Ramsey odlazi u mirovinu: prokletstvo gola i druge priče od Kanea do Caricole

Dolazi dan kada kletva Aarona Ramseyja prestaje biti samo puka glasina. I pretvara se u najklasičnijeg slona u sobi. Novinar se ne suzdržava i odvaži se na pitanje dotične osobe: “Ramsey, možete li nam reći što mislite o ovoj temi? Kaže se da za svaki njegov gol gine VIP…”. Velšanin ga malo ovako pogleda i odgovori: “Najsmješnija stvar koju sam ikad čuo. Luda glasina. Ipak, da se razumijemo: ubio sam dosta negativaca, eh…”. I on mu je dao brz pogled na bilancu: Anno Domini 2015, prokletstvo povezano s veznjakom koji je kasnije glumio u dresu Juvea već je doseglo status javne domene. Zanimljiva podudarnost mnogima će pasti na pamet kada pročitaju da se nakon dobrog desetljeća Ramsey i službeno oprostio od nogometa. Ali Velšanin nije (bio) sam: nogomet desetljećima obiluje kletvama.

KANEOVI NULTI TROFEJI

—

Za informacije pitajte Harryja Kanea, da spomenemo jednog. Napadač svih vremena u Tottenhamu zabija na sve načine, ali na kraju nikad ne pobjeđuje: pada od Spursa u finalu Liga kupa 2015. i 2021., uz posljednji čin Lige prvaka 2019. (poraz od Liverpoola) i dva bolna finala Europskog prvenstva s Engleskom, 2021. i 2024. U ljeto 2023. prelazi u Bayern i trlja ruke: u tim je krajevima Bundesliga bila slatka rutina već desetljeće, prokletstvu prazne ploče suđeno je da odmah prestane. I umjesto toga, Kane je prvo izgubio njemački Superkup od Bavaraca, a zatim je gledao kako drugi podižu Bundesligu: ipak je to bila zlatna godina Bayer Leverkusena Xabija Alonsa. Harryjev tabu je, međutim, srušen prošle sezone, kada je Bayern osvojio naslov: za njega je to bio slatki prvi put. Naravno, na njega je sigurno djelovala primjeta kako je on osvojio trofej koji mu je bio nadohvat ruke, a Tottenham je zapravo osvojio Europsku ligu…

Prokletstvo Carloada

—

Sredinom 90-ih New York Metrostars bili su momčad koju je trebalo pobijediti u novoformiranoj Major League Soccer: kvaliteta u svakom segmentu, luksuzna franšiza koja je jedva čekala da dospije na naslovnice, poput svog braniča Nicole Caricole, iz Bari con amore, koji je usprkos sebi postao žrtvom prokletstva koje je prigrabilo naslovnice. Debitirao je autogolom kod kuće u Los Angelesu, ali je s pravom slegnuo ramenima i fokusirao se na svoj domaći debi s bojnim brodom NY: 20. travnja 1996., protiv New England Revolutiona koji je u međuvremenu postao dom Nanu Galderisija. Bila je to zamjena bivšeg centarfora Verone, izvjesnog Darrena Sawatzkyja, koji je u zadnji tren uletio u prostor New Yorka: njegova dijagonala je skrenuta vratarom, a potom i nesretna intervencija Caricole, koji je umjesto u korner napuhao krivi gol. New York gubi titulu, a za Nicolu postaje Velika otrovana jabuka, ako je istina da se odmah počne pričati o “Curse of Caricola”, prokletstvu koje još uvijek prati franšizu koja je u međuvremenu postala Red Bulls. U 2013., da budemo iskreni, New York će osvojiti nešto sitno: Supporters’ Shield, trofej koji se dodjeljuje momčadi koja postigne najviše bodova tijekom regularne sezone. Web stranica MLS-a se ne suzdržava i otvara s “Curse broken!”. Problem je i što ni ovoga puta ne osvajaju playoff.

