Radnici čistoće priznali: ‘Odrađujemo smjene na kokainu, svaka dva-tri sata se popravimo, tako je lakše’

Četiri radnika splitske Čistoće ukrcavaju se u kamion. Ispred njih je još jedna, uobičajena smjena čišćenja drugog najvećeg grada u Hrvatskoj. Nekada bi si uzeli pokoji “unučić”, bočicu s jeftinom žesticom, no kontrole alkohola su rigorozne. Novo sredstvo s kojim lakše “izguraju” dan jest – kokain. Svatko da po dvadeset eura, što bi im inače bio malo skuplji gablec s pićem u nekoj zalogajnici, pa za 80 eura kupe kokain srednje do loše kvalitete, no dovoljno za, kada ga podijele, 8 – 12 crta, takozvanih lajni. “To nam je dovoljno za cijelu smjenu, bolje je raspoloženje, da se raditi i po hladnoći”, priznaje nam jedan. Ne rade to baš svaki dan, ali dovoljno često da se može reći da su redoviti konzumenti. “Nije da smo ne znam kako drogirani, svaka dva-tri sata se ‘popravimo’, mala je to količina, no opet dovoljno da se vidi na testu, pa najviše riskiraju vozači koje češće kontroliraju, nas smetlare toliko i ne”, kazuje naš sugovornik.

Hrvatski gradovi i ulice preplavljeni su kokainom. On se, kao droga, uvijek poistovjećivao sa skupim noćnim klubovima, bogatim biznismenima, pripadnicima “zlatne mladeži”, ukratko – droga koja je statusni simbol, ponajprije zbog svoje visoke cijene. Danas je kokain podjednako tvar koju nemilice troše i manekenke, direktori i predsjednici uprava kao i vozači, čistači ulica ili dostavljači. Razlog je jednostavan – cijena. Nekada se, naime, za gram kokaina više čistoće moralo platiti 150 – 200 eura, pa je bio rezerviran samo za one dubljeg džepa. Pogotovo je to bilo vidljivo devedesetih, kada su se novopečeni bogataši te osobe iz svijeta estrade, sporta i kriminalnog miljea razmetali kokainskim partyjima, dok je “puk” posezao sa jeftinim drogama, od tabletica ecstasyja, papirića LSD-a i speeda, sve do heroina. Dalo se u nekom trenutku i u to vrijeme pronaći na ulici kokain upitne kvalitete za 600 – 700 tadašnjih kuna po gramu, no to je bila iznimka, a ni takva cijena nije bila za svačiji novčanik.

Najnoviji slučajevi, ali i stručnjaci s kojima smo razgovarali, kažu kako to odavno nije tako. Iako bi se o njegovoj čistoći dalo razgovarati, kokain je danas dostupniji i jeftiniji nego ikada, a samim time u porastu je i broj konzumenata, čak i srednjoškolaca, među kojima se bilježe ne samo slučajevi konzumiranja nego i ozbiljne ovisnosti. Dvije međusobno nepovezane vijesti posljednjih dana možda najzornije pokazuju koliko se duboko kokain uvukao u sve pore hrvatskog društva. Najprije je u Splitu zabilježen uistinu nesvakidašnji slučaj da je kokain pronađen u krvi zaposlenika splitske Čistoće. Medijima je to potvrdio vršitelj dužnosti direktora te tvrtke Andrija Čaljkušić, otkrivši da je riječ o vozaču kamiona za odvoz otpada, kao i da su odmah nakon pozitivnog nalaza zabilježenog nakon redovitog testiranja postupili u skladu s medicinskim uputama.

Radničke plaće

Drogiranom vozaču liječnica je izdala zabranu upravljanja vozilom do završetka liječenja od ovisnosti, a i u Čistoći je dobio sve potrebne informacije o važnosti liječenja. Kako sad stoje stvari, vozač koji je nakon incidenta uzeo godišnji odmor neće dobiti otkaz ako ode na liječenje i ako ne bude novog pozitivnog testa. Nedugo nakon toga, prije dva tjedna, kokain je pronađen kod još jednog zaposlenika kod kojeg ga se ne bi očekivao – vozača sanitetskog vozila. Vozač sanitetskog vozila Zavoda za hitnu medicinu Brodsko-posavske županije upravljao je vozilom pod utjecajem droge, odnosno kokaina, potvrdili su novinarima iz Zavoda, a slučaj je otkriven tijekom redovnog policijskog nadzora prometa.

