“Ljubav se ne pokazuje samo pohvalom, nego i kritikom, baš zbog toga da bi ono što volimo bilo još bolje. Zato sam godinama bio veliki kritičar Dubrovačkih ljetnih igara; baš zato što su naše, što ih volimo i što smo vidjeli veliki prostor u kojem bi one mogle biti još bolje.
Upozoravali smo da se ključne proslave i obljetnice slave u Zagrebu. Svaka čast metropoli, ali Igre su ipak dubrovačke. Na njima su se smjenjivali glumci koji su dolazili odsvukud, dok se za one dubrovačke teško nalazio angažman na Igrama. Cijeli dramski program je bio upitan, često forsirajući djela za koja nije bilo interesa publike, nauštrb nekih dubrovačkih kultnih ostvarenja. Najjednostvnije rečeno – Igre su na svakom nivou bile otuđene od Grada i od njegovih građana.
Kažemo ‘bile’, jer nas sada veseli vidjeti pozitivne promjene kojima svjedočimo u lanjskom i ovogodišnjem izdanju Igara. Vraća nam to nadu da sada napokon idemo u pravom smjeru.
Umjesto kontroverznih ‘Elementarnih čestica’ koje nisu naišle na odobravanje dobrog dijela domaće publike, gledamo ‘Ekvinocijo’ i ‘Kafetariju’ – predstave koje su domaća ostvarenja i svake godine su rasprodane. Dubrovački glumci, koje smo prije rijetko viđali na premijerama, pa čak i prilikom samog programa otvorenja Igara, danas imaju svoje mjesto i imaju prednost, kao što su je vazda i trebali imati. Na otvorenju smo gledali naša poznata, dubrovačka lica. U ‘Ribarskim svađama’, prvoj dramskoj premijeri u kojoj su igrali i glumci iz Kazališta Marina Držića, slušali dubrovački govor.
Kako sam godinama kritizirao, tako ovaj put sve pohvale idu sudionicima, a posebno ravnateljici dramskog programa Igara, gospođi Senki Bulić, koja je vratila Igre na stare staze slave. Drago mi je što su naše kritike urodile plodom, one nisu bile zlonamjerne nego iz čiste ljubavi prema onom najvrjednijem što imamo i od čega, kao građani, uvijek imamo visoka očekivanja. Igre su uvijek bile ‘ljetne’, ali sad su ponovno ‘dubrovačke’. Igre su se vratile Gradu”, poručio je Raguž.
