Pende i Nicolai su u monumentalni paviljon ugradili prostorni aranžman inspiriran neformalnom arhitekturom dubrovačke plaže Danče. Tijekom trajanja izložbe, ovaj krajolik za šetnju korišten je i za razne aktivnosti i mogao se doživjeti na različite načine. Publikacija preuzima izvedbene aspekte i funkcionira kao vizualni vodič kroz zamišljeni svijet. Baš kao što se naslov knjige i izložbe “Dance de Luxe” poigrava s imenom “Danče”, umjetnikova knjiga svojim dizajnom ulazi u radosni dijalog sa stvarnim položajem Danača – što se može doživjeti prigodom predstavljanja knjige u samostanu i crkvi Svete Marije (Gospe od Danača).
Mariana Pende diplomirala je na Accademia di Belle Arti di Venezia. Prve dvije godine studirala je smjer skulpture u klasi profesora Andreje Grassija, a od 2004. obrazovanje nastavlja na smjeru skulpture-instalacije kod profesora Roberta Pozzobona, kada se susreće s multimedijalnom umjetnošću. Diplomirala je 2008. na smjeru Arte e musica contemporanea u klasi profesora Nicole Cisternina. Izabrana je za sudjelovanje na 51. Venecijanskom bijenalu umjetnosti (2005.) unutar izložbe Atelier Aperti u organizaciji Accademia di Belle Arti di Venezia. Sudjelovala je na umjetničkoj rezidenciji Kulturamt u Frankfurtu na Majni (2008.), kao predstavnica Grada Dubrovnika. Od 2014. samostalno izlaže u muzejskim institucijama, među kojima ističe izložbe u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti (2016., Rijeka), Gliptoteci HAZU (Zagreb), Muzeju suvremene umjetnosti Istre (2017., Pula), Palazzo Costanzi (2018., Trst) i Galeriji umjetnina Split (2019., Split) Izlagala je na brojnim izložbama samostalno i skupno u Hrvatskoj i inozemstvu iz kojih izdvaja: REFUSES (Arsenale, Venecija, IT); Trijenale hrvatskog kiparstva (Gliptoteka HAZU, Zagreb); Trieste Contemporanea (2019., Trst, IT); Muzej moderne i suvremene umjetnosti (Rijeka); Art Center Whitebox (2020., New York, SAD); galerija Akademije umjetnosti Vilnius (2021., Vilnius, Litva); galerija The Pool (2022., Düsseldorf, DE) i Muzej suvremene umjetnosti (2023., Zagreb).
Olaf Nicolai rođen je 1962. godine u Njemačkoj, od 1983. do 1988. studirao je njemački jezik i književnost na sveučilištima u Leipzigu, Beču i Budimpešti, a doktorirao je na Sveučilištu u Leipzigu 1992. godine. Također je stekao diplomu iz primijenjenih umjetnosti na Visokoj školi za primijenjenu umjetnost Schneeberg (Fachhochschule für Angewandte Kunst Schneeberg). Živi i radi u Berlinu. Radovi Olafa Nicolaia prikazani su na Documenti X (1997.) te na 49. i 51. Bijenalu u Veneciji (2001. i 2005.). Dobitnik je brojnih stipendija i rezidencija, među kojima su Villa Massimo u Rimu (1998.) i Villa Aurora u Los Angelesu (2007.), a 2002. godine primio je nagradu za umjetnost grada Wolfsburga Junge Stadt sieht Junge Kunst. Nicolai sudjeluje u brojnim samostalnim i grupnim izložbama na međunarodnoj sceni. Njegova djela nalaze se u javnim zbirkama poput Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku, Thyssen-Bornemisza Art Contemporary u Beču, zbirke Friedricha Christiana Flicka u Berlinu i Muzeja Migros u Zürichu. Njegov konceptualni pristup i korištenje različitih medija propituju način na koji doživljavamo svakodnevnu stvarnost. Također, Nicolai stvara teorije iz znanosti i umjetnosti u estetsko-umjetničke forme, čineći ih pristupačnima u novom kontekstu.
