svojoj LGBT djeci te kako da se i oni sami bolje nose s tim. Te situacije uvijek mi natjeraju suze na oči”, kaže Marina.
