Na tvrđavi Ponta Oštro na poluotoku Prevlaci pri kraju su radovi hitnih intervencija kojima je cilj sanirati i obnoviti najugroženije dijelove ove impresivne tvrđave na zapadnom ulazu u Bokokotorski zaljev. Nepunih osam godina otkako je načelnik Općine Konavle Božo Lasić u listopad 2017. s bivšim predsjednikom Društva prijatelja dubrovačke starine Nikom Kapetanićem potpisao ugovor o prepuštanju tvrđave DPDS-u na upravljanje, pri kraju je tek dio potrebnih zahvata nakon kojih bi se, s naglaskom na hrvatskoj komponenti, u obnovljene objekte uselio Muzej austrougarske ratne mornarice za kojega su već prikupljeni dijelovi starih brodova te oružje, odlikovanja i brojne odore bivše ”K.u.K. monarhije”. Spominju se i akvarij te ugostiteljski sadržaji, ali, prije toga, tvrđava mora biti obnovljena.
Prekid zbog COVID-a
Cilj aktualnih zahvata je preventivno spriječiti daljnje urušavanje i propadanje objekta te omogućiti sigurnu izvedbu novih istražnih radova kao i nastavak rekonstrukcije koja će se tek precizirati novom projektnom dokumentacijom. Kako je riječ o vrlo vrijednom povijesnom zdanju, svi građevinski zahvati izvode se u skladu sa smjernicama i uz suglasnost nadležnog Konzervatorskog odjela u Dubrovniku. Glavni projektant radova je Maris Božinović Drobac iz studija “Presjek“, a desne ruke su joj arhitektice Martina Madunović Rozić i Marija Čoro, dok je suradnica građevinska inženjerka Martina Vujasinović. Glavni izvođač radova je “OK Stipe d.o.o.“ iz Pučišća na otoku Braču, a podizvoditelji su kamenoklesarski obrti “Klesarstvo Konavle“ kojem je vlasnik Mihovil Šuljak i“Klesarstvo Šakota“ Tomislava Šakote. Nadzorni inženjer je Ivana Mucić, a glavni inženjer gradilišta Marko Mostahinić u društvu kojeg smo i obišli radove na tvrđavi Ponta Oštro na vrhu Prevlake.
“Tu smo od 2019. godine, ali su zbog COVID-a svi radovi, nažalost, prekinuti 2020. na skoro tri godine. Nastavili smo ih tek u studenom 2022. i najveći izazov je bila bitno narušena statika – priča Mihovil Šuljak dok pokazuje kamenu skulpturu na sjevernom kantunu tvrđave.
“Skulptura je teška 15 tona i od posljedica granate još iz Drugog svjetskog rata je “krenula“ dole. Cijeli se taj kantun počeo drobiti i najveći je izazov bio rastaviti tu skulpturu sačinjenu od samo 6 do 8 velikih komada kamena, ne sjećam se više točno. Sreća da nitko nije nastradao jer se skela morala postaviti od podnožja stijene do visine od 30 metara i sve pažljivo skinuti! No, veći i teški zahvati su iza nas, sanirane su sve velike i razrovane plohe i sve velike rupe koje su bitan dio žurne konstruktivne sanacije te više nema opasnosti od odrona. To je iza nas i slijedi “finiji“ dio posla. Zadovoljni smo jer se već naziru konture budućeg izgleda obnovljene tvrđave, iako se još uvijek radi na eksterijeru te ima još puno posla što s manjim zahvatima na plaštu građevine ili većim na prostranim taracama”, pojašnjava Šuljak.
Tri utvrde na vratima Boke
Treba reći kako je Ponta Oštro građena polovicom 19. stoljeća, u vremenu u kojem je Austro-Ugarska Monarhija odlučila svoju mornaricu iz Venecije izmjestiti u dvije sigurnije i carstvu “odanije“ luke, u Pulu na sjeveru te u Tivat na jugu Jadrana. Kako bi zaštitili ulaz u Boku, odlučili su izgraditi sustav od tri tvrđave: na Prevlaci Pontu Oštro sa zapadne te tvrđavu Arza na poluotoku Luštica s istočne strane ulaza u Boku, a na otočiću Rondona između dva poluotoka utvrdu Rondona. Hrvatski naziv je Lastavica, ali je otočić kasnije nazvan Mamula prema tadašnjem general-bojniku Lazaru Mamuli koji je u doba izgradnje spomenutih fortifikacija bio zapovjednik garnizona u Dubrovniku i Kotoru.
