Tekst počinje s podsjećanjem na nedavni (22.3.2026. god.) uvodni osvrt koji se odnosio na slučaj / fenomen Jeffreya Epsteina. Naime, riječ je bila o navodima koji će u ovom uratku biti uključeni kao temeljni okvir za sagledavanje funkcioniranja globalne elite. Ujedno, biti će razmotrena i pitanja – čiji je Epstein bio „trojanac“, te tko i preko koga upravlja svijetom, te radi li se o jednoj eliti?
Dakle: „Svi mediji bruje o tome da je američki državljanin Jeffrey Epstein – bio izraelski i ruski agent / špijun pozicioniran u vrhu globalne elite. No, ne navode je li Tel Aviv znao za njegove kontakte s Moskvom i obrnuto?! Naravno, njegovu bliskost s američkim sigurnosnim agencijama mediji podrazumijevaju, iako npr. bez navoda o njihovim mogućim saznanjima – glede Epsteinovih kontakata – s ruskim i izraelskim sigurnosnim agencijama…
Nadalje, javni mediji – ni za što od gore navedenoga ne nude čvrste dokaze, već samo spekulacije… da bi nakon tisuća i tisuća plasiranih tekstova – hladno zaključili: ‘Epstein je pronađen obješen u svojoj zatvorskoj ćeliji 2019. god. i to nakon što je ponovno uhićen zbog federalnih optužbi za seksualno iskorištavanje maloljetnika. Njegova smrt službeno je proglašena samoubojstvom’“…
Trump: nastavak blokade Irana; Pad Trumpovog rejtinga: ne zbog Irana, već zbog nečeg drugog
Fenomen Epstein, odnosno kako funkcionira globalno carstvo moći
Nedavno objavljivanje dosjea vezanih za Jeffreyja Epsteina, otkrilo je javnosti brutalnu istinu da apsolutna moć živi tu – paralelno uz nas…
Također, njihovo objavljivanje uklonilo je vjerovanje / iluziju kako velika moć koegzistira s odgovornošću. Naime, u stvarnosti, što se moć više uzdiže, morala i zakona je sve manje…
U tom smislu, Epsteinovi dosjei odražavaju nevidljivi poredak u kojem poroci nisu devijacije, već su nužni / funkcionalni elementi arhitekture moći.
Tako se na vrhu globalističkih hijerarhija, tj. u modernom carstvu moći, gdje se križaju političke, financijske, diplomatske, kulturne i akademske elite, moral i zakon – ne pojavljuju kao univerzalna norma, već naprotiv – oni su tamo (u tom krugu / klubu) de facto „selektivni mehanizam“. Naime, predmetne elite imaju povlasticu da se ponašaju kao „upravljači vlastitih privilegija“.
Dakle, politički lideri, globalni financijeri i tehnokrati od utjecaja, ne vide sebe kao prekršitelje normi, već kao opravdane izuzetke od njih. …Oni vladaju „nevidljivo“ i to primjerice preko povjerljivih ugovora, fragmentiranih jurisdikcija, preko istražnih komisija koje ne donose rezultate i sl… Tako dovode do trijumfa svoju moć i to na suptilan način, odnosno kroz postupno iscrpljivanje javnosti…
U tom elitnom svijetu, poroci nisu slučajni – oni su preduvjet za članstvo u tom, njihovom klubu. Dakle, privatni otoci, čuvane i izolirane vile, događaji iza zatvorenih vrata, avioni bez javnog praćenja, to nisu samo simboli luksuza, oni su zapravo područja stvarnog / osobnog suvereniteta. Tamo gdje kamere ne ulaze, tamo gdje se moral i zakon zaustavljaju na portama, elita se prepušta i opušta, bez potrebe za opravdanjem.
U takvom poretku, nitko se ne osjeća krivim, jer je krivnja raspršena kroz kolektivnu odgovornost… Dakle, zlo se ne pojavljuje kao brutalni čin, već kao upravljani proces.
Nedodirljivost ovih ličnosti / globalne elite – nije mana sustava, već njegova pretpostavka i imperativ. Naime, odsustvo morala i zakona, zamagljuje se „cjepkanjem istine“. Dakle, javnost dobiva dovoljno informacija kako bi bila šokirana i to do razine skandala. Nakon toga, skandal se pretvara u spektakl da bi se u konačnici, spektaklom – umarala i umorila javnost!
*
U tom je sklopu, Jeffrey Epstein bio samo posrednička figura koja povezuje političku moć s novcem, želju s imunitetom… Njegov pad nije uništio sustav, jer sustav nije izgrađen na njemu, izgrađen je na potrebi za osobama poput njega.
Nadalje, Epstein je bio samo mračni dužnosnik sustava kojem je bio potreban neko tko će čuvati tajne, tko će povezivati želje s utjecajem, perverzije s moći, a novac s tišinom. No, kada je ta njegova funkcija postala opasna, sustav ga je žrtvovao, ali ne i sebe (sustav).
*
I konačno, naš civilizacijski neuspjeh leži upravo u prihvaćanju tog i takvog poretka – kao neizbježnog. Naime, često se „taj fenomen“ obranaški naziva i političkim realizmom, institucionalnom stabilnošću, pa i strateškom zrelošću.
Ujedno, ponekad se čak ljudi dive cinizmu moćnih, kao odrazu i znaku njihove sposobnosti i s nelagodom se pitaju može li uopće biti drugačije?
Dakle, prihvaćen je poredak u kojem moć više ne osjeća potrebu da se moralno (i zakonski) opravdava javnosti. Naime, ona je uglavnom svjesna da tamo – gdje moć ne poznaje etičke granice, zlo niti nema potrebe da se zamagljuje i krije. Zapravo, zlo se jednostavno administrira, dokumentira i štiti i to sve dok se ne otvori još jedan dosje i potom se nad njim ne zatvori – još jedna tišina.
Zaključno, Epsteinovi dosjei nam pokazuju koliko je elita mračna ali i koliko je javnost tu tminu spremna tolerirati. Naime, tamo gdje moć živi bez stida i zakona, zlo se ne mora kriti – već ono vlada, dok civilizacija „to“ prihvaća kao svojevrsni (darwinistički) RED…
…ili sažetije i jednostavnije, Epsteinov slučaj je učinio vidljivijom “mračnu stranu” globalne financijske elite, sugerirajući da su moral i odgovornost suspendirani na najvišim razinama moći!
Toliko o NOVCU i o njegovim „trojancima“ – kao stvarnom suverenu svijeta!
Pentagon razmatra povlačenje američkih snaga iz Njemačke
