Dok europskim metropolama bjesne masovni prosvjedi mladih i ulični sukobi, riječki profesor i politički filozof dr. sc. Ivan Cerovac u analizi europske krizne situacije upozorava kako Hrvatskoj možda ne prijeti francuski scenarij uličnog nasilja, ali da se suočava s dugoročno puno opasnijim procesom, normalizacijom političke apatije i raširenim uvjerenjem građana da se kroz demokratske institucije više ništa ne može promijeniti, piše Novi list.
Europski val nemira, koji je započeo prosvjedima francuskih srednjoškolaca zbog lošeg stanja u obrazovanju, brzo se prelio na ulice Lisabona, Madrida, Milana, Bruxellesa i Tirane. Iako se konkretni povodi razlikuju od države do države, od stambene krize na Pirinejskom poluotoku do protivljenja vojnom roku u Njemačkoj, dr. Cerovac ističe da je zajednički nazivnik aktualnih bunata “osjećaj gubitka budućnosti” kod mladih Europljana.
“Mladi su Europljani odrastali uz obećanje da će obrazovanjem i radom živjeti bolje od svojih roditelja, a sada sve češće otkrivaju da im ni jedno ni drugo ne jamči pristojan život. Generacija kojoj se godinama govorilo da je budućnost Europe sada traži objašnjenje zašto ta budućnost izgleda toliko nesigurno i neprivlačno”, objašnjava Cerovac s Filozofskog fakulteta u Rijeci za Novi list.
Nasilje na ulicama i politička odgovornost centra
Komentirajući navode da prosvjedi predstavljaju izravan udar na sustav, riječki profesor naglašava kako sami nemiri zasad ne ugrožavaju temelje demokracije, ali upozorava na zabrinjavajući simptom dubokog poremećaja u društvu.
“Nasilje svakako treba osuditi, ali osuda nasilja ne oslobađa vlast odgovornosti da razumije zašto je do nezadovoljstva došlo. Društvo u kojem je ulica postala jedino mjesto na kojem se građani osjećaju politički važnima ima problem koji se ne može riješiti samo većim brojem policajaca”, ističe Cerovac.
Osvrćući se na optužbe francuskog predsjednika Emmanuela Macrona da iza nasilja stoji radikalna ljevica dok desnica vreba priliku na izborima, Cerovac upozorava da politički centar ne može prebaciti svu krivnju na oporbu. “Kada nezadovoljne građane godinama uvjeravate da za njihove probleme nema drugog rješenja, a kad rješenje koje nudite te probleme ne ublažava nego situaciju čini još gorom, ne biste se trebali čuditi kada dio njih krene tražiti druge političare i drukčija rješenja.”
Hrvatski scenarij
Govoreći o usponu populističkih stranaka u Europi, Cerovac pojašnjava da najveća opasnost nije sam dolazak radikalnih opcija na vlast, nego postupno prihvaćanje ideje da su neovisne institucije i zaštita manjina nepotrebne prepreke donošenju odluka. Problem nastaje kada dio građana sasvim legitimno protivljenje neoliberalnim ekonomskim idejama izravno poveže s protivljenjem liberalnim demokratskim institucijama.
U usporedbi sa zapadnoeuropskim ulicama, Hrvatska bilježi izostanak masovnih uličnih sukoba, no to ne znači da je pošteđena identičnih socioekonomskih problema. Prema OECD-ovu izvješću iz 2026. godine, Hrvatska je prva u Europi po udjelu mladih koji do 30. godine žive s roditeljima, uz prisutne visoke stope inflacije, korupciju i opterećen mirovinski i zdravstveni sustav.
“U Hrvatskoj, srećom, takvog nasilja uglavnom nema. Međutim, kada se na našim ulicama umjesto političkih zahtjeva za kvalitetnije obrazovanje ili bolje zdravstvo skandira Hitleru i Auschwitzu, teško da možemo tvrditi kako smo politički zrelije društvo. Hrvatskoj možda ne prijeti francuski scenarij uličnih sukoba, ali joj prijeti nešto manje dramatično i dugoročno vrlo štetno, normalizacija političke apatije i uvjerenja da se ništa bitno ne može promijeniti. U demokraciji nije nužno najopasniji građanin onaj koji glasno prosvjeduje. Ponekad je veći problem onaj koji je prihvatio uvjerenje da se kroz institucije i procedure liberalne demokracije ništa ne može promijeniti”, zaključuje dr. Ivan Cerovac.
