U moru negativnih vijesti s kojima se u Jadroliniji gotovo na tjednoj bazi suočavaju, Dalmacija Danas donosi jednu pozitivnu priču zbog koje će jedna majka zauvijek biti zahvalna članovima posade Jadrolinije. Majka je odlučila istupiti u javnost nakon nekoliko godina šutnje, a na to ju je potaknula stravična tragedija i smrt mladića s Lastova, koji je do dubrovačke bolnice putovao više od osam sati te je na kraju preminuo.
Naime, priča ide ovako: u noći s 28. na 29. srpnja 2019. godine, mirno ljetovanje jedne obitelji na jedrilici usidrenoj u uvali Skrivena Luka na Lastovu pretvorilo se u noćnu moru. Malo nakon ponoći, trogodišnje dijete, koje je leglo potpuno zdravo, doživjelo je težak napadaj opstruktivnog laringitisa. Majka, koja nam je anonimno ispričala cijelu priču, opisala je trenutke straha i nemoći dok se borila da održi dijete na životu.
“Brod nije imao utičnicu za 220 V, pa nisam sa sobom nosila inhalator. Bila je ljetna noć, dijete je bilo zdravo, ni na kraj pameti mi nije bilo da bi mogla reagirati na južinu, vegetaciju ili nešto drugo. Kad je napadaj započeo, iznijela sam je van, zamotanu, da uhvati zraka jer je u brodu bilo tijesno. Dala sam joj lijek i pokušavale smo disati ispod tende, ali situacija nije bila dobra”, prisjeća se majka.
Jedini liječnik na otoku
U tom trenutku jedina opcija bila je hitan poziv službi 112. Dispečeri su je spojili s Dubrovnikom, a na pozivu su ostali sve dok liječnik nije stigao. “Na Lastovu je bio samo jedan liječnik i on se u tom trenutku nalazio na drugom dijelu otoka, na drugoj intervenciji. Kad je stigao, dao joj je injekciju i odveo nas u ambulantu u Lastovo kako bi je inhalirao”, nastavlja majka. Nakon što su se vratili na brod, stanje djeteta se ponovno pogoršalo.
“Nakon sat vremena krenuo je još gori napadaj. Liječnik nije imao Pulmicort, već samo Ventolin, koji nije bio adekvatan za njezino stanje. Ponovno sam zvala pomoć, ali nismo imali rješenje. Dijete je jedva disalo, borilo se za zrak, a mi smo bespomoćno čekali. Osjećaj je bio jeziv”, opisuje ona.
Vani je bjesnila oluja, fortunal juga praćen kišom. Helikopter nije bio opcija jer su vjetrovi bili previše jaki. Liječnik je tada kontaktirao Jadroliniju u Rijeci i objasnio situaciju. “Rekao im je da ima dijete koje hitno mora za Split i da nam je potrebna pomoć. Spajaju ga s kapetanom katamarana koji je bio u luci u Ubliju. Kapetan donosi ključnu odluku – isplovit će ranije, vjerujem samo zbog nas.”
More je bilo uzburkano, a posada je bila spremna za teške uvjete. “Sjećam se da su nas dočekali s vrećicama za povraćanje na vratima jer je more divljalo, ali nismo imali izbora. Malena je u Splitu inhalirana Pulmicortom. Ispod očiju imala je petehije, popucane kapilare od gušenja, izgledale su kao točkaste modrice. No, na kraju je sve bilo u redu.”
Zahvalnost bez kraja
Danas, s odmakom od nekoliko godina, majka se i dalje sjeća osjećaja bespomoćnosti, ali i nesebične pomoći Jadrolinijine posade. “Beskrajno sam zahvalna kapetanu i posadi Jadrolinije koji su isplovili samo kako bi nas odvezli do potrebne terapije. Zahvaljujući njihovoj hrabrosti, moje dijete je spašeno.”
Dodala je i lekciju koju je naučila: “Otac je poslije ugradio 220V utičnicu na brod. Bez inhalatora više ne idem nigdje.”
Priča ove majke podsjetnik je na važnost ljudske solidarnosti i hrabrosti u kriznim trenucima. Dok se Jadrolinija posljednjih godina često spominje u negativnom kontekstu, ova priča svjedoči o tome da su njihovi kapetani i posade spremni na sve kako bi pomogli putnicima u nevolji.
Moja reakcija na članak je…
