Pravoslavni Božić ove se godine u Hrvatskoj obilježava u znatno težoj atmosferi nego prethodnih godina, upozorava predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac. U razgovoru za Briefing Jutarnjeg lista ističe da su osjećaj nesigurnosti i straha unutar srpske zajednice dodatno pojačani političkim porukama, javnim istupima te toleriranjem govora mržnje u javnom prostoru.
“Nije nužno da Srbi budu dio vladajuće većine, iako bi s obzirom na probleme koje imaju, to bilo normalno. No nije normalno da se kao glavni politički zahtjev jedne političke stranke ističe da u vlasti ne smije participirati vodeća stranka srpske zajednice u Hrvatskoj koja je godinama doprinosila izgradnji ovoga društva i afirmacije zemlje”, kaže Pupovac.
Dodaje kako je takva politička poruka ostavila dubok trag. “To je iza sebe ostavilo snažan negativan odjek i srpsku zajednicu usmjerilo u pravcu etničke i političke segregacije”, ističe Pupovac, podsjećajući na poruke koje su se mogle čuti u javnosti pred Novu godinu, poput uzvika “ubij, ubij Srbina” nakon koncerta Marka Perkovića Thompsona.
O ustaškom pozdravu i osjećaju nesigurnosti
Posebno se osvrnuo na pitanje toleriranja ustaškog pozdrava. “Aboliranje ustaškog pozdrava kroz pjesmu ‘Bojna Čavoglave’ otvorilo je prostor za strahove jer to je pozdrav mržnje i poziva na nasilje, a ne pozdrav ljubavi i zajedništva, kako nam ga se pokušava prikazati“, upozorava Pupovac.
Za takvu situaciju, smatra, odgovornost snose nositelji vlasti. “Za to su odgovorni oni koji imaju vlast na bilo kojoj od tri ključne pozicije, predstavničkoj, izvršnoj i predsjedničkoj, a koji ili o tome šute, ili ne poduzimaju dovoljno, ili djeluju u suprotnom smjeru. Ako pustite da se u Saboru zastupnike, pa tako i one srpske nacionalnosti, pozdravlja sa ‘za dom spremni’, to je razlog za osjećaj nesigurnosti, pojačanog straha i nespokoja”, poručuje.
ZDS je, naglašava, bio službeni pozdrav NDH koja je bila zločinačka tvorevina koja je provela genocide nad Židovima, Romima i Srbima. To se, dodaje, pokušava prikrivati činjenicom da su ljudi koji su formirali stranke i vojne formacije koje su bila sljedbenice tog pokreta, u nekom trenutku sudjelovali u obrambenom ratu u Hrvatskoj.

‘Smeta li ministre ulica Mile Budaka?’
Govoreći o društvenoj toleranciji prema nasljeđu NDH, Pupovac se osvrnuo i na ulice koje nose ime Mile Budaka. “Ne znam smeta li nadležne ministre, Sabor i predsjednika što imamo ulice Mile Budaka, ministra u NDH, u vrijeme kada je Dejan Medaković kao mladić bio postrojen na Maksimiru i prozivan po etničkoj osnovi”, rekao je.
“To ne abolira Medakovića za njegove političke stavove, no korištenje njegova imena kako bi se skrenula pažnja s nasilnog prekida Dana srpske kulture u Splitu te pokušaja sličnih incidenata u Zagrebu i Vukovaru, nije bio časni čin”, smatra Pupovac.
U intervuu je upozorio i na dugoročne posljedice govora mržnje. “Nasilne generacije odgajaju ljudi koji ne žele završiti rat. Truju djecu koja nemaju priliku za solidno obrazovanje. Usmjeravaju ih protiv Torcide ili Bad Blue Boysa, a onda ih sve zajedno okreću protiv Srba. Takvo objedinjavanje temelji se na mržnji prema ljudima koji grade ovo društvo”, zaključuje.

Loši odnosi Zagreba i Beograda
Na kraju se osvrnuo i na odnose Hrvatske i Srbije, uza koje smatra da su loši. “Odnosi između Hrvatske i Srbije su loši iako sam uložio desetljeća u njihovu izgradnju. Zemlje se optužuju za neprijateljstvo i loše namjere. To je loše za interese obje zemlje. Takvi loši odnosi u Hrvatskoj nesumnjivo doprinose povećanju loših osjećaja prema Srbima. Što se tiče moje suradnje sa službenim Beogradom, ona je danas, nažalost, na minimumu. Dinamika političkih procesa u Srbiji je svakako na to utjecala.
To Srbe u Hrvatskoj stavlja u situaciju da biramo između ovoga ili onoga, ali mi ne možemo raditi takav izbor”, govori Pupovac koji smatra da se Srbija odmakla od mogućnosti ozbiljnog unutarnjega sukoba i erupcije nasilja i usmjerila prema pripremi za izbore i izbornu bitku, što vjerojatno znači da će ostati na liniji demokratskog traženja rješenja sukoba između vlasti i pokreta studenata i građana.
Ističe da je Srbija na geopolitičkoj vjetrometini i bilo bi joj važno da nađe svoje mjesto, a EU je najbolje mjesto. Stoga se nada de će Srbija, ali i sve druge zemlja zapadnoga Balkana ići u tom smjeru.