Kako je izvijestila Policijska uprava brodsko-posavska, policijski službenici tijekom kontrole prometa zaustavili su 50-godišnjeg vozača zbog sumnje da upravlja vozilom pod utjecajem supstancija. U tom je trenutku prevozio više osoba. Provedenim testiranjem na prisutnost droga u organizmu dobivena je pozitivna reakcija na kokain. Vozač je, međutim, odbio daljnje uzimanje uzoraka potrebnih za detaljnu laboratorijsku analizu prisutnosti droga ili lijekova u organizmu. Tijekom postupanja policije kod njega su pronašli i 0,49 grama kokaina, a dodatno su utvrdili da kod sebe nije imao važeću vozačku dozvolu. S njim su u vozilu u tom trenutku bila dva pacijenta i medicinska sestra, po koje je morao doći drugi vozač.

Dakle, drogu koja je nekada bila simbol bogatstva danas naveliko troše i kupuju od – radničke plaće. “I tako je već nekoliko godina”, govori nam Zagrepčanin u srednjim tridesetim godinama života, inače dobar poznavatelj “narkoscene” u glavnome gradu. I sam je konzument kokaina, ali ne i ovisnik, ističe. Zaposlen je i ima dobru plaću, srednjih je godina, ima stan, obitelj i dijete, no povremeno se voli “razonoditi” uz uporabu ovog narkotika koji je u Hrvatskoj na popisu teških droga.

Prašak za pecivo

“Rijetko izlazim, ali kada idem van, redovito si kupim gram-dva. Cijene su jako pale i u pravilu gram sada košta oko 80 eura. No to je kvalitetan kokain. Da se naći i jeftinije, čak i po 60 eura za gram, ali to je roba koja je punjena svačim, čak i praškom za pecivo. E, sad, bitno je tko ti prodaje. Ja imam stalnog dobavljača i on mi uvijek kaže ima li nešto dobro ili mi iskreno prizna da ima robu po 60 i da je ‘tak-tak’. No klinci nemaju pojma, njima i ne kaže je li dobro ili nije, samo im proda. A klinci k’o klinci, uvijek će skucati za najjeftinije, iako vidim, kad ih gledam kako se provode u klubovima, da roditelji očito daju dobre džeparce. Ali, kad bolje pogledaš, stvarno te kupnja ‘koksa’, kojeg možeš nabavit’ kad hoćeš, košta kao runda u klubu, nije to više nikakav luksuz”, kaže naš sugovornik, dodajući da je kokain sve prisutniji na ulici.

Njegov je dobavljač toliko organiziran da mu u cijenu grama uračunava i dostavu na adresu, obično u nečiji stan, gdje se nađu prije izlaska. Kokain najprije uzimaju prije izlaska, no kako je riječ o supstanciji poznatoj po kratkom djelovanju, vrećica “bijelog praha” uvijek je kod nekoga iz društva te se odlazi u WC malo “popraviti”, odnosno uzeti novu dozu.

Inače, očekivano je i dalje na ulici, kaže nam sugovornik, raširen i speed. Droga je to iz porodice amfetamina koja nema baš nikakve veze s kokainom, jer kokain dolazi iz biljke, a speed je amfetamin koji je u potpunosti kemijski proizvod, no na tržištu je poznat kao “kokain za siromašne” jer je cijenom debelo ispod kokaina. Mnogi smatraju da kokain ima manje razoran utjecaj na tijelo i psihu od speeda, no to je zabluda. Nažalost, ta se zabluda raširila i među mladima i starima koji uzimaju kokain misleći da im neće naštetiti, a i cjenovno im je prihvatljiv.

