U 93. godini napustio nas je Joško Čelar, novinar Slobodne Dalmacije i suradnik Šibenskog lista, koji je pisati nastavio i kada je otišao u mirovinu. Posljednjih godina redovito je objavljivao crtice iz starog Šibenika, njegove starije i bliže prošlosti, a njegovi članci objavljivani su pod rubrikom Iz baula Joška Čelara.
Među kolegama, Čelar je ostao upamćen po nevjerojatnoj energiji. Pisao je skoro do prije nekoliko mjeseci kada je zbog teških zdravstvenih problema i srčanih komplikacija morao prestati.
Preminuo je 19. rujna, a bit će pokopan u ponedjeljak, 22. rujna na gradskom groblju Kvanj.
Joško Čelar kao novinar je počeo raditi još davne 1962. godine, a svom mlađem kolegi, novinaru Zdravku Piliću u jednom je razgovoru otkrio i ovo:
-A ja sam imao samo sedam miseci kad mi je tata dobio zaposlenje u talijanskom veleposlanstvu na Dedinju, pa sam živio tamo i vratili smo se svi, cijela obitelj, kada sam imao šest i pol godina. Pa sam govorio pola srpski, pola hrvatski. Kako je to izgledalo? Pitao sam mamu, bio je jedan zid u kužini u Varošu malo crn od gareži od kamina: ‘Mama, zašto je deda farbao crnom farbom ovu kujnu?‘ Da bi je nakon deset dana pitao ono što sam čuo na ulici: ‘Majko, šta to znači – aj k vragu!‘ Tata me u Beogradu vodio da vidim automobil u kojem je ubijen kralj Aleksandar, i njegovu krvavu odoru koja je isto bila izložena, a imam i sliku Titove odore iz Drvara koju sam slikavao za novine sedamdesetih godina. Tata je bio mobiliziran u partizane jer je bio stručnjak, mehaničar ne samo za automobilske, nego i za avionske motore. Eto, tako je naposljetku popravljao te zrakoplove koji su na koncu rata bombardirali i ove naše gradove u Dalmaciji, ali to je tako u ratu – kazao je Joško Čelar u razgovoru za Šibenski u listopadu 2018. godine.
Moja reakcija na članak je…
