Profesor Elektrotehničke škole u zagrebačkom naselju Voltino za Jutarnji list je potvrdio da su se u školi u trenutku napada nalazila dva zaštitara, odnosno dvije osobe zadužene za sigurnost. Međutim, kako kaže profesor Mario Božurić, nije siguran jesu li oni dovoljno obučeni za postupanje u ovakvim situacijama.
„Nemamo zaštitare. Imamo osobe zadužene za sigurnost. Nisam siguran koliko su obučeni za savladavanje ovakvih situacija. Bili su tamo gdje su trebali. Na ulazu. Dijete je ušlo u školu kao i svako drugo. Napad se mogao dogoditi bilo gdje u školi. Zaštitari su u bankama pa i dalje dođe do krađe“, rekao je za Jutarnji list profesor Božurić iz Velike Gorice, koji u zagrebačkoj školi radi punih 40 godina.
Pred školu je stigao svega nekoliko minuta prije početka nastave. Tada je zatekao djecu kako trče iz škole.
„Pitam što se događa, a oni govore da je netko nekoga izbo nožem. Uletio sam u školu, ostavio svoju torbu u hodniku i tražio gdje se što događa i vidio sam dvoje ljudi na podu. Jedan je bio okrenut prema drugome. Jedan od njih bio je učenik, a drugi kolega profesor iz druge Strojarsko-tehničke škole. U tom trenutku nisam znao tko je napadač“, prepričava profesor.
Profesor priskočio u pomoć ozlijeđenima
Božurić navodi da je u jednom trenutku pitao tko ima nož te shvatio da je napadač učenik. Prišao je ozlijeđenom kolegi kako bi mu pomogao, a potom je primijetio i ozlijeđenu spremačicu.
„Primio sam ga za rame i okrenuo se. Vidio sam i ozlijeđenu spremačicu i pitao zašto je to napravio. Rekao mi je da je došao nekoga ozlijediti, a i sebe, i da je već nekog ozlijedio u WC-u. Tamo je dijete ležalo u krvi. Rukom sam pokušao zaustaviti krvarenje i držao ga budnim do dolaska hitne“, ispričao je profesor za Jutarnji list.
U jednom trenutku primijetio je da se ispod ozlijeđenog učenika nalazi mobitel. Na drugoj strani poziva bila je njegova majka, koju je dijete prethodno nazvalo. Božurić joj je rekao da je s njezinim sinom i da čekaju dolazak hitne pomoći. U međuvremenu je netko donio i zavoj kojim je pokušao pomoći ozlijeđenom učeniku.
Profesor smatra da je još prerano govoriti o tome što se dogodilo i što je 15-godišnjeg učenika navelo na napad.
„Ne znam što se događalo. Ne znamo njihovu pozadinu, tek su stigli u školu. Ne vjerujem da se nekome samo nešto ‘preokrenulo’. Je li postojalo nešto prije, u pozadini, je li netko nešto propustio u praćenju djece. Ne želim upirati prstom“, kazao je.
‘Nije stvar samo u zaštitarima, nego u prevenciji’
Božurić smatra da nakon novog napada nema smisla raspravu svesti samo na zaštitare i mjere fizičke sigurnosti. Ključnim smatra prevenciju i kontinuirano praćenje učenika kako bi se eventualni problemi prepoznali na vrijeme.
„Kada govorimo o ovom novom napadu, nema smisla pričati o zaštitarima i mjerama sigurnosti, već o prevenciji“, smatra profesor, upozoravajući da je obrazovni sustav sve opterećeniji.
Božurić kaže da je u šoku zbog svega što je doživio. Ipak, ne želi unaprijed tražiti krivca dok se ne utvrde sve okolnosti, uključujući postupanje osoba zaduženih za sigurnost. Smatra da ni one u budućnosti ne mogu spriječiti baš svaki ovakav događaj.
„Dođeš na posao, misliš o tome što ćeš predavati, a onda dođeš u situaciju da moliš Boga da ti netko ne umre. Ne bih nikom to poželio. Teško je i nesvakidašnje“, kaže profesor.
Dodaje kako ozlijeđenima želi brz oporavak, ali i učeniku koji je izveo napad.
„I on je tu na neki način žrtva. Govorimo o djetetu. Teško mi je govoriti o napadaču, ali i to dijete zaslužuje pomoć kao i možda mnoga druga djeca koju nismo prepoznali“, poručio je profesor Božurić.