Šuljak naglašava kako su zbog silnih granata kojima je pogođena tvrđava, potpuno porušeni skalini koje vode prema krovnoj taraci. Čitava su ostala svega četiri skalina koja su se uspjela rekonstruirati, a ostatak je izrađen od novog kamena. Tako su u tvrđavu ugrađeni kameni blokovi velikih formata, sve sami monoliti, a zbog sustava gradnje koji je primijenjen polovicom 19. stoljeća, pri izgradnji tvrđave na Prevlaci, veliki problem bio je kako skinuti oštećene ostatke kamenih blokova i ugraditi nove.
-Cijeli ovaj dio na kojem sad stojimo nije postojao nego je nanovo složeno, o čemu govore i već spomenute skale koje vode na vrh tvrđave. Na gornjoj taraci je vidljiva tzv. FPO-izolacija, zaštitni sloj i sloj pijeska nakon kojeg slijedi postavljanje kamena i vraćanje prvotnog izgleda taraci. Bolje rečeno, na iste pozicije s kojih smo ga uklonili, vraćamo kamen kojeg smo numerirali pri uklanjanju. Za taracu smo donijeli i oko dvije stotine četvornih metara novog kamena jer je onaj stari, uslijed udara granate, bio uništen. Time bi gornja taraca i ova faza radova trebali biti gotovi.
Radnici pričaju kako je na tvrđavi teško raditi jer su doslovce svaki dan izloženi vjetru, kiši ili jakom suncu. Kažu da je to jako teško gradilište i stoga što je vremenske uvjete skoro nemoguće pogoditi i meteorolozima: ljeti sunce upeče da se nemaju gdje sakriti, a već od 15. studenog uslijedi druga krajnost nemogućih uvjeta jakog vjetra i kiše. “Ili jako puše ili pada kao iz kabla, ne znaš s koje strane! Zapravo, na raspolaganju imamo jako malo efektivnih radnih dana. Dođemo na posao, ali se nikako ili vrlo teško može raditi! A razlika vremena na Ponti Oštro i ostatku Konavala je ogromna – pričaju radnici lica preplanulih na suncu i očvrslih na jakom vjetru, ali očiju koje zrače inatom i upornošću da završe povjereni im posao.
Upadi na gradilište
Otkrivaju nam i posebnost ovog gradilišta, inače javnu tajnu Konavala: koliko se god trude da zaštite gradilište, čim odu, nepoznati posjetitelji uklanjaju ograde i nepozvani upadaju na gradilište. Mnogi dolaze izdaleka i vjerojatno smatraju da ih jedna ograda ne smije spriječiti da stignu na cilj te silom ulaze u tvrđavu, penju se po skelama i svim razinama objekta. Radnici kažu kako je pravo čudo da se još uvijek nitko od njih nije ozlijedio. Barem oni nisu čuli za to.
Ali, upadaju i fotografiraju se, a iza sebe ostavljaju prazne gambele pive ili drugi otpad. Istina, ne naprave nikakvu štetu osim na ulaznim vratima, ali je to svakodnevica već šest godina! Mora se postaviti dodatno osiguranje i spriječiti nove provale na gradilište. “Uvijek učinimo sve što možemo, ali pojedinci uporno ne prihvaćaju da tvrđava nije izletište, nego je zatvorena i u ovoj fazi opasna za njih! Većinom su to ljudi iz Hrvatske, ali ih ima iz cijele Europe, kao i iz našeg susjedstva. Svi su isti, vrlo često, snimke postavljaju na društvene mreže i hvale se kao da su osvojili neki neosvojivi vojni objekt ili planinski vrh!
I letimični pogled na tvrđavu otkriva kamene elemente koje tek treba ugraditi. Tu je i nova “rigalica“, odnosno držač odvodne cijevi za vodu s tarace. Procjena je da je unutarnji promjer izvornog odvoda uzak kako bi usisao svu kišnicu pa je načinjen novi, šireg promjera. Stigao je i novi bijeli fasadni kamen, dovezen s Brača jer je bojom i strukturom najpribližniji osobinama kamena na Ponti Oštro. Za taracu se koristi bokit, kamen iz Boke kotorske koji odaje nijanse roza boje. S tim se kamenom prije dosta gradilo širom naše županije i može ga se naći na brojnim crkvama. Žućkaste ploče su stari kamen skinut s tarace i bit će vraćene na isto mjesto. Složene su uz “skalinadu“, objekt unutar kojeg se vide tragovi spiralnih skalina što povezuju taracu s prostorom ispod nje.
