Iako su političke okolnosti u Hrvatskoj i Srbiji znatno različite, mnogi se nakon Vučićevog poraza pitaju može li se i u Hrvatskoj dogoditi sličan scenarij. Naime, upravo su prosvjedi pokrenuti nakon tragedije u Novom Sadu 1. studenoga 2024. godine, kada je u urušavanju nadstrešnice željezničkog kolodvora poginulo 16 ljudi, uspjeli poraziti političku strukturu koja je više od desetljeća upravljala Srbijom.
U Hrvatskoj smo nedavno također svjedočili velikom građanskom prosvjedu. Dana 5. rujna na zagrebačkim ulicama okupile su se tisuće ljudi na prosvjedu “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”, organiziranom zbog desetaka tisuća tona nezakonito odloženog otpada na području Gospića. Građani su zatražili hitnu sanaciju, utvrđivanje odgovornosti i konkretnu reakciju nadležnih institucija. Organizatori su procijenili da je sudjelovalo oko 30.000 ljudi, no službeni broj sudionika nije objavljen. Kako se to često u Hrvatskoj događa, ovi prosvjedi su bili izoliran slučaj, ali pobjeda Studentske liste – Studenti otvara pitanje ima li nade za promjenu ako su građani dovoljno uporni i ne odustaju.
O tome može li pad Aleksandra Vučića imati bilo kakve posljedice za hrvatsku političku scenu razgovarali smo s geopolitičkim analitičarom Denisom Avdagićem. On smatra da za takve usporedbe nema temelja te da je razlika između političkog i institucionalnog stanja u Hrvatskoj i Srbiji toliko velika da se događaji u susjednoj državi ne mogu preslikavati na hrvatske okolnosti. “Ne. To je neusporedivo. Ja se zapravo čudim kada ljudi pokušavaju uspoređivati. Ljudi su stradali u Srbiji zbog nečega što je građeno protivno svim propisima”, rekao nam je Avdagić.
Pod utjecajem vladajućih struktura
Kao jedan od primjera načina funkcioniranja srpskog sustava navodi slučaj pokušaja ukidanja statusa kulturnog dobra u nekim objektima u Beogradu. “U Srbiji ste imali situaciju da je u javnost isplivao pokušaj ukidanja spomeničkog statusa objektima kako bi mogao ući politički povezani investitor, povezan s obitelji Trump, za praktički nikakav iznos, pri čemu se računa samo investicija. Takve se stvari ne događaju u Hrvatskoj”, ističe Avdagić.
Posebno upozorava na razlike u funkcioniranju medija i odnosu vlasti prema novinarstvu. Prema njegovoj ocjeni, medijski prostor u Srbiji godinama je bio pod snažnim utjecajem vladajućih struktura, dok u Hrvatskoj, unatoč svim nedostacima, postoje drukčiji standardi političkog pluralizma.
“U Srbiji imate situaciju u kojoj vam osam od deset medija objavi identičnu stvar, a da ona nije prenesena s njihove novinske agencije. Osam od deset, da me razumijete. U Hrvatskoj će i mediji koje se optužuje da su provladini u emisiju uvijek pozvati i pripadnike oporbe”, govori analitičar.
‘Hrvatska je svemirski brod za Srbiju’
“Samo da vam ilustriram, koliko god bili nezadovoljni Hrvatskom, bilo tko od nas, u bilo kojem segmentu, Hrvatska je svemirski brod za Srbiju. To je činjenica. Nije Hrvatska obećana zemlja za Srbiju, nego obrnuto”, kaže Avdagić.
“Vi imate situaciju u kojoj su mladi ljudi iz Srbije koji su bili suočeni s prijetnjom egzodusa, pogotovo nakon ovih izbora, pokušali naći sreću u Hrvatskoj. Možete misliti koliko je to bolno za Srbiju”, objašnjava Avdagić dodajući da hrvatski poslodavci, osobito oni kojima nedostaje kvalitetna radna snaga, zapošljavaju radnike iz Srbije te da iskustva mnogih od njih pokazuju kako svakodnevni odnosi među ljudima ne moraju slijediti političke sukobe.
“Većina tih ljudi koja je došla iz Srbije nije radila probleme u Hrvatskoj, a velika većina njih nije imala apsolutno nikakvih problema u Hrvatskoj. To vam sve govori”, kaže.
‘Kod nas nema političkih obračuna palicama’
Avdagić smatra da je jedna od najvažnijih razlika između dviju država način na koji funkcioniraju demokratske institucije i kako se vlast odnosi prema političkim protivnicima. Posebno podsjeća na nasilje koje je pratilo političku krizu u Srbiji.