Rijetki testovi

Uostalom, brojke koje to pokazuju neumoljive su. Pušač koji puši dvije kutije cigareta dnevno na svoj porok potroši mjesečno oko 270 eura, odnosno oko tri do četiri grama kokaina, što je dovoljno za više “pristojnih” izlazaka. Boca pića u noćnom klubu otprilike cijenom odgovara gramu kokaina, a više je “in” biti na kokainu nego pijan, naročito među mlađim generacijama. Kokain i speed postali su tako u nekim društvima popularniji i od alkohola, a naročito se to odnosi na zaposlene ljude. Dok su se na radnim mjestima nekada možda i tolerirali zaposlenici koji su bazdjeli na alkohol, ta su vremena daleko iza nas i tolerancija poslodavaca prema alkoholu drastično je pala, te su uvedene kontrole i sankcije.

No, osim u specijaliziranim djelatnostima kao što je prijevoz, gdje tvrtke obavljaju rutinske testove na droge među svojim zaposlenicima, u brojnim drugim poduzećima postoje alkotestovi, pa čak i osobe koje su službeno ovlaštene za testiranje na prisutnost alkohola u dahu, ali testovi na droge izuzetno su rijetki. Zbog toga, doznajemo, sve više ljudi i tijekom radnog vremena poseže za prahom koji izaziva euforiju, povećava radnu sposobnost i energiju, razgovorljivost i općenito dobro raspoloženje, no na štetu moždanih stanica i ostatka organizma. Da je kriminalitet droga sve veći problem, pokazuju i podaci MUP-a prema kojima je u prvih jedanaest mjeseci 2025. broj prijavljenih kaznenih djela povezanih s narkoticima porastao za pet posto u odnosu na isto razdoblje godinu dana prije.

Ukazala je na to u nedavnom razgovoru za Jutarnji dugogodišnja psihijatrica dr. Zrinka Ćavar iz Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”, upozorivši da u psihijatrijske ordinacije dolaze djeca koja imaju problem s alkoholom već s 12 godina života. Posljedično, sve ranije nastupaju i problemi s teškim narkoticima. Ona je osoba kojoj bolnice šalju maloljetne pacijente nakon što su k njima došli intoksicirani bilo kojom psihoaktivnom tvari i životno su ih stabilizirali. Također, dolaze im nakon pozitivnog testa na droge, roditelji im se obraćaju kada su bespomoćni jer gube kontrolu nad djetetom, ali i kada žele pravodobno naučiti kako postaviti granice.

Prvi srednje

Upravo zbog tog dugogodišnjeg iskustva Ćavar se smatra jednim od najvećih autoriteta u Hrvatskoj kada je riječ o adolescentskim ovisnostima i prevenciji. Kokain je, kaže, postao novi simbol statusa među mlađim adolescentima. Nekad rezerviran za noćne klubove i stariju ekipu, danas se sve češće pojavljuje i u srednjoškolskim društvima.

“Mladi nam otvoreno govore da ga doživljavaju kao ‘čistu’ drogu, nešto što ‘podigne’, da nije opasan poput heroina i da ga je lako nabaviti. Posebno zabrinjava to što dio roditelja ne zna da njihovo dijete kokain može prvi put probati već u prvom srednje, i to u društvu koje smatraju dobrim. Cijene na crnom tržištu pale su, a dostupnost je veća nego ikad”, kaže Ćavar. Kokain potječe iz lišća biljke koke koja raste na Andama u Južnoj Americi. Tisućama godina tamošnje su zajednice žvakanjem lišća dobivale energiju i suzbijale glad i umor, osobito u planinskim uvjetima.

