Lavina medijskih rasprava o sudbini Hajdukova stadiona zahvatila je posljednjih tjedana javnost snagom kakvu Maroje Mrduljaš, docent na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i koautor hvaljene serije “Betonski spavači“, kaže da nije očekivao.
“Da ste mi to pitanje – obnova ili rušenje Poljuda – postavili prije dva mjeseca, rekao bih da je to neka šala”, napominje Mrduljaš u razgovoru s Telegramom, i dodaje: sa stajališta struke i zdravog razuma, rušenje jednostavno nije opcija.
Tekst se nastavlja nakon oglasa
Poljud je zaštićeno kulturno dobro
Temelj svake rasprave, ističe Mrduljaš, mora biti činjenica da je Poljud od 2015. godine zaštićen kao nepokretno kulturno dobro Republike Hrvatske. To znači da se na njemu ne može poduzeti ništa bez suglasnosti konzervatorske struke, a ni bez odobrenja nositelja autorskih prava — arhitekta Nenada Fabijanića, nasljednika prava pokojnog profesora Borisa Magaša. Zakonska mogućnost skidanja statusa zaštite postoji, ali je proceduralno izuzetno složena. O tome odlučuje Vijeće za kulturna dobra pri Ministarstvu kulture, u kojemu sjedi devet uglednih stručnjaka. Mrduljaš, koji kaže da osobno poznaje gotovo sve njih, smatra nezamislivim da bi itko od njih potpisao takvu odluku.
Magašev stadion, podsjeća Mrduljaš, paradigmatski je primjer čistoće arhitektonske ideje: jednostavna školjka u udolini i elegantni krov koji “dematerijaliziran lebdi” iznad svega. Konstruktivno, rješenje je ingeniozno — jedna tribina nosi drugu, bez stupova, u savršenoj ravnoteži. Prostorno, stadion je otvoren prema krajoliku između mora i Marjana, što ga čini gotovo jedinstvenim u svjetskim razmjerima.
Hotel i VIP lože moguće i na Poljudu
“Zamisliti Split bez Poljuda jednako je teško kao zamisliti ga bez Dioklecijanove palače ili bez Marjana”, kaže Mrduljaš. Umjesto rušenja, Mrduljaš zagovara obnovu koja bi Hajduku mogla dati sve što traži: hotel, komercijalne sadržaje, VIP lože — sve to moguće je integrirati u postojeću strukturu.
Štoviše, Magaš je sam projektirao hotel i popratne sadržaje kao dio izvornog kompleksa, koji zbog tadašnjih okolnosti nikad nije dovršen. “Mogli bismo realizirati ono što Magaš nije uspio ostvariti u svoje vrijeme.” Atletiku pak vidi na novoj lokaciji — na Brodarici — dok bi Hajdukov kampu mogao nastati na trećoj lokaciji. “Jedan nogometni, jedan atletski stadion — to bi za Split, a čini mi se i za Hajduk, bilo najbolje.”
Moja reakcija na članak je…
