ŠIBENIK – Posljednje dvije godine otočici šibenskog arhipelaga naglo su ostali bez šume, tako da je prizor s terena zapravo stravičan! Na pojedinim otočićima nedostaje i dvije trećine šume. Pokušali smo doći do odgovora i šokirali se; o tome zapravo ne brine nitko!
– U Šibenskom arhipelagu su neki otoci u zadnje dvije godine ostali bez borova zahvaćeni nekom pošasti koja se brzo širi i na susjedne otoke. Uz to su postali jako neprohodni zbog puno slomljenih stabala koji trunu i obrastaju te iako mali površinom, nemoguče je prošetati po njima – poručuje nautičar koji se zgrozio ovim prizorima.
– Nitko u Šibeniku ovo ne spominje i ne vodi brigu, a apsurdno je da se upravo osniva Odjel za obalu. Otočić Dvainka je unazad nekoliko godina imao predivnu šumu a sad izgleda kao spaljena zemlja. Molim da istražite tko je za ovo nadležan jer ovo je strašno – zaključuje.
A ovo su prizori s otočića Dvainka, Rakitnik, Krbela Mala i Velika koji se nalaze praktički ispred šibenskog prigradskog naselja Brodarica.
Zašto se stabla suše, pokušali smo dobiti odgovor iz Hrvatskih šuma?
U iščekivanju službenog odgovora kojeg ćemo objaviti čim ga dobijemo, neslužbeno doznajemo da Hrvatske šume, odnosno Šumarija Šibenik nemaju ni propis ni mogućnosti izlaziti na otoke. Izuzetak je, kažu nam, jedino otok Krapanj.
Doznajemo i to da se zadnjih godina pojavio čitav niz problema. Jedan je borov prelac (poznat i kao borov četnjak gnjezdar). Ovaj kukac šumu uništava golobrstom, odnosno masovnim proždiranjem borovih iglica. Gusjenice ovog leptira imaju izrazito proždrljiv apetit i hrane se isključivo iglicama četinjača, najčešće alepskog i crnog bora na našoj obali i otocima
Posljednjih 10 godina javio se i potkornjak. On pak uništava šumu “iznutra”, prekidajući vitalne tokove hrane i vode unutar samog stabla. Za razliku od borovog prelca koji brsti iglice s vanjske strane, potkornjak je sitni kukac (svega nekoliko milimetara) koji djeluje skriveno ispod kore, zbog čega je daleko opasniji i smrtonosniji. U Dalmaciji i na otocima najveće štete uzrokuju mediteranski potkornjak (Orthotomicus erosus) i primorski borov srčikar (Tomicus destruens).
Kako je ovaj mali arhipelag izgledao prije deforestacije, pogledajte na fotoghrafijama Borisa Kačana
Stručnjaci nam govore da se može raditi i o kombinaciji više utjecaja, no klimatske promjene ili suša definitivno nisu jedan od njih, jer je bor halofit, odnosno biljka koja je prilagođena životu na staništima s visokom koncentracijom soli u tlu ili vodi. Riječ dolazi od grčkih riječi halos (sol) i phyton (biljka), pa se u hrvatskom jeziku često nazivaju i slanom dlakom ili slanušama.Za razliku od većine običnih biljaka (glikofita) kojima sol izvlači vodu iz korijena i tako ih isušuje, halofiti su razvili posebne mehanizme za preživljavanje u slanom okruženju.
Na upit tko to na kraju rješava, doznajemo razočaravajući odgovor: “nitko”. Sve se prepušta prirodi da sama rješava, dok se Hrvatske šume, barem što se šibenskog područja tiče, koncentriraju na šumsko područje na kopnu. Otoci su oduvijek bili, pa izgleda i sad – ničija briga.
Ipak, poslali smo i pisani upit, pa ćemo službeni odgovor iz Hrvatskih šuma, objaviti čim ga dobijemo.
Jurica Gašpar
