Okupljeni prosvjednici traže rasvjetljavanje cijelog slučaja, puštanje na slobodu uhićenih prosvjednika, ali i veća izdvanja za fakultete. Glavna kritika ide prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću.
Zanimlivo je kako srpska nacionalna televizija RTS ne izvještava o prosvjedu. Mediji bliski vlasti prosvjednike nazivaju teroristima i umanjuju broj okupljenih. Određeni mediji, poput televizije N1, izvještavaju uživo s mjesta događaja. Dubrovački dnevnik upitao je sveučilišnog profesora i doktora informacijskih i komunikacijskih znanosti Đorđa Obradovića za komentar na izvještavanje srbijanskih medija o prosvjedu.
‘NE POSTOJI OBJEKTIVNO NOVINARSTVO’
“Već dvadeset godina učim studente da novinarstvo nije i ne može biti objektivno premda tako piše u većini knjiga koje se njime bave. Objektivna je matematika jer je svakome na svijetu 2 + 3 = 5, ali je li bio jedanaesterac za Hajduk na utakmici s Dinamom, ne vide isto novinari navijači Hajduka i navijači Dinama. Onome tko u duši navija za Dinamo čini se da je jedanaesterac prestrogo dosuđen, a onome tko navija za Hajduk da je opravdano dosuđen. Ni jedni, ni drugi ne žele lagati, nego vide stvarnost u skladu s onim na što djeluju njihova svijest i podsvijest. Njihova emotivna privrženost utječe na razumijevanje poruke pa i na ono kako će je uobličiti za publiku. Najviše što se može postići je biti pošten prema pravilima struke pa se osobno priklanjam znanstvenicima koji ne koriste pojam objektivnosti, nego kao osnovna načela novinarstva navode točnost, istinitost, poštenje, uravnoteženost i nepristranost”, tvrdi Obradović.
U ovom kontekstu nemoguće je izbjeći politiku.
“Važno je napomenuti da su u povijesti novinarstva stoljećima novine predstavljale kanal odnosa s javnošću pojedinih političkih stranaka i da se to proteže do današnjih dana. U SAD je to dosta poštenije jer se glasila javno opredijele podupiru li demokrate ili republikance pa prema tome imaju i publiku jer ljudi u medijima ne traže istinu, nego potvrdu vlastitih stavova. Kod nas i još više u državama u okruženju glasila ističu da su objektivna, a u stvarnosti promiču stavove političkih ili ekonomskih moćnika, a to su često iste osobe ili organizacije povezane ne ljubavlju, nego interesima”, kaže Obradović.
‘NAŽALOST, SVE MANJE UGLEDNA PROFESIJA’
Napoljetku, Obradović komentira i izvještavanje o velikom skupu u Beogradu. Kako kaže, žalosno je što o prosvjedima ima više netočnih nego točnih podataka.
“Različitosti u izvještavanju o studentskim i građanskim prosvjedima u Srbiji među njihovim glasilima, koje se kreću od umanjivanja do preuveličavanja broja nazočnih, od potpunih laži ili bar nedokazanih tvrdnji o utjecaju iz drugih država do prenošenja izjava estradnih zvijezda koje su pošle u Srbiju iz Hrvatske i njihovo dijeljenje po društvenim mrežama u različitim kontekstima, svjedoči da su masovna glasila i društvene mreže samo kanali borbe u skladu s težnjama njihovih vlasnika i urednika i da u tim izvješćima nema ni o od objektivnosti. Tko bar malo kritički prati medijske sadržaje, objektivnost i ne očekuje i svjestan je da se ne može postići. A je li žalosno što i o prosvjedima ima više netočnih, nego točnih podataka i smještanja u izmišljene kontekste, svakako jest. Žalosno je i zato novinarstvo sve manje ljudi smatra uglednom profesijom. Može se povući usporedba s izrekom kako svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje pa je proširiti i na to da svaki narod ima medije kakve zaslužuje”, zaključuje Obradović.