ANATEMA LIJEPOG GUTTMANNA

—

Kletva koju Bela Guttmann baca na Benficu svakako je poznatija: Mađar je ’62. zatvorio legendarno dvogodišnje razdoblje podigavši ​​s crveno-bijelima drugi europski kup zaredom i uz obnovu ugovora očekivao bi i novčanu nagradu. No, uprava odgovara pljuskom, pa čak i negoduje zbog sadašnjeg trećeg mjesta u prvenstvu, koje se smatra strašnim razočaranjem. Zaprepašten je, kritizira klub zbog loše organizacije u sljedećoj utakmici Interkontinentalnog kupa u gostima protiv Penarola i odlazi zalupivši vratima. Prvo, međutim, oslobađa anatemu koja postaje legenda: “Za sto godina od sada nijedan Portugalac neće biti europski prvak dvaput zaredom. A bez mene Benfica više nikada neće osvojiti taj trofej.” Prokletstvo je ispunjeno: crveno-bijeli u sljedeće tri godine gube dva kontinentalna finala (od Milana i Intera, štoviše) i još tri u narednim godinama, uz tri finala Kupa UEFA/Europa lige (čak dva uzastopna 2013. i 2014., protiv Chelseaja i Seville). Osam europskih finala završilo je u suzama: u više od šezdeset godina više od jednog navijača Benfice pokušalo se ispričati menadžeru polaganjem cvijeća na grob, ali kletva je i dalje tu. A problem je što je do roka ostalo još gotovo četrdeset godina…

cigani i crne mačke

—

“Kolektivne” kletve, a ne osobne, okružuju nogometnu plemkinju s druge strane Kanala. U Birminghamu je 1906. skupina Roma istjerana sa svog terena jer je nogometni klub na tom zemljištu planirao izgraditi novi stadion. A Cigani su to jako loše primili: bacili su anatemu koja je trajala cijelo stoljeće. Predviđaju niz nesreća i nisu posve u krivu: 1940-ih policajac pomiješa vodu s kerozinom i slučajno zapali cijelu tribinu, a već je era TV-a u boji kada praznovjerni treneri poput Rona Saundersa i Barryja Fryja daju sve od sebe da odagnaju urokljivo oko. Prvi trener ima postavljena raspela na stupove rasvjete i boji potplate igrača u crveno, drugi mokri na četiri kuta igrališta. Zato što mu je to preporučio medij. No, tabu je razbijen tek 2002., kada se momčad nakon desetljeća vratila u Premier ligu. U argentinskoj Avellanedi netko je prošao još gore: 1967., dok je Racing igrao interkontinentalno finale sa Celticom, skupina navijača Independientea potajno je ušla na suparnički stadion i zakopala tijela sedam crnih mačaka. Čini se kao sablasan pokušaj da se donese loša sreća, ali prokletstvo zapravo ima učinak: Racing prelazi iz momčadi u momčad i čak se suočava s rizikom od bankrota, Independiente čak osvaja 7 Libertadoresa. Tabu je razbijen tek 2014., dok su prijašnjih godina očajni navijači Racinga išli čak toliko daleko da su prekopavali cijelu travnatu površinu stadiona u potrazi za jadnim mačkama.

A RAMSEY?

—

Ali najpoznatija “kletva” posljednjih godina vraća pozornost na Aarona Ramseya. I tom slijedu golova nakon kojeg je, u pučkoj priči, uslijedio nestanak poznatih ličnosti. Sve je počelo 2009. godine kada je nakon jednog od svojih golova u Liechtenstein-Walesu preminuo španjolski novinar Andrés Montes. Tema se vraća nekoliko puta tijekom njegovih godina u Arsenalu: u svibnju 2011. Ramsey je zabio Unitedu, a nekoliko sati kasnije stigla je vijest o smrti Osame bin Ladena. Sljedećeg listopada preminuo je Steve Jobs, a ubrzo nakon njega i Gaddafi. Kad smo već kod “loših momaka” koje je i sam spominjao, kasnije je, nakon jednog od njegovih golova, preminuo argentinski diktator Jorge Videla. Nekoliko sličnih epizoda povezano je s istim narativom: među najčešće citiranim imenima su Whitney Houston, Paul Walker, Robin Williams, David Bowie, Nicky Hayden, boksači Ken Norton i Rubin Carter, Nancy Reagan, glumac Alan Rickman i omiljeni Pino Mango. Naravno, ovo su jednostavne slučajnosti, govoriti o prokletstvu je nepravedno, jer kao što statističari ističu, to je više lažna korelacija: dva događaja se brzo smjenjuju unatoč tome što su potpuno nepovezana jedan s drugim. Ali tračevi ponovno otvaraju almanahe i ažuriraju ih: kolovoz 2022., on zabija u Toulouse-Nice