Zbog svojih političkih stavova je 70-ih godina dvaput zatvaran, a u samostalnoj Hrvatskoj je bio oštar kritičar Franja Tuđmana.
Gotovac je bio najpoznatiji po antologijskom govoru 1991. na zagrebačkom Krešimirovom trgu, ispred zgrade Vojnog suda.
Tom je prigodom iskazao potporu prosvjedu majki vojnika koje su silom zadržali u JNA.
“Ja vas volim i ja se vama ponosim. I kada bih trebao birati da li ću s vama umrijeti ili s ovim strašilima živjeti, izabrao bih smrt. Ovi ovdje nemaju od čega umrijeti jer nemaju ni dostojanstva ni ljubavi”, rekao je Gotovac.
“Generali nemaju djecu, ja vas uvjeravam, jer onaj koji tuđu djecu ubija, nema djece. Jer onaj tko tuđe majke ucviljuje, nema majke. Jer onaj tko ruši tuđe domove, nema doma. Umrijet će u pustoši svog mrtvog srca. Sramit će ih se njihova djeca jer nisu im bili očevi. Sramit će ih se njihove žene jer su bili ubojice tuđe djece. Sramit će ih se njihove obitelji jer su uništavali tuđe obitelji”, govorio je tada Gotovac.
Nekoliko mjeseci prije smrti, u jednom od svojih zadnjih intervjua Vlado Gotovac je rekao:
“Pokušaj da se činjenica da je Tuđman bio prvi izabrani predsjednik države pretvori u činjenicu da je on bio graditelj te države je zapravo klasična zamjena teza. On jest bio prvi izabran, ali on nije gradio, nego je razgrađivao i uništavao. Tuđman je potpuno razorio unutrašnjost i bit Hrvatske, destruirao je sve bitne elemente onoga što je Hrvatima kao modernoj naciji potrebno, te nas moralno i materijalno uništio. Stvorio je društveni odnos unutar kojega je sve bilo dopušteno ako je za nacionalnu stvar, pa se i danas ponavlja ona strašna rečenica: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nazašto!”
Godine 1997. kandidirao se protiv Tuđmana njega na izborima. Za vrijeme predizbornog skupa u Puli, Gotovac je bio napadnut. Napao ga je pijani vojnik, pripadnik gardijske brigade s Brijuna. Dok su ga odvodili, vikao je: “Živio Ante Pavelić! Ja sam ustaša, sve ću vas pobiti!”
