Američka spisateljica Edith Wharton, prva žena dobitnica Pulitzerove nagrade koju je dobila 1921. za novelu “The age of Innocence” (Doba nevinosti), voljela je putovati Europom. Na tim putovanjima često je bilježila i putopisne zapise. Tako je iza nje ostao putopis “The Cruise of Vanadis”, napisan tijekom njezinog četveromjesečnog kružnog putovanja britanskom jahtom VANADIS, Sredozemljem i to od veljače do lipnja 1888. godine.
Vrijeme je to prvih početaka kružnih putovanja koja su se još uvijek u nedostatku za to posebno preuređenih putničkih kruzera uglavnom organizirala luksuznim velikim jahtama za manje skupine dokonih bogataša.
Supružnici Edit i Teddy Wharton i nekolicina prijatelja su za ondašnjih četiri tisuće dolara unajmili parnu jahtu VANADIS od njihova prijatelja Jamesa Van Alena za cijelo četveromjesečno putovanje iz New Yorka i natrag te boravak u Europi te su sveukupno potrošili 10 tisuća dolara. Po dolasku u Francusku zaputili su se u Pariz te u luku Marseilles odakle su s brodom VILLE DE MADRID otplovili za Alžir. Tu su se ukrcali na svoj unajmljeni VANADIS.
LUKSUZ U 19. STOLJEĆU
Jahta VANADIS JE izgrađena 1880. godine u brodogradilištu Ramage & Ferguson u škotskom Leithu. Bila je duga 51 metar te je imala 300 bruto registarskih tona. Parni stroj s dva cilindra snage 60 KS. ju je pokretao preko jednog vijka, a bila je opremljena i pomoćnim jedrima. Jahtu je opsluživalo 16 članova posade. Za to vrijeme bila je vrlo moderno opremljena s ugrađenim parnim vitlom za sidro i parnim kormilarskim uređajem. Whartonovo društvo je isplovilo iz alžirske luke 22. veljače s itinererom: Alžir, Oran, Tunis, Malta, Siracusa, Messina, Palermo, Milos, Santorini, Rodos, Tinos, Patmos, Chios, Izmir (Smirna), Lesbos, Iero (Mt. Athos), Pirej, Korint, Kefalonia, Ithaca, Krf, Kotor, Dubrovnik, Korčula, Split, Zadar, Ancona. Ovaj dio kružnog putovanja je trajao 82 dana.
Edit Wharton je veoma zanimljivo opisala svoje dojmove, među kojima nas posebno intrigiraju oni zabilježeni u našem bližem okružju. Tako navodi dojmove iz Kotora. “Rano ujutro smo otputovali iz Krfa za Dalmaciju gdje započinje poglavlje našeg putovanja. Iz Kotora je put do Cetinja trajao pet i po sati. Stanovništvo je jako siromašno, stanovi diplomatskog osoblja nisu u standardu života civiliziranog svijeta jer Cetinje nije imalo dobre uvjete za život”, zapisala je.
‘IZNENAĐENI SMO ČISTOĆOM’
Piše, naravno, i o dojmovima iz Grada.
“Uplovili smo grušku luku prepunu austrougarskih brodova i vojske, prizori koji su podsjećali na luku Valletta u Malti. U luci pored naše usidrene jahte je bio veliki platan ograđen kamenom ogradom. Društvo se kočijom vozilo iz Gruža do jedne milje udaljenog Dubrovnika vozeći se kroz šumovitu dolinu i preko visokih litica. Stradun je bio popločan kamenom i bio je veoma čist. Šetajući u razgledu trgovačkih izloga bili smo ugodno iznenađeni čistoćom, suncem okupanim gradom i narodnim nošnjama seljaka iz okolice”, zapisala je.
Završetkom kružnog putovanja u Anconi, Whartonovi i njihovi prijatelji su još jedno vrijeme ostali u posjetu nekolicini europskih metropola te su se napokon vratili u New York.
VANADIS je nekoliko puta još uplovila u Jadransko more o čemu svjedoče pisani dokumenti iz 1892. i 1894. gdje piše da je bila u Gružu te da je plovila pored Korčule prema Splitu. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bila je rekvirirana u vojnoj službi, a kasnije joj se gube tragovi. Jedino što se sigurno zna jest to da je 1925. izbrisana iz Lloydovog registra brodova.
Važno je napomenuti da je dnevnik s tog putovanja, u kojem opisuje posjet Dubrovniku (tadašnjoj Ragusi), pronađen tek 1991. godine u Francuskoj i prvi put objavljen tek 2004. godine.
