Dvanaesti studenoga 1991. godine ostao je zapisan kao jedan od najtragičnijih dana u obrani Dubrovnika tijekom Domovinskog rata. Dok su neprijateljske snage nastojale slomiti obranu grada, na samo dva položaja, u Komolcu i na Strinčjeri, život je izgubilo 11 hrvatskih branitelja. Među njima su bili policajci, pripadnici Hrvatske ratne mornarice i dragovoljci koji su došli braniti Dubrovnik.
Danas, punih 35 godina poslije, Dubrovnik se ponovno prisjeća tih ljudi i njihove žrtve. Posebnu poveznicu s Dalmacijom i Splitom predstavljaju trojica poginulih branitelja koji su u ratnim evidencijama navedeni kao pripadnici 9. bojne HOS-a, povezane s 4. brigadom ZNG-a Split.
Napad je počeo u 6:20 sati, gorjela je gotovo cijela gruška luka
Prema ratnoj kronologiji Hrvatskog radija, neprijateljski napad 12. studenoga 1991. započeo je u 6:20 sati snažnom vatrom po tvrđavi Imperial na Srđu. Granate su padale po Gradskoj luci, Stradunu, Sponzi, Lovrjencu i brojnim drugim dijelovima povijesne jezgre.
Istodobno su na udaru bili Gruž, Lapad, Mokošica i Rijeka dubrovačka. Pogođeni su brojni objekti, uključujući hotele, crkve i samostane, a projektili su pogodili i bolnicu na Medarevu. Posebno dramatično bilo je u Gružu, gdje je luka gorjela, a plamen osvjetljavao okolne dijelove grada.
Bio je to nastavak višednevnih izuzetno snažnih napada na Dubrovnik, koji se tada nalazio u gotovo potpunom okruženju. Neprijateljske snage nastojale su zauzeti ključne obrambene položaje i prisiliti grad na predaju.
U Komolcu poginula četvorica hrvatskih policajaca
Jedna od najtežih borbi vodila se na području Komolca, gdje su 12. studenoga živote izgubila četvorica pripadnika djelatnog i pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova.
Poginuli su Ivo Botica, Pero Nenada, Miho Klečak i Mario Mandić. Riječ je o mladim ljudima koji su u prvim mjesecima Domovinskog rata sudjelovali u obrani dubrovačkog područja.
Njihova su imena danas uklesana na spomen-obilježju u Komolcu, gdje se svake godine okupljaju članovi obitelji, suborci i predstavnici braniteljskih udruga kako bi odali počast poginulima.
Strinčjera: Sedam poginulih, među njima trojica pripadnika postrojbe iz Splita
Istoga dana posebno teške borbe vodile su se na Strinčjeri, jednom od ključnih obrambenih položaja na prilazima Dubrovniku. Ondje je život izgubilo još sedam hrvatskih branitelja.
Poginuli su Zdenko Baričević, Tomislav Bender, Ivan Raič, Siniša Tkalec, Ante Jerko Landikušić, Božo Merčep i Vladimir Vuković.
Prema podacima Hrvatskog časničkog zbora Dubrovačko-neretvanske županije, Baričević, Bender, Raič i Tkalec bili su pripadnici Hrvatske ratne mornarice, dok su Landikušić, Merčep i Vuković bili pripadnici 9. bojne HOS-a, u evidenciji povezane s 4. brigadom ZNG-a Split.
Upravo ta činjenica podsjeća koliko je obrana Dubrovnika bila povezana s drugim dijelovima Dalmacije. Na najtežim položajima hrvatskog juga zajedno su se borili ljudi iz različitih krajeva, a među onima koji su ondje položili život bili su i pripadnici postrojbe vezane uz splitsko područje.
Jedanaest imena koja Dubrovnik ne zaboravlja
Studeni 1991. bio je izuzetno krvav za dubrovačke branitelje. Samo nekoliko dana prije stradanja jedanaestorice branitelja, 10. studenoga, na području Strinčjere poginuli su Mato Damjanović i Mario Matana, dok je 6. studenoga život izgubio Mladenko Čavara.
Borbe za Komolac i Strinčjeru bile su dio velikih neprijateljskih nastojanja da se probije obrana grada. Nakon teških gubitaka hrvatske su snage učvrstile nove obrambene položaje, a Dubrovnik, unatoč razaranju i iznimno teškim okolnostima, nije osvojen.
Povodom 35. obljetnice, za danas je najavljeno polaganje vijenaca i paljenje svijeća u Komolcu i na Strinčjeri, na mjestima gdje su branitelji izgubili živote.
Tri i pol desetljeća poslije, iza brojki i ratnih kronologija ostaju imena jedanaestorice ljudi, njihove obitelji i suborci. Njihova žrtva trajno je upisana u povijest obrane Dubrovnika, ali i čitave Dalmacije.