Kemijska ekstrakcija i koncentracija tog alkaloida u 19. stoljeću dovela je do toga da kokain postane jedan od prvih “moderno izoliranih” narkotika korištenih u medicini: Arthur Conan Doyle i drugi pisci toga vremena ponekad su ga opisivali kao terapiju protiv depresije ili umora. Poznata je i povijesna činjenica da je mali broj ljudi koji su ga koristili u tonik‐napicima 80‐ih godina 19. stoljeća imao utjecaja na popularizaciju samog imena “kokain” u imenu koka-kole, odnosno u kulturi i oglašavanju početkom 20. stoljeća. S vremenom je postalo jasno da droga ima značajan potencijal za ovisnost i štetu pa su regulacije i zabranjena uporaba uslijedile već u prvoj polovici 20. stoljeća, širom svijeta, uključujući SAD i Europu. Ovaj model kontrole temelj je suvremenih politika suzbijanja zloporabe narkotika.

Mijenja strukture

Kokain je stimulans središnjeg živčanog sustava. Njegov glavni biokemijski učinak temelji se na blokiranju ponovne pohrane dopamina u mozgu, neurotransmitera koji sudjeluje u osjećaju nagrade i motivacije. To znači da se dopamin nakuplja u sinapsama, što intenzivira signale “ugodnog” iskustva, energije i euforije. Zbog tog naglog “dopaminskog skoka” osoba osjeća pojačanu budnost, samopouzdanje i energiju nakon uzimanja droge. Tendencija mozga čovjeka da stvara ponovnu ravnotežu dovodi do toga da s vremenom receptori “otupe” pa korisnici trebaju veće doze da postignu isti osjećaj, što je fenomen poznat kao tolerancija, a koji se razvija i kod korisnika drugih psihoaktivnih supstancija kao što je, uostalom, i alkohol.

Dugotrajna uporaba mijenja strukture mozga povezane s nagradom, učenjem i impulsima, što pojačava rizik od razvoja ovisnosti. Kod ovisnika sustav nagrade praktički se “preprogramira” tako da bez kokaina doživljavaju slabiji osjećaj zadovoljstva u svakodnevnim iskustvima, a želja za drogom postaje nagla i neodgodiva. Ovisnost o kokainu stoga nije samo “loša navika”, to je promjena mentalnih i neurobioloških procesa te znanstveno potvrđena ovisnost koja može biti veoma teška i zahtijeva motivaciju pacijenta za izlječenje.

Svjetska zdravstvena organizacija i Europski monitoring centar za droge i ovisnost (EMCDDA) procjenjuju da je globalno oko 22 milijuna ljudi koristilo kokain barem u jednoj godini, s trendom rasta u mnogim regijama. U Europi, kokain je druga najčešće korištena ilegalna droga nakon kanabisa, a prevalencija je osobito visoka među mlađim odraslim osobama (15 – 34 godine) i srednje odraslim skupinama. U Hrvatskoj je, prema najnovijim podacima iz 2023., upotreba kokaina u općoj populaciji porasla pet puta od 2011. godine, i najviše ga koriste odrasli od 25 do 44 godine, ali se bilježi i rast pokazatelja među mlađima od 24 godine.

Tranzitna ruta

Hrvatska, zbog svog prometnog položaja, nije samo krajnja točka nego i tranzitna ruta kroz koju se kokain, najčešće morskim putem, dovozi u Europu, odnosno iz Hrvatske odlazi dalje na ulice brojnih europskih gradova. Aktivna je, naravno, i famozna “balkanska ruta” na kojoj se Hrvatska nalazi, a koja služi za krijumčarenje svega, od oružja do droge, s istoka Europe prema Zapadu. No kada je kokain posrijedi, najveći dio dolazi iz južnoameričkih ili zemalja europskog juga.

Treba ovdje naglasiti kako je, barem u prvim satima, službena verzija Sjedinjenih Američkih Država bila da je vojni udar na Venezuelu i otmica predsjednika Madura zapravo bila posljedica američkog uhidbenog naloga kojim se Madura teretilo za sudjelovanje i organizaciju krijumčarenja velikih količina kokaina u Europu. No stručnjaci su se odmah javili s oprečnim statistikama, rekavši kako satelitske snimke uopće ne pokazuju da se koka uzgaja u Venezueli, te da se ondje eventualno proizvodi ili pakira, kao i da kokain iz te zemlje čini samo osam posto ukupne količine te droge u SAD-u.

