Nedavni naslovi i izjave lidera poput Darija Amodeija, izvršnog direktora Anthropica, često prikazuju umjetnu inteligenciju kao egzistencijalnu prijetnju koja će neizbježno dovesti do nekontroliranog gubitka radnih mjesta, društvenih poremećaja te koncentracije novca i moći. Unatoč tome što je jasno da su neke od tih objava skrojene kako bi privukle pažnju, velik dio njih odražava opravdanu neizvjesnost oko toga kako se razvija era AI-ja.
Tehnološki napredak je munjevit, što samo po sebi zaslužuje ozbiljnu pozornost. U nekim organizacijama i na nekim pozicijama umjetna inteligencija već mijenja radnu svakodnevicu. U drugima je ograničena internim pravilima, svedena na usku primjenu ili naprosto nije prioritet. Dakle, mi zapravo uopće ne dijelimo isto iskustvo.
Prihvaćanje rizika je ključno, ali je jednako važno uzeti u obzir i širu perspektivu. Iako AI ima izniman potencijal za poboljšanje naših života, on otvara pitanja koja zahtijevaju donošenje promišljenih odluka, primjenom našeg ljudskog djelovanja u oblikovanju budućnosti. Već smo vidjeli ishode takvog scenarija.
Društvene mreže brzo su prihvaćene, poticaji su bili optimizirani za rast i angažman, a posljedice su prepoznate tek nakon što su te platforme već izmijenile način na koji ljudi rade i komuniciraju, od utjecaja na mentalno zdravlje do erozije povjerenja i širenja dezinformacija. Poslovni modeli i norme ponašanja učvrstili su se prije nego što su šire implikacije društvenih mreža bile u potpunosti shvaćene.
Između borbe i bijega
Istodobno bismo trebali biti oprezni s tvrdnjama o tome što je izvjesno. Ova je tehnologija još u povojima, i iako umjetna inteligencija pokreće ozbiljnu promjenu, s trenutačne točke gledišta nitko ne može u potpunosti predvidjeti njezine dalekosežne učinke. Kategoričke tvrdnje o izvjesnosti s bilo koje strane spektra nadilaze ono što podupiru dokazi.
Strah može lako suziti vidike. Kada se pojavljuje neizvjesnost, ljudi se instinktivno povode za mehanizmom bijega ili borbe. No svi imamo sposobnost, odnosno moć rasuđivanja da odredimo što se događa od podražaja do reakcije. To uključuje način na koji razmišljamo, a u organizacijama uključuje i način na koji je rad strukturiran, vrednovan i nagrađivan. Ta moć nije ograničena samo na osnivače, direktore ili istraživače umjetne inteligencije. Svaki zaposlenik donosi odluke o tome kako koristiti AI u svom svakodnevnom poslu. Lideri možda redizajniraju procese u velikim razmjerima, ali pojedinci mogu preoblikovati vlastite poslove u stvarnom vremenu. Te odluke zajedno oblikuju evoluciju rada.
Ako sada jedna osoba može obaviti posao koji je ranije zahtijevao koordinaciju nekoliko pozicija, to otvara utemeljena ekonomska pitanja. Ali to također mijenja ono što tim može proizvesti s istim brojem ljudi. Slijedi ono što nije unaprijed određeno, već ono što ovisi o tome kako lideri integriraju umjetnu inteligenciju i kako je pojedinci odlučuju koristiti. Ništa od ovoga nam se ne događa slučajno. Sve se odvija kroz odluke o načinu usvajanja i primjene AI-ja koje ljudi donose svaki dan.
Malo kompanija obučava najveće temeljne modele i upravlja njima, što im daje koncentriranu moć na vrhu ekosustava umjetne inteligencije. Ta stvarnost povećava uloge, ali ne diktira način na koji će AI preoblikovati rad unutar pojedinačnih tvrtki. Lideri u organizacijama odlučuju kako se ti alati primjenjuju, što se automatizira, što ostaje vođeno ljudskom prosudbom i na koje kompromise se pristaje. Naravno, moć odlučivanja nije ravnomjerno raspoređena. Vodstvo nosi nerazmjerno veliku odgovornost jer kontrolira podatke i sustave. Vodstvo također određuje poticaje i definira što se smatra “kvalitetnim”, bez obzira na model koji se koristi.
