Od ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine Kremlj sve više podupire svoje vojne operacije prikrivenim djelovanjima usmjerenima protiv europskih podupiratelja Kijeva. U provedbi mnogih takvih aktivnosti ključnu ulogu imaju jeftini i lako dostupni „agenti niže razine“, koji Rusiji osiguravaju znatan geografski doseg i mogućnost uvjerljivog poricanja odgovornosti. Koristeći novu bazu podataka koja obuhvaća 145 agenata niže razine, ovo istraživanje koje je proveo Bart Schuurman sa Sveučilišta Leiden kombinira deskriptivne i inferencijalne statističke metode s analizom društvenih mreža kako bi ispitalo njihove demografske značajke, uloge, obrasce raspoređivanja i organizacijsku strukturu.
Rezultati pokazuju da su agenti niže razine pretežito muškarci u srednjim tridesetim godinama života, nerazmjerno često podrijetlom iz ukrajinskih, ruskih, moldavskih i bugarskih populacija te da se relativno često ponovno angažiraju. Mreže u kojima djeluju pokazuju obilježja hijerarhijske i segmentirane organizacijske strukture te se čini da su oblikovane imajući na umu mogućnost uvjerljivog poricanja odgovornosti. Međutim, nedosljedno pridržavanje sigurnosnih operativnih postupaka od strane ruskih obavještajnih časnika ograničava sposobnost Moskve da vjerodostojno tvrdi kako nije bila upoznata s tim aktivnostima.
Suprotno očekivanjima Kremlja o brzoj pobjedi, Ukrajina je pokazala iznimnu otpornost. Ubrzo nakon što su propale nade u brzu pobjedu, Moskva je intenzivirala prikrivene aktivnosti s ciljem uskraćivanja Kijevu ključne vojne i gospodarske pomoći Zapada. U sklopu tih nastojanja sve je češće regrutirala strane državljane kao agente niže razine, potičući desetke njih da se za skromne novčane naknade uključe u sabotaže, subverzivne aktivnosti pa čak i teroristička djelovanja. Iako vojna pobjeda na bojištu ostaje njezin primarni cilj, ruske prikrivene aktivnosti proširile su granice sukoba daleko izvan Ukrajine. Kako europski čelnici postaju sve zabrinutiji zbog sigurnosnih posljedica ove kampanje, njezino razumijevanje i suzbijanje postaju prioritet.
Prikrivene aktivnosti
Nedavna istraživanja pružila su važne uvide u razmjere i opseg ruskih prikrivenih aktivnosti usmjerenih protiv Europe. Te analize upućuju na to da Rusija nastoji istodobno smanjiti europsku potporu Ukrajini i politički destabilizirati Europu na nacionalnoj razini te na razini Europske unije. Nekoliko se trendova osobito ističe. Prvo, broj prikrivenih aktivnosti naglo je porastao tijekom razdoblja 2022.–2024., nakon čega je uslijedilo zatišje tijekom prva tri tromjesečja 2025. godine, što bi moglo odražavati nade Moskve u povoljan pregovarački ishod tijekom drugog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Drugo, ozbiljnost incidenata postupno se povećavala, pri čemu su ruske obavještajne službe kibernetičke napade i operacije utjecaja sve češće nadopunjavale sabotažama kritične infrastrukture, atentatima pa čak i terorističkim urotama usmjerenima na civilno zrakoplovstvo. Treće, geografski opseg ruskih prikrivenih aktivnosti proširio se prema zapadu Europe, pri čemu su se Njemačka i Francuska našle među trima državama koje su najčešće bile meta takvih djelovanja. Međutim, premda su ruske prikrivene aktivnosti protiv Europe danas sve bolje istražene i razumljive, znatno se manje zna o pojedincima koji ih provode.
Ovaj Schuurmanov rad analizira ruske agente niže razine i mreže unutar kojih djeluju. Premda nije prvo istraživanje posvećeno tim operativcima, ono nadograđuje postojeća saznanja na tri načina. Prvo, primjena deskriptivnih i inferencijalnih statističkih metoda pruža nove uvide u obilježja agenata niže razine i obrasce njihova angažiranja. Drugo, analiza društvenih mreža rasvjetljava uloge koje ti agenti preuzimaju, njihove organizacijske strukture te veze s obavještajnim službama koje njima upravljaju, čime se razumijevanje širi s pitanja tko su ti pojedinci na pitanje kako djeluju. Treće, objavljivanje anonimizirane verzije korištene baze podataka povećava transparentnost rezultata iznesenih u ovom istraživanju.
Ovo istraživanje rusku kampanju subverzije i sabotaže protiv Europe označava pojmom „prikrivene aktivnosti”, umjesto danas sveprisutnog izraza „hibridno ratovanje”. Zanimanje za koncept hibridnog ratovanja postalo je aktualno jer će buduće sukobe sve češće obilježavati protivnici koji istodobno koriste konvencionalne strategije (primjerice združene vojne operacije) i nekonvencionalne oblike djelovanja (poput terorizma i pobune). Na prvi pogled, takav opis odgovara ruskom nastojanju da svoje konvencionalne vojne operacije protiv Ukrajine podupre prikrivenim aktivnostima usmjerenima na smanjenje europske, osobito vojne, potpore Kijevu. Međutim, kritičari ističu da oznaka „hibridno” precjenjuje novost takvih operacija, prenaglašava njihovu navodnu specifično rusku narav te riskira da postane sveobuhvatan izraz za skup vrlo različitih instrumenata vanjske politike.
