Radoslav Rašo Pujić zavolio je rijeku i ribolov još kao šestogodišnjak i od tada se rijetko razdvaja od štapa i ribolovačke opreme. Poznavaoci ribolovačkih prilika nerijetko će, neki iz prve, a neki nevoljko, reći da je upravo Rašo neokrunjeni kralj Trebišnjice.
“Trebišnjicu poznajem kao svoj džep”
„Od 1986/87. godine počeo sam loviti ribu, s pet-šest godina već sam redovno izlazio na ovaj dio rijeke, to je moje mjesto uspomena. Tu sam stvarno ulovio jako lijepe ribe i velike trofeje, a rijeku poznajem kao svoj džep“, započinje svoju priču za Hercegovina.info Radoslav Rašo Pujić.
Prvu ribolovačku opremu dobio je od strica kada mu je bilo šest godina. Bila je to, kako kaže, ozbiljna i skupocjena oprema, ali roditelji su mu dozvolili da ide na pecanje tek kada nauči plivati. Plivanje je savladao brzo, vođen željom da što prije zabaci svoj prvi štap u rijeku.
„Taj riječni i morski svijet očarao me na prvu. Kada sam od strica dobio tu prvu opremu, to je za mene bilo nevjerojatno iskustvo, ali moji roditelji, znajući kakva je Trebišnjica, nisu mi dozvolili da koristim pribor dok ne naučim plivati i savladam osnovne stvari o rijeci. Čim sam naučio plivati, obreo sam se na rijeci – i to su bili moji počeci. Najprije sam išao s bratom i društvom iz naselja Bregovi, gdje živimo, jer nam je rijeka bila doslovno na dohvat ruke. Bila je to ljubav na prvi dodir sa štapom“, priča Rašo u dahu.
Svaka voda zahtijeva posebnu opremu
„Svaka voda, od potoka do oceana, zahtijeva specifičan pribor i materijale, ovisno o vrsti ribolova. Za potočiće, jezera i male rijeke potrebni su manji, mekši i lakši štapovi, kako bi se mogli koristiti najmanji mamci i osjetiti čak i najmanji udarci ribe.
S druge strane, kada sam lovio tune, tu vam treba najskuplja i najjača oprema na svijetu. Tuna i sabljarka spadaju među dvije najkvalitetnije ribe, a gledao sam izlov tune teške oko 500 kilograma, dok neke vrste mogu dostići i tonu težine“, objašnjava Pujić.
Rekordi i najveći ulovi
„Najuspješnija mi je bila 2007. godina kada su u pitanju moji osobni rekordi. Prvi rekord bila mi je pastrva od dva kilograma, ali te godine sam čak sedam puta obarao vlastiti rekord. Sezonu sam završio s pastrvom teškom 3,7 kg, što mi je tada bio vrhunac.
Taj rekord stajao je do 2018. godine, kada mi se posrećilo i ulovio sam pastrvu dugu 75 cm i tešku 6 kg. To mi je bio pravi trofej! Ulovio sam je na izuzetno lagan pribor i leptirastu varalicu. Poslao sam je profesoru iz Banje Luke da mi je preparira, i ona mi i danas stoji kod kuće kao uspomena. Nekoliko godina kasnije oborio sam i taj rekord, ulovivši pastrvu tešku 6,5 kg“, prisjeća se Rašo.
Ribolov u divljini: Titovi medvjedi
Govoreći o najrizičnijim ribolovnim ekspedicijama, Rašo kaže da je više puta bio na terenima koji zahtijevaju poznavanje alpinizma i spretnost, ali najopasnije iskustvo doživio je na Kotlaničkom jezeru.
„Najekstremnije i najopasnije mjesto bilo mi je Kotlaničko jezero. Do njega smo morali pješačiti tri i pol sata od zadnjih naselja. Kada smo stigli, susreli smo jednog pastira koji nam je rekao da ne ostajemo do noći, jer je to bio Titov nacionalni park u koji su dovedene opasne vrste medvjeda iz cijelog svijeta, uz domaće balkanske medvjede.
Kad nam je to rekao, svi smo problijedili i više nam nije bilo svejedno. Popili smo par piva, malo se podružili, ali ribolov tog dana nije bio uspješan – vrijeme nije bilo dobro, a ulovili smo samo nekoliko sitnih pastrva“, prepričava Pujić ovu zanimljivu avanturu.
Mušičarenje – sport kraljeva
Kako je njegova ljubav prema pecanju rasla, tako se rodila i znatiželja za pravljenjem mušica. Danas je Rašo prepoznat kao vrhunski mušičar, a njegovi mamci posebno su cijenjeni.
„Od malena me fascinirao svijet insekata i način na koji se mušice izrađuju. Imao sam dvojicu starijih susjeda koji su ih pravili i to me odmah privuklo. Prve mušice izradio sam s 14-15 godina, i od tada ne prestajem. Danas radim velike narudžbe za trgovine, lokalne ribolovce, pa čak i online narudžbe.
Mušičarenje je vrhunac ribolova – kako kažu stari ribari, ribolov je kraljevski sport, a mušičarenje je sport kraljeva.
To je vrhunac vještine: kada sami izradite mamac, zabacite ga i prevarite ribu da ga ugrize – taj osjećaj nema cijenu.
U cijeloj Hercegovini, i istočnoj i zapadnoj, mušičarenjem se ozbiljno bavi samo još troje ili četvero ljudi. To je izuzetno zahtjevan zanat, usporediv s hirurgijom, jer se radi s izuzetno sitnim udicama i preciznim alatima poput pinceta, kontra pinceta, šarafa… Treba mnogo strpljenja, ali i ulaganja, jer su alati vrlo skupi, a materijale ponekad moram nabavljati čak iz Švedske i Japana.“
Ribolov – strast koja traje cijeli život
Svi koji su barem jednom zabacili štap i osjetili adrenalin ribolova, u velikom broju slučajeva ostaju ribari zauvijek. To potvrđuje i priča Radoslava Raše Pujića – strastvena predanost rijeci, ribolovu i izazovima koje priroda donosi.
„Tko jednom osjeti ovo ludilo, više se ne može vratiti na staro“, zaključuje Rašo.
Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.
