Fenomen rodbinskih, bračnih i kumskih veza u pravosuđu tema je koja sve više okupira sudove i institucije sudbene vlasti. Zbog specifične strukture zapošljavanja i napredovanja u pravosudnom sustavu u javnom se prostoru nerijetko govori i o umreženosti na različitim razinama sudova. Pojedine mreže u pravosuđu razgranate su do te razine da ih u pravosudnim krugovima nazivaju dinastijama, a njihovi primjeri ilustriraju kako se privatni životi i profesionalne karijere isprepleću u najvišim sferama sudbene vlasti.
Jedan od najpoznatijih primjera svakako je onaj aktualne predsjednice Vrhovnog suda Mirte Matić. Sutkinja Matić sestra je poznatoga zagrebačkog odvjetnika Hrvoja Matića, čija je supruga Jadranka Matić, rođena Crnić, sutkinja Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Riječ je ujedno i o kćeri bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Ivice Crnića i unuci bivšeg predsjednika Ustavnog suda Jadranka Crnića. Dugogodišnji predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović godinama je blisko surađivao s Ivicom Crnićem, kojeg je svojedobno naslijedio na mjestu ministra pravosuđa. Dok je Šeparović vodio Ustavni sud, njegova je supruga Ljerka Šeparović preuzela obiteljski odvjetnički ured u Zagrebu.
Proces imenovanja
Rodbinske veze u pravosuđu spominju se i kad je riječ o obitelj Mittermayer. Sudac Županijskog suda u Zagrebu Oliver Mittermayer otac je Krune Mittermayera, koji godinama gradi karijeru na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Baš poput oca, Mittermayer mlađi usko je specijaliziran za kaznenu granu prava i angažiran kao sudski savjetnik u izvanraspravnim vijećima.
Jednom od najutjecajnijih dugogodišnjih sutkinja u povijesti Vrhovnog suda smatra se Ana Garačić, koja je godinama bila u braku s pokojnim Mijom Garačićem, uglednim pravnikom, potom i dugogodišnjim sucem te zamjenikom ministra pravosuđa. Njih su dvoje desetljećima bili na glasu kao jedan od najmoćnijih bračnih parova u pravosuđu. Obiteljsku tradiciju nastavila je i Sanja Garačić, koja radi kao pravna stručnjakinja i autorica fokusirana na znanstveni i praktički rad u kaznenom pravu. Ona je, naime, autorica ključnih priručnika i komentara Zakona o kaznenom postupku te sudske prakse.
U kontekstu priče o vrhu hrvatske sudbene vlasti i interesnih mreža te obiteljskog kontinuiteta nemoguće je ne spomenuti obitelj Sessa. Ključna je figura u toj priči bivši predsjednik Vrhovnog suda i Udruge hrvatskih sudaca Đuro Sessa, čiji je sin Srđan Sessa izabran za suca Općinskog građanskog suda u Zagrebu, što je izazvalo mnogo reakcija u javnosti i medijima jer se Sessa mlađi našao na vrhu bodovne liste Državnog sudbenog vijeća (DSV) za tu prestižnu sudačku fotelju baš kada je njegov otac vodio Vrhovni sud. U to se doba dovodio u pitanje cijeli proces imenovanja pa se govorilo i o tome kako se u pravosudnom sustavu bodovi s usmenih intervjua pred DSV-om i završni ispiti u praksi poklapaju s uspjehom djece najviših dužnosnika. Isticalo se i da je sustav formiran tako da djeca utjecajnih sudaca najprije godinama rade kao sudski savjetnici kako bi stekli staž, a zatim ih preko DSV-ovih natječaja biraju za suce.
Točno 14 dana
Kad je riječ o Đuri Sessi, u medijskom se prostoru spominjala i njegova povezanost s kolegicom s Vrhovnog suda Gorankom Barać Ručević. Oboje su, naime, bili članovi proširenih vijeća Vrhovnog suda, a u javnosti se problematiziralo to što dijele istu adresu u stambenom bloku u Zagrebu, kao i to što je sutkinjin suprug Zrinko Ručević poznati sudski vještak za financije.
U medijima je spominjan i primjer Janje Marijan Žabek. Riječ je o kćeri Ranka Marijana, jednoga od najutjecajnijih hrvatskih sudaca, dugogodišnjega suca Županijskog, a potom i Vrhovnog suda, koji je obnašao i dužnost predsjednika DSV-a. Janja Marijan Žabek predsjednica je Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu, a godinama je obnašala i dužnost službene glasnogovornice tog suda. Sutkinjom je imenovana dok joj je otac bio predsjednik DSV-a.
Kći bivše HDZ-ove ministrice pravosuđa i nekadašnje potpredsjednice Državnog izbornog povjerenstva Ane Lovrin, Iva Lovrin, karijeru je počela graditi u zadarskom pravosuđu. Samo nekoliko dana nakon što je u travnju 2006. položila pravosudni ispit, imenovana je sudskom savjetnicom na zadarskom Općinskom sudu, baš dok joj je majka bila ministrica. Tri godine poslije postala je sutkinja Općinskog suda u Zadru. Mediji su tada otkrili da je njezina majka, na samom kraju ministarskog mandata, raspisala natječaj za suce točno 14 dana nakon što je njezina kći stekla zakonski minimum za kandidaturu. Nakon rada na općinskoj razini, Iva Lovrin privremeno je upućena na rad na Vrhovni sud kao sudska savjetnica, nakon čega je imenovana sutkinjom Kaznenog odjela Županijskog suda u Zadru ostvarivši maksimalan broj bodova na usmenom intervjuu pred vijećem.