Specijalne akcije
Prikrivene aktivnosti namjerno su dvosmislene i osmišljene tako da omogućuju vjerodostojno poricanje odgovornosti. Njihova je privlačnost za države poput Rusije u tome što omogućuju vođenje agresivne vanjske politike uz smanjen rizik od odmazde. Država koja se brani tada se nalazi pred teškim izborom: ili prihvatiti niz incidenata koji pojedinačno djeluju ograničeno, ali kumulativno proizvode ozbiljnu štetu, ili riskirati eskalaciju sukoba s nuklearnom silom zbog aktivnosti za koje će agresor tvrditi da s njima nema nikakve veze.
Novost današnje ruske uporabe prikrivenih aktivnosti više se očituje u njihovu opsegu nego u samim metodama djelovanja. Ruske obavještajne službe godinama su prije invazije 2022. provodile dezinformacijske kampanje i prikrivene operacije protiv Ukrajine, a nisu se ustručavale ni od djelovanja protiv zapadnih država. Takve operacije nisu bile ni nenasilne, što potvrđuju atentati na tzv. „neprijatelje države” u inozemstvu. Tijekom Hladnog rata Sovjetski Savez intenzivno je koristio „aktivne mjere” za utjecaj i subverziju zapadnih društava, kao i „specijalne akcije” usmjerene na fizičku domenu, poput sabotaža. Ruska i sovjetska praksa prikrivenih aktivnosti odražava duboko ukorijenjenu kulturu zavjereništva i straha od subverzije, u kojoj se takvi instrumenti smatraju legitimnim odgovorom na navodne dugotrajne zapadne pokušaje potkopavanja Kremlja.
Pod vodstvom predsjednika Vladimira Putina prikrivene aktivnosti postale su sastavni dio vanjske politike usmjerene na zaustavljanje postsovjetskog slabljenja Rusije i obnovu njezina statusa velike sile. Međutim, ubrzo nakon invazije na Ukrajinu 2022. Kremlj se suočio sa znatnim operativnim poteškoćama. Europske države protjerale su stotine ruskih diplomata, među kojima je velik broj bio povezan s obavještajnim službama. Budući da je njihova mogućnost oslanjanja na profesionalno obučene operativce bila ozbiljno narušena, ruske obavještajne službe, ponajprije Glavna uprava (GU) i Federalna služba sigurnosti (FSB), sve su se više okretale agentima niže razine. Koristeći anonimne platforme poput Telegrama i uglavnom skromne financijske naknade, ruske su službe uspjele privući iznenađujuće velik broj potencijalnih regruta. Neobučeni, ali brojni, lako zamjenjivi nakon uhićenja te najčešće bez izravnih veza s Kremljem osim komunikacije putem anonimnih računa, ti su se agenti pokazali ključnom sastavnicom ruskih prikrivenih aktivnosti protiv Europe.
Prikrivene operacije
Kao ni same prikrivene aktivnosti, oslanjanje na posrednike i zastupnike za njihovu provedbu nije ni novo ni isključivo rusko obilježje. Ukrajina također provodi slične operacije protiv Rusije, dok zapadne obavještajne službe imaju dugu povijest prikrivenih operacija u inozemstvu i regrutiranja stranih agenata. Rusija već desetljećima koristi agente niže razine zajedno s drugim nedržavnim akterima radi ostvarivanja svojih vanjskopolitičkih ciljeva. Osim toga, suvremeno internetsko regrutiranje pojedinaca spremnih riskirati višegodišnje zatvorske kazne za relativno male novčane iznose odražava širi obrazac „ekonomije povremenih poslova”, koji je prisutan i u organiziranom kriminalu. Ono što današnju situaciju čini posebnom jest razmjer uporabe takvih posrednika te sve opasnije zadaće koje im se povjeravaju.
Taj se razvoj jasno očituje u raznolikosti i ozbiljnosti operacija koje se dodjeljuju agentima niže razine. Na jednom kraju spektra nalaze se operacije utjecaja usmjerene na promicanje prokremaljskih narativa ili slabljenje javne potpore nastavku pomoći Ukrajini. One uključuju ispisivanje proruskih grafita, simbolične akcije poput ostavljanja lijesova pokraj Eiffelova tornja kao upozorenja protiv dubljeg francuskog uključivanja u rat te pokušaj diskreditacije njemačke stranke Zelenih uoči izbora 2025. godine oštećivanjem automobila ekspandirajućom pjenom uz stvaranje dojma da su za to odgovorni pristaše Zelenih.
Na drugom kraju spektra nalaze se operacije usmjerene na zastrašivanje, ometanje ili uništavanje. Česti su podmetnuti požari, uključujući napade koji su potpuno uništili trgovački centar Marywilska u Varšavi i trgovinu IKEA-e u Vilniusu. Sabotaže su također učestale, a mete uključuju europske tvrtke koje opskrbljuju ukrajinske oružane snage te poljski željeznički sustav. Možda najviše zabrinjava činjenica da su agenti niže razine dobivali zadatak provođenja terorističkih aktivnosti usmjerenih protiv civilnog zrakoplovstva. Tijekom ljeta 2024. multinacionalna mreža takvih agenata uspjela je postaviti lako zapaljive naprave u zrakoplove tvrtke DHL. Čini se da je katastrofa izbjegnuta samo zahvaljujući kašnjenjima koja su spriječila njihovo aktiviranje tijekom leta. U 2025. godini vlasti su objavile da su spriječile još dvije slične zavjere. Zajedno promatrani, ovi primjeri pokazuju da agenti niže razine nisu ograničeni na jednu operativnu nišu, nego djeluju u širokom rasponu prikrivenih aktivnosti.