Na prvome je mjestu, s čak 84 posto, Kolumbija, koja kokain visoke kakvoće u SAD doprema cestovnim putem preko Meksika. Isti ti kolumbijski karteli odgovorni su i za slanje kokaina u Europu, dijelom i preko Hrvatske. No, i neke su druge luke izložene pa nije rijetkost da u Hrvatsku kokain stigne “obrnutom rutom”, iz Francuske, Nizozemske, Njemačke i drugih zemalja europskog sjevera. Europa bez granica krijumčarima iz Kolumbije itekako pogoduje. Pritom valja znati da kokain koji nađe svoj put do krajnjeg korisnika često prođe više “ruku”, odnosno, nekoliko se puta prepakira. Kokain visoke čistoće iz Kolumbije stiže najprije velikim trgovcima, a u lancu preprodavača, s ciljem povećanja težine, pune ga različitim punilima.

Najčešći oblik

To su različite praškaste tvari koje se u različitim omjerima miješaju s “pravim” kokainom kako bi od jednog grama dobili više. Najčešće se koriste zaslađivači, laktoza, glukoza, saharoza i manitol jer su sitni bijeli prah pa se vizualno ne razlikuju od kokaina. Uglavnom su “neutralni” i povećavaju volumen bez značajnog farmakološkog učinka, ali mogu izazvati iritaciju nosa ako se ušmrkava, što i jest najčešći oblik korištenja. Lokalni anestetici također se vrlo često dodaju kokainu kako bi prah djelovao “jače” nego što stvarno jest.

Lidokain, benzokain, prokain i slične tvari daju osjećaj “trnjenja” u nosu, što oponaša efekt kokaina jer stvaraju laganu lokalnu anesteziju. Kofein i druge stimulativne tvari dodaju se kako bi se pojačao osjećaj energije i euforije. Sintetičke droge ili slični stimulansi koji su jeftiniji od kokaina također se često mogu naći u sastavu “kokaina”. Naročito je u Europi kao punilo čest narkotik iz skupine antihelmintika – levamisol, koji je veoma opasan jer može izazvati oštećenje bijelih krvnih stanica i imunosni poremećaj. Dok dođe do krajnjeg korisnika, vrećica bijelog praha može postati teža i zahvaljujući “cutting agensima”, odnosno sredstvima za razrjeđivanje kao što su magnezij, kalcij karbonat, talk, pa čak i vitamin C u prahu. Cilj je povećati masu droge i profit, često bez ikakvog učinka na korisnika.

Tu se vraćamo na kokain koji se u Zagrebu može, kako nam je ispričao sugovornik, pronaći i za 60 eura. Više je nego jasno da je riječ o kokainu koji je od uzgajivača do sitnog dilera te na kraju kupca prošao dug put, a što je tko po tom putu u njega ubacio, često se otkrije tek kemijskim vještačenjima. U Hrvatsku kokain možda i stigne čist, te mu je nabavna cijena za tzv. prvu ruku u lancu 100 – 120 eura po gramu. No dok dođe do kupca, jedan gram kokaina postane tri grama, a nekada i više. Taj, jeftiniji kokain zbog toga je često još razorniji i opasniji za organizam. Čak i najiskusniji korisnici narkotika vjerojatno ne znaju da je ulični kokain obično od svega trideset do najviše šezdeset posto “čist”.

Ključan korak

Učinci jednom uzetog kokaina ovise o načinu konzumacije: ušmrkavanje daje relativno duži, ali slabiji učinak, od 15 do 30 minuta, dok pušenje “crack” kokaina ili ubrizgavanje daje snažniji i kraći “high” osjećaj koji traje od pet do deset minuta. Ta kratka trajanja potiču ponašanje “binge”, uzimanje više doza u kratkom vremenu kako bi se produljio osjećaj ugode. To je ključan korak u razvoju ovisnosti jer je mozak često izložen intenzivnim nagradnim signalima koji potiču ponavljajuću uporabu.