Doznajemo da se očekuje Izrada i dopuna prostornog plana uređenja Konavala kojim će se utvrditi konačna namjena objekta, vrijeme i precizniji uvjeti za nastavak projektiranja. Glavni inženjer gradilišta Mostahinić ističe kako su najugroženiji dijelovi tvrđave već sanirani i otkriva da je u dogovoru s konzervatorima odlučeno, u postojećem obliku, sačuvati dio grafita na jugoistočnom zidu, ali i manja oštećenja fasade kao trag suvremene povijesti utvrde.
“Nadam se da će se nakon dovršetka ovih zahtjevnijih radova, sanacija tvrđave nastaviti brzim tempom. To nije dio sanacije kamenog plašta na kojem ćemo raditi u sljedećoj fazi, ali će se vjerojatno riješiti uređenjem interijera. Naime, iza tog zida je prostor s tragovima željeznih šina za premještanje topova, pa je moguće da će se tu načiniti vrata. A glede upada na gradilište, kako bi spriječili opasne posljedice, prema nalogu naručitelja DPDS-a, radimo na dodatnim osiguranjima kako bi što prije i što kvalitetnije spriječili agresivni ulazak neovlaštenih osoba na ovo gradilište. Radovi su u tijeku i stoga nam je cilj da ulaz maksimalno zaštitimo kako bi izbjegli moguće štetne posljedice”, ističe Mostahinić, dok gledamo u dio još neobnovljenog zida ispred kojeg se nalazi miješalica za beton.
Neosvojiva Prevlaka
Odlazeći s vrha Prevlake, u podnožju tvrđave zatičemo bračni par iz Čakovca. Pokušavaju nas nagovoriti da nekako “interveniramo“ kod izvođača radova kako bi ih pustili da posjete utvrdu i uvjere se u magični izgled. Ipak, uspjeli smo ih uvjeriti kako je to trenutačno nemoguće zbog radova koji uveliko traju. Međutim, nedaleko njih, na prvi pogled potpuno nezainteresirano, promatrala nas je grupa mađarskih bajkera koji su motocikle parkirali na platou ispod utvrde. Stekli smo dojam kako će tu najvjerojatnije čekati sve do kraja radnog vremena kako bi svakako pokušali ući na gradilište. Dojam je da su spremni na sve zbog efektnih fotografija i osobnih pohvala na društvenim mrežama da su stigli na krajnji jug bivše austrougarske pokrajine Dalmacije. Iako službena Mađarska to neskriveno ističe, činjenica je, međutim, kako Dalmacija i jug naše županije nikad nisu bile pod administrativnom upravom Ugarske. To se čak vidi i na geografskoj karti tzv. Velike Mađarske, koju službena vlast te države neskriveno drži u službenim prostorima, kako same državne Vlade, tako i u najmanjim općinama. Recimo i to kako se neki naši, u povijest neupućeni političari, za službenih posjeta Mađarskoj i Budimpešti s osmijehom na licu fotografiraju upravo ispod takve karte.
No, to je već druga priča, a Prevlaka i Ponta Oštro bit će uvijek ono što jesu – neosvojive!
“Od naše smo države dobili tvrđavu na Prevlaci i s Društvom prijatelja dubrovačke starine smo dogovorili obnovu. Sramota je da je najjužnija hrvatska utvrda u takvom stanju kakvom jest, ali je DPDS već dosta učinio i obnovio vanjski plašt ove tvrđave. Zahvalni smo DPDS-u koji je prepoznao značaj tog objekta i već je odlučio napraviti prezentaciju austrougarske mornarice koja zapravo povezuje cijelu Europu i poznato mi je da su već pribavili sve artefakte koji će tamo biti izloženi. Ne sumnjamo kako će to biti velika atrakcija, a izmjenom prostornog plana stvorit će se svi preduvjeti da se nastavi s obnovom i sve dovede do konačnog cilja“, rekao nam je načelnik općine Konavle Božo Lasić.
