Vijeće Europske unije u travnju 2026. objavilo je da je usvojilo nova pravila za nove genomske tehnike, uz obrazloženje da bi ona trebala pomoći razvoju otpornijih i održivijih poljoprivrednih kultura. Europska unija priprema promjene koje bi mogle bitno promijeniti način na koji se u Europi proizvodi, prati i označava hrana dobivena suvremenim metodama genetskog inženjeringa. U središtu rasprave su nove genomske tehnike, među kojima je najpoznatiji CRISPR/Cas, često opisivan kao svojevrsne “genetske škare”.
Dosadašnji europski sustav prema GMO proizvodima bio je izrazito strog. Takvi proizvodi morali su prolaziti procjenu rizika, morali su biti jasno označeni, a njihovo podrijetlo moralo se moći pratiti kroz cijeli lanac opskrbe. Time su potrošači, poljoprivrednici i uzgajivači imali mogućnost znati što kupuju, proizvode ili koriste u vlastitoj proizvodnji.
Predloženi smjer promjena, međutim, ide prema blažem režimu za dio biljaka dobivenih novim genetskim tehnikama. Prema dogovoru Europskog parlamenta i Vijeća iz prosinca 2025., biljke iz kategorije NGT1, odnosno one za koje se smatra da bi mogle nastati i prirodno ili konvencionalnim oplemenjivanjem, bile bi izuzete od većine zahtjeva koji se danas primjenjuju na GMO. Biljke iz kategorije NGT2 i dalje bi podlijegale strožim pravilima.
Tržište sjemena
To u praksi znači da bi se dio takvih proizvoda mogao naći na tržištu bez obveznog označavanja za potrošače, bez iste razine procjene rizika i bez potpune sljedivosti kakva je dosad bila uobičajena za GMO proizvode. Kritičari zato upozoravaju da bi nova pravila mogla smanjiti transparentnost i ograničiti pravo kupaca da sami odluče žele li takvu hranu.
Posebno osjetljivo pitanje ostaje tržište sjemena. Novi GMO usjevi često su povezani s patentima, a takav sustav, upozoravaju protivnici deregulacije, mogao bi najviše odgovarati velikim kompanijama poput Bayera i BASF-a. Strahuje se da bi ublažavanje pravila dodatno ojačalo nekoliko velikih igrača na tržištu i otežalo položaj malih i srednjih proizvođača.
Europski parlament ranije je zagovarao oprezniji pristup, uključujući obvezno označavanje GMO proizvoda i ograničavanje patentiranja sjemena. U novijem dogovoru predviđeno je da označavanje ostane obvezno za sjeme, kako bi poljoprivrednici mogli znati što koriste, dok proizvodi od NGT1 biljaka ne bi morali nositi GMO oznaku za krajnje potrošače.
Tehnološki napredak
Odluke koje se sada donose mogle bi dugoročno utjecati na europsku poljoprivredu, prehrambeno tržište i potrošačka prava. S jedne strane, zagovornici novih pravila tvrde da Europa mora omogućiti brži razvoj biljaka otpornijih na sušu, bolesti i štetnike. S druge strane, kritičari upozoravaju da tehnološki napredak ne bi smio značiti manje informacija za potrošače i manje kontrole nad lancem proizvodnje hrane.
Genetske modifikacije u povrću najčešće nisu usmjerene na stvaranje potpuno novih vrsta hrane, nego na promjenu pojedinih svojstava biljke. Cilj je, primjerice, postići otpornost na štetnike, bolesti i sušu, produljiti rok trajanja ili smanjiti gubitke u transportu i skladištenju.
Jedan od poznatijih primjera je rajčica kojoj je produljen rok trajanja. Genetskim izmjenama usporava se proces omekšavanja i truljenja, čime se smanjuje kvarenje tijekom prijevoza i čuvanja. Kod kukuruza i soje, iako se oni ne smatraju povrćem u užem smislu, GMO se najčešće povezuje s otpornošću na insekte ili herbicide. Takve izmjene proizvođačima omogućuju jednostavniju i učinkovitiju proizvodnju.
Otpornije varijante
U slučaju krumpira, genetske modifikacije mogu smanjiti pojavu tamnih mrlja nakon rezanja ili prženja te ograničiti gubitke koji nastaju zbog oštećenja i bolesti. Kod tikvica i paprike istražuju se otpornije varijante, posebno na viruse i gljivične infekcije, s ciljem smanjenja potrebe za pesticidima.
Nove tehnike poput CRISPR/Cas omogućuju preciznije zahvate u genomu biljke. Znanstvenici njima mogu, primjerice, isključiti gene povezane s kvarenjem ili pojačati otpornost biljke na stresne uvjete, uključujući sušu i visoke temperature.