Prepoznavanje zloporabe kokaina u stvarnome svijetu može biti teško jer simptomi variraju ovisno o načinu uzimanja i učestalosti. Ipak, postoje jasni znakovi koje zdravstveni stručnjaci i okolina, posebice ukućani i prijatelji, mogu pratiti. Fizikalni, tjelesni simptomi akutnog uzimanja uključuju povišen krvni tlak, ubrzan rad srca, proširene zjenice, povećanu tjelesnu temperaturu, smanjen apetit i nemir. Osoba može djelovati izrazito pričljivo, hiperaktivno i osjetljivo na podražaje. Dugotrajnija zloporaba može uzrokovati gubitak njuha, kronično krvarenje iz nosa, probleme s gutanjem i respiratorne komplikacije (kod ušmrkavanja), te teške kardiovaskularne i neurološke probleme.

Psihološki simptomi uključuju anksioznost, razdražljivost, paranoju, halucinacije i agresivno ponašanje. Kod prekida učestale upotrebe javlja se depresija, pojačani apetit i izrazita želja za drogom – simptomi tipični za razvoj tolerancije i ovisnosti. Razvojem ovisnosti droga preuzima središnju ulogu u svakodnevnom funkcioniranju osobe, prioritet postaje nabava i uzimanje kokaina, što često vodi do zanemarivanja posla, obaveza i odnosa. Neurobiološki, ponovna uzimanja mijenjaju sustave nagrade i kontrole impulsa u mozgu, pa volja osobe da prestane s uzimanjem slabi iako posljedice postaju sve teže.

Obični ljudi

Zašto je kokain danas sve rašireniji i jeftiniji? U Europi i diljem svijeta dostupnost kokaina raste, što potvrđuju i rekordne količine zapljena koje nadmašuju povijesne razine, uključujući one u SAD‐u. To ukazuje na to da povećana globalna opskrba nadmašuje kapacitete nadzora policijskih službi. Veća dostupnost često je povezana s povećanjem čistoće i nižim cijenama na ulici, a u nekim analizama u Europi cijena po gramu bila je značajno niža u 2020. nego u 2015.

Jedna studija iz SAD‐a iz devedesetih pokazala je da se svaki pad cijene od 10 posto povezuje s gotovo istovjetnim desetpostotnim povećanjem broja dugoročnih korisnika, uz rast učestalosti korištenja među postojećim korisnicima. To je jednostavna, ali moćna ilustracija kako cijena i dostupnost rade ruku pod ruku s obrascima zloporabe. Na društvenoj razini, kokain više tako nije droga rezervirana samo za elitu ili urbane podzemne scene – sve je rasprostranjeniji u različitim socioekonomskim slojevima. Hrvatska nije rijetkost. Izvješća iz Francuske pokazuju kako ga sve češće koriste “obični ljudi”, od radnika u ugostiteljstvu do zdravstvenih radnika i građana srednjih godina, pri čemu mnogi ne vide svoju konzumaciju kao problem sve dok ne postane učestala i destruktivna.

Dakle, kokain je droga s dugom poviješću, ali moderni trendovi, povećana globalna opskrba, niže cijene i šira socijalna prihvaćenost doveli su do njegove duboke penetracije u društvo. Neurološki mehanizmi nagrade i tolerancije brzo mogu potaknuti ovisnost, a rastuća prevalencija upotrebe ukazuje na potrebu snažnih javnozdravstvenih i preventivnih mjera. Na ulici, pak, vrijedi samo logika ponude i potražnje, a najranjiviji su mladi koji, bilo da je riječ o želji za dokazivanjem ili eksperimentiranjem, postaju žrtve trgovaca drogom, a zapravo trgovaca ljudskim životima. Pitanje koje golica maštu nakon ove priče jest: a što onda koriste bogati ako je i nekoć najskuplji kokain postao “radnička droga”? Zanimljivo, uvjerljivo najveću cijenu, od dvije do čak tri tisuće dolara po gramu, doseže čisti LSD, no gram je prava rijetkost jer se koristi u mikrodozama.