Prozivao kolege
I dugogodišnji glasnogovornik Županijskog suda u Zagrebu Krešimir Devčić primjer je generacijskog kontinuiteta u pravosudnim krugovima. Ime njegove kćeri Marine Nikolić punilo je novinske stupce kada je odlukom DSV-a imenovana na sudačku dužnost, što nju nije pokolebalo, pa danas obnaša dužnost sutkinje na Općinskom sudu u Novom Zagrebu, gdje primarno radi na građanskim i obiteljskim odjelima.
Kći odvjetnika Arna Vičića bivšeg člana DSV-a, Ivana Marangunić, prema pisanju medija, izabrana je za sutkinju Općinskog suda u Zagrebu. Njezin se otac iz tog procesa izuzeo, ali je pozornost privuklo to što je Marangunić na inicijalnoj ljestvici Sudačkog vijeća bila u sredini. Na glasanju je, međutim, dobila maksimalan broj bodova od svih prisutnih članova dok njezin otac, koji se formalno izuzeo, nije bio u prostoriji. Na istoj je sjednici maksimalan broj glasova dobio Nenad Miletić, sin suca Vrhovnog suda Jakoba Miletića i zet Damira Primorca, tadašnjeg suca i brata Dragana Primorca.
U studenome 2005. za sutkinju Trgovačkog suda izabrana je Jasenka Pavišić, kći Berislava Pavišića, uglednog profesora kaznenog prava i nekoć aktivnog člana DSV-a. S Trgovačkog suda u Zagrebu na poziciju sutkinje Visokog trgovačkog suda napredovala je svojedobno Alica Pelicarić, supruga bivšeg predsjednika Hrvatske odvjetničke komore i također tadašnjeg člana DSV-a Ranka Pelicarića.
Svojedobno je bivši predsjednik zadarskoga Općinskog suda Željko Rogić javno progovorio o nepotizmu na zadarskim sudovima iznoseći i imena kolega koji su u sustavu zaposlili supruge, rodbinu i kćeri. Izravno je prozvao bivšeg predsjednika Županijskog suda u Zadru Antuna Klišmanića i suca Marijana Mikolčevića da su zaposlili svoje kćeri, a jedna od njih je sutkinja Ivana Klišmanić. Zbog tih izjava suci su Rogića tužili za klevetu te je osuđen i morao je platiti ogromnu odštetu jer je, kako je presuda bila obrazložena, iznošenjem tih podataka u javnost narušio ugled pravosuđa i kolega.
Neformalni vladar
Sudac Ustavnog suda i bivši višestruki ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković suprug je sutkinje Županijskog suda u Zagrebu Lidije Bošnjaković. Intimna prijateljica nekoć utjecajnog osječkog suca Zvonka Vekića, Nataša Sekulić, spominjana je među ostalim i zbog dužnosti koje je obnašala u Udruzi sudskih vještaka u Osijeku, gdje se u kontekstu pravosudnih obiteljskih veza spominje i obitelj Jelinić. Dugogodišnji profesor trgovačkog prava Srećko Jelinić na udaru javnosti našao se kada je na Pravnom fakultetu kao asistenta zaposlio sina Zvonimira Jelinića.
U Osijeku je, pak, u pravosudnim krugovima najzvučnije ime Zrinke Šeks Poštić jer je riječ o kćeri HDZ-ova doajena i neformalnog vladara hrvatskog pravosuđa Vladimira Šeksa. Šeksova je kći predsjednica Općinskog suda. Pravo je diplomirala na istom fakultetu kao i otac, a karijera joj u osječkom pravosuđu traje još od kasnih devedesetih. U medijima se njezina pozicija nerijetko analizirala u kontekstu snažnog utjecaja oca Šeksa kako u osječkoj regiji tako i u cijelom pravosuđu, unutar kojeg je Šeks kumski povezan i s Miroslavom Šeparovićem, donedavnim predsjednikom Ustavnog suda. Upravo se ta kumska osovina smatrala najmoćnijom neformalnom vezom u pravosudnom sustavu naše zemlje jer izravno povezuje političkog stratega Šeksa i čelnika Ustavnog suda, institucije koja donosi konačne odluke o ustavnosti svih zakona i svih izbora u državi.
Već se desetljećima govori o pravosuđu kao jednoj od najbolnijih točaka sustava i zaziva se njegova reforma, ali nikako da počne. Većina hrvatskih građana nezadovoljna je radom pravosuđa i nema veliko povjerenje u njega. Sudove smatra nedopustivo sporima, neučinkovitima, podložnima političkom utjecaju i neotpornima na nepotizam. Dok u sudačkoj eliti budu dominirale dinastije i klanovi, dok visoke dužnosti u sudbenoj vlasti budu dobivali sudački sinovi i kćeri, zetovi i snahe, rođaci i svojta, ne treba se nadati da će građani promijeniti mišljenje. Oni očekuju od ljudi koji dijele pravdu da budu moralno besprijekorni, neovisni i nepristrani, a ne da od svojeg posla stvaraju obiteljski biznis kao da je riječ o privatnom poduzetništvu. No, kako sada stvari stoje, očekivanja građana još će dugo ostati iznevjerena.
Predsjednici sudova kumski su povezani
Zanimljiva priča vezana je i uz sutkinju i bivšu predsjednicu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu Jasnu Zoretić Rendulić, čiji je suprug Vlado Rendulić, bivši vojni obavještajac, široj hrvatskoj javnosti postao poznat kao istražitelj u timu obrane generala Mladena Markača pred Međunarodnim sudom u Haagu. Poslije je, uz ostale funkcije, bio i član Uprave Apisa. Predsjednik zagrebačkoga Županijskog suda Božidar Horvat vjenčani je kum sutkinje Jasne Zoretić Rendulić, a prije je bio savjetnik ministra pravosuđa Ivana Malenice.
