Iako ga je majka godinama pokušavala odgovoriti od policijskog poziva, Robert Grilec još je kao mladić bio siguran da želi nositi značku. Bio je odličan učenik i mogao je birati školu i zanimanje, no sebe nikada nije vidio u nekom drugom poslu. Majka je strahovala zbog opasnosti koje policijski posao nosi, ali Robert nije odustajao. Nažalost, njezin najveći strah desetljećima kasnije postao je stvarnost.
Robert Grilec, koji je s godinama napredovao do mjesta šefa kriminalističke policije PU krapinsko-zagorske, ubijen je u nedjelju u lokalnom kafiću dok je čekao naručenu kavu. Nije stradao na dužnosti, kako se njegova majka oduvijek pribojavala, nego tijekom mirnog nedjeljnog jutra, kao civil, u kafiću nedaleko od kuće. Tijekom rata služio je i u Kninu te se vratio živ i zdrav, a život mu je oduzet praktički u vlastitom susjedstvu, svega nekoliko minuta od doma.
Iako je imao dovoljno staža za mirovinu, nastavio je raditi jer je volio svoj posao. Kada je majka doznala za ubojstvo, pozlilo joj je pa je intervenirala Hitna pomoć. Posebno potresna činjenica jest da ga je ubio susjed s kojim je odrastao. Dijelila ih je tek jedna kuća, a bili su i isto godište, piše Jutarnji.
Mještani u šoku
Stanovnici naselja Bobovje, smještenog iznad krapinske industrijske zone, još su u šoku. Nitko od susjeda ne može objasniti što je dovelo do tragedije. Među njima je i Robertov bratić Ivan Kunštek, koji kaže da nitko nije mogao naslutiti ovakav rasplet.
“Stariji sam 12 godina, pa sam ga i čuvao dok je bio malen, cijeli život smo tu, u kvartu, zajedno. Kad god bi prolazio pokraj naše kuće, stao bi, često i ušao. Posao je za njega bio svetinja, nikad o njemu ni s kim nije razgovarao, bio je pošten policajac i držao se pravila. A susjed koji ga je ubio? I on bi stao, porazgovarali bismo, njih dvojica su se isto uvijek pozdravljala; ako su se mimoilazili autom, stali bi i javili se jedan drugom, a što je njemu došlo da ovo napravi, ne znam”, rekao je.
Mještani tvrde kako u naselju nije bilo poznatih sukoba među njima te vjeruju da su eventualne nesuglasice držali za sebe. Jedan susjed, koji je želio ostati anoniman, kaže kako su obojica bili čvrstog karaktera.
Dok je Grilec godinama radio u policiji, dodatno se školovao i napredovao do vodećih pozicija u kriminalističkoj policiji, za osumnjičenog susjeda malo tko zna čime se zapravo bavio.
“Uvijek je vozio dobre automobile, ali ne znamo da je ikada igdje radio. Je li se bavio kriminalom, ne znam, ali ponekad bi nam ponudio švercanu robu. Meni je ponudio da od njega kupim neki sat”, ispričao je susjed.
Razveden, bez djece
Robert Grilec bio je razveden i nije imao djece. Živio je s majkom i partnericom, također policajkom. Susjedi ga opisuju kao mirnog i obiteljskog čovjeka koji je slobodno vrijeme najviše volio provoditi u vinogradu.
“Jako je volio raditi u svojem vinogradu koji je kupio tu, iznad naselja, bio je ponosan na svoje vino, a brinuo se i o cvijeću oko kuće. Bio je baš domaći dečko, tuda se volio kretati, tu i tamo bi otišao na more ili na neku službenu konferenciju. Nije bio od večernjih izlazaka, ali na obiteljskim bi feštama uvijek bio veseljak”, rekao je Ivan Kunštek.
Nakon što se vijest o ubojstvu proširila naseljem, Ivan je odmah otišao do tete, Robertove majke, pokušavajući pomoći obitelji u prvim trenucima šoka. U isto vrijeme njegova je majka bila u bolnici, gdje je na kraju i doznala za tragediju.
“Nismo znali kako joj reći, za sestru i Roberta jako je vezana, njemu je i krsna kuma, pa smo prvo nazvali liječnika. Dali su joj tabletu za smirenje, a onda su nas televizijske vijesti preduhitrile, saznala je”, rekao je Ivan.