A gdje se zapravo odlučuje o utjecaju umjetne inteligencije? Mogućnosti modela određuje tek nekoliko kompanija, ali način na koji tehnologija mijenja rad određuju odluke koje donose ljudi dok se AI širi kroz organizacije. Inicijativa se ne ogleda samo na razini pravila. Ona se vidi u načinu na koji ljudi tumače svoje uloge i reakciji lidera na tu evoluciju.
Uzmimo primjer znanstvenika u mom timu Alexa Faracha. Zaposlili smo ga za obradu brojki i pripremu izvješća. No kako su AI sustavi počeli sve više odrađivati tu mehaničku sintezu, njegova se uloga mogla svesti isključivo na nadzor rezultata. Ali, on ju je proširio. Alex je prepoznao da nije angažiran samo za zadatke obrade brojeva. Zaposlili smo ga kako bi pružio rezultat, dao uvid i perspektivu te viđenje onoga što podaci znače za organizaciju. Počeo je usmjeravati AI sustave da brže pronalaze obrasce i testiraju pretpostavke. U biti je izgradio svoj tim agenata koji je proširio njegovu ulogu i produbio njegov utjecaj. Alex nema izravno podređenih zaposlenika, ali je sada iznimno učinkovit menadžer.
Tu promjenu nije diktirao model. Ona je odražavala način na koji je Alex odlučio koristiti tehnologiju, kao i naš izbor kako vrednovati taj doprinos. Inicijativa u organizacijama se rijetko pojavljuje kao rezultat formalnih deklaracija. Ona živi u malim repetitivnim odlukama o tome kako obaviti posao. Umjetna inteligencija sama po sebi ne povećava kvalitetu prosudbe niti čini pojedinca znatiželjnijim. Međutim, ona može pojačati poticaje koji već postoje u sustavu. Ako je prioritet brzina, skalira se brzina. Ako se mjeri volumen, skalira se volumen. To su odluke koje donosi menadžment, a lideri imaju moć odlučivanja o tome što je najvažnije.
Ti standardi s vremenom prožimaju baš sve, od zapošljavanja i napredovanja, do načina na koje se donose odluke u radu te onoga što organizacija počinje cijeniti.
Što sve to znači za lidere
Vodstvo u ovoj eri zahtijeva pogled dalje od neposrednih dobitaka u produktivnosti, prema razumijevanju načina na koji automatizacija mijenja samu organizaciju. Odluke o umjetnoj inteligenciji ne utječu samo na output, one utječu na karijerni razvoj, ali i na to tko u konačnici donosi odluke. Organizacije već upravljaju delegiranjem i slojevitim sustavima odgovornosti. AI ne uklanja tu odgovornost, on je intenzivira. Budući da umjetna inteligencija mijenja rad, odgovornost je na liderima da se pobrinu da se redizajn obavlja svjesno.
Liderstvo na ovoj razini znači dizajniranje uvjeta u kojima djeluje umjetna inteligencija. Lideri određuju hoće li evolucija uloga ići prema jačanju prosudbe ili će se one suziti na puki nadzor. Oni odlučuju kako se ocjenjuje učinak, kako se održava odgovornost kada je uključen AI i kako talenti na početku karijere razvijaju vještine o kojima organizacije ovise. Ako se te odluke donose promišljeno, AI jača sposobnosti organizacije. Ako su prepuštene slučaju, učinkovitost može porasti, ali kvaliteta prosudbe neće. Manje će ljudi donositi odluke. Sve će se teže pratiti odgovornost. Organizacija bi s vremenom i mogla brže obavljati posao, ali bi polako gubila viziju.
AI je moćan, ali nije vlasnik vaših poticaja, vaših standarda ili vaše organizacijske strukture. Vi jeste. Dakle, kako ćete iskoristiti svoju moć odlučivanja da oblikujete budućnost?
