Stigli su najnoviji podaci o primanjima u glavnom gradu Hrvatske, a brojke pokazuju da novčanici Zagrepčana ipak osjete određene promjene u odnosu na prošlu godinu. Dok troškovi života rastu, službena statistika otkriva da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Gradu Zagrebu za siječanj ove godine iznosila 1703 eura. To predstavlja nominalni rast od 0,6 posto u odnosu na prosinac 2025. godine, ali i značajan skok od 8,9 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine, pokazuju podaci gradskog statističkog ureda.
Iako prosjek zvuči privlačno, realniju sliku stanja na računima građana daje medijalna neto plaća. Za siječanj ove godine ona je iznosila 1472 eura, što u prijevodu znači da je točno polovica zaposlenih Zagrepčana primila manje od tog iznosa, dok je druga polovica imala više. Kada se zagrebačka primanja usporede s ostatkom države, razlika je i dalje očita. Prosječna zagrebačka neto plaća bila je veća za 192 eura u odnosu na hrvatski prosjek, koji je za siječanj iznosio 1511 eura.
Što se tiče bruto iznosa, prosječna mjesečna bruto plaća po zaposlenome u pravnim osobama u Gradu Zagrebu za siječanj 2026. iznosila je 2443 eura. To je porast od 0,6 posto u odnosu na prosinac 2025. i porast od 9,8 posto u odnosu na siječanj prošle godine. Ovi podaci potvrđuju nastavak trenda rasta plaća u metropoli, iako razlike između pojedinih sektora ostaju drastične.
Tko zarađuje najviše, a tko najmanje?
Prema podacima Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje, razlika između najbolje i najlošije plaćenih zanimanja mjeri se u tisućama eura.
Najviša prosječna mjesečna neto plaća u pravnim osobama za siječanj 2026. isplaćena je u djelatnosti vađenja sirove nafte i prirodnog plina, u iznosu od 2628 eura. Ovi radnici uvjerljivo drže vrh ljestvice zagrebačkih primanja.
S druge strane medalje nalaze se radnici u tekstilnoj industriji koji su i dalje na samom dnu po isplatama. Najniža prosječna neto plaća isplaćena je u proizvodnji odjeće, u iznosu od 1030 eura. To znači da radnici u naftnom sektoru zarađuju dva i pol puta više od svojih sugrađana koji šiju odjeću, što jasno pokazuje duboke razlike u standardu unutar samog Zagreba.