“Mi imamo demokratski sustav u kojem bilo koja priča može slobodno ići u medije, nema straha od napada. U Srbiji smo godinama svjedočili brutalnim fizičkim napadima, nošenju palica, repetiranju pištolja, pa čak i na izborima”, upozorava Avdagić.
Smatra da bi takvi događaji u Hrvatskoj izazvali iznimno snažnu reakciju javnosti, upravo zato što takav oblik političkog nasilja nije uobičajen dio hrvatskog političkog života. “Takve stvari se u Hrvatskoj ne mogu ni zamisliti. Mi smo zapravo uljuljkani u sustav koji je daleko bolji nego što možemo zamisliti, iako nije ni približno onakav kakav bismo željeli”, kaže analitičar.
Političari nisu nedodirljivi
Upravo zato ne smatra da bi Plenković zbog Vučićeva poraza trebao biti posebno zabrinut. “O Vladi Andreja Plenkovića na izborima će odlučiti građani, kao što i trebaju. Kao što su na kraju odlučili i u Srbiji. Treba li se toga netko bojati? Pa u Hrvatskoj ne”, poručuje.
Govoreći o političkoj odgovornosti, Avdagić posebno ističe razliku u funkcioniranju institucija dviju država. Prema njegovu mišljenju, činjenica da su u Hrvatskoj ministri odlazili s dužnosti zbog različitih afera pokazuje da političari nisu potpuno nedodirljivi. “Ja mislim da ovdje institucije rade ovako ili onako. Ako vama ovdje padaju ministri, to vam je zapravo dokaz funkcioniranja. Jer znate što se nije događalo u Srbiji? Pa nisu padali kod njih. To vam je suštinska, velika razlika. Ogromna, ogromna razlika”, objašnjava Avdagić.
Smatra da je posebno važno postojanje mogućnosti da se protiv nositelja vlasti pokreću postupci dok još obnašaju dužnosti. “Ako netko može i sutra pasti dok ste vi na vlasti, onda to znači da imate sustav. Ako su svi nedodirljivi, onda imate problem. Pa imali ste tamo i ubojstvo povezano sa šefom beogradske policije. Možete li uopće zamisliti kolika je kaljuža tamo. Zato kažem, nemojmo si dopustiti da uspoređujemo takve stvari s našom politikom. Uspoređujmo se sa Slovenijom, Italijom i tako dalje”, naglašava.
Što nam govori prosvjed zbog otpada u Gospiću?
Iako odbacuje izravnu usporedbu hrvatske i srpske političke situacije, Avdagić ne umanjuje ozbiljnost problema zbog kojih su građani Hrvatske nedavno izašli na ulice. Posebno se osvrnuo na nezakonito odlaganje otpada na području Gospića i probleme gospodarenja otpadom u drugim dijelovima Hrvatske.
“Mislim da smo, što se tiče onoga što se događa u Gospiću, Zagrebu i diljem Hrvatske, imali jedan problem pred kojim su zapravo svi okretali glavu već dulje vrijeme, osim onih koji su se time bavili kao strukom ili su bili izravno ugroženi. Dakle, i tu je bilo puno propusta”, govori Avdagić.
Naglašava da se odgovornost za takve probleme ne smije prebacivati samo na pojedince ili institucije te da bi društvo trebalo ozbiljnije razmišljati o tome kako je moguće da opasnost za zdravlje građana toliko dugo ostane neriješena.
‘Nemojte čekati da netko truje djecu’
“Ja mislim da se tu svi trebamo pogledati u ogledalo. Pričam o situaciji u Zagrebu i Gospiću, kada imate ljude koji su znali što se događa. Nemojte čekati. Nemojte čekati da netko truje djecu. Nemojte da netko donosi odluke na lokalnoj razini, pogotovo ako živi tamo u toj okolici. Iako je situacija loša, vidimo da se stvari pokušavaju riješiti.
Tako da imamo situaciju da građani izlaze na ulice, ali nemaju potrebu razbijati niti ultimativno tražiti nečiji dolazak ili odlazak zato što to neće brže riješiti situaciju. O tome se radi. Naši građani, osobno to tako percipiram, ne vide da bi eventualna promjena vlasti to riješila bolje ili brže. To je osnovna razlika. Vi ste u Srbiji imali potpuno drugu situaciju. Institucije su ignorirale građane, a kada se tome dodaju mediji koji su uglavnom bili pod utjecajem vladajućih struktura, razumljivo je zbog čega su se stvari u Srbiji odigrale tako kako jesu. U Hrvatskoj se toga ne moramo bojati”, zaključuje.
