Pero Ugarković je hrvatski istraživač mora, široko prepoznat kao stručnjak za Jadransko more i istaknuti glas u očuvanju morskog ekosustava. U posljednje vrijeme sve češće upozorava na unuštavanje priobalnog staništa, a ovaj put vrlo je oštro kritizirao praksu proglašavanja tzv. strateških projekata na obali, nauštrb prirodnih bogatstava koju nam obala daje.
– Vrijeme je da država prestane proglašavati strateške projekte kojima se odričemo našeg najvrijednijeg bogatstva.
Masovna izgradnja na obali i ovisnost gospodarstva o turizmu i stalnoj gradnji ljudi više ne doživljavaju kao razvoj, nego kao smjer koji uništava prirodu i dugoročno osiromašuje prostor i društvo.
Godinama su se takvi projekti opravdavali zapošljavanjem i gospodarskim rastom. Danas je sve očitije da mnogi od njih proizvode suprotan učinak, snižavaju stvarnu vrijednost naše obale i stvaraju sustav koji sve više ovisi o sezonskoj i uvoznoj radnoj snazi.
Još davno urbanisti, sociolozi, ekonomisti i stručnjaci za turizam upozoravali su da prekomjerna izgradnja nosi ozbiljne dugoročne rizike. Njihove analize i upozorenja često su ostajali po strani, dok su se odluke donosile prvenstveno u korist kratkoročnih investicijskih interesa.
Zato je vrijeme da se jasno postavi pitanje što bi trebao biti strateški projekt. Ako taj status služi samo kao instrument ubrzavanja privatnih investicija, dok javni interes nije jasno definiran, tada se otvara prostor za odluke koje duboko mijenjaju prostor i identitet, bez stvarnog društvenog konsenzusa.
Takvu situaciju danas vidimo u Cavtatu, gdje velik dio lokalne zajednice ne podržava izgradnju turističkog resorta u uvali Čista luka, iako je projekt političkom odlukom proglašen strateškim.
Istodobno, malo ljudi zna da je i uvala Livka na otoku Šolti dobila isti status. Plan ondje predviđa izgradnju turističkog naselja s hotelima, vilama i pratećom infrastrukturom.
Za mnoge ljude ta uvala ima posebno značenje. Smještena uz Splitska vrata, stoljećima je služila kao prirodno zaklonište ribarima prije nastavka plovidbe. To je prostor očuvane prirode i jedno od rijetkih mjesta u blizini Splita gdje se još može otići na đitu i provesti dan u netaknutoj uvali.
Nitko ne prati što se događa iza kulise i ljudi uvijek reagiraju kad je kasno. Ali pitanje je jednostavno, tko to želi da se ovakve ljepote i očuvana obala stalno pretvaraju u turističke resorte i zašto uopće više ići u tom pravcu?
Strateški projekti trebali bi služiti javnom interesu, vraćati prostor građanima i čuvati prirodne vrijednosti u skladu sa strategijama i međunarodnim konvencijama zaštite prirode i bioraznolikosti.
Ako se koriste za suprotno, tada zauvijek gubimo upravo ono što našu obalu čini jedinstvenom i vrijednom, a uz nju gubimo i istinski “dalmatinski” način života – poručio je Ugarković
“Ako ste ikada željeli posjetiti ovu prelijepu bračku uvalu, učinite to što prije”
Ugarković je potom upozorio i na konkretan problem u jednoj bračkoj uvali, u koju uskoro stižu investitori koji misle graditi hotel i ostale turističke resurse:
– Ako ste ikada željeli posjetiti prelijepu uvalu Smrka na Braču, učinite to što prije, jer uskoro ćete je izgubiti, a da to niste ni primijetili.Turizam je važan dio našeg gospodarstva, i meni osobno izvor prihoda. Ali siguran sam da nitko od nas nikada ne bi pristao da turizam postane rasprodaja Dalmacije, u kojoj nama na kraju ostaje samo uloga posluživanja nekim budućim feudalnim gospodarima prostora.
Turizam u kojem lokalna zajednica nastavlja živjeti svoj autentični život na prostoru koji koristi održivo, takozvani community-based tourism, najvrjedniji je i najpoželjniji oblik turizma. To nisam izmislio ja, već je to stručni koncept koji se nalazi u gotovo svim strategijama održivog turizma i koji političari godinama ponavljaju.
Upravo takav turizam bio je temelj ideje pod kojom se desetljećima promovirala naša obala, slogan “Mediteran kakav je nekad bio”. Kako smo onda danas došli do toga da, umjesto tog najvrjednijeg oblika turizma, odaberemo model koji istodobno uništava i Mediteran i ono što mi jesmo? – pita se Ugarković.
D.G.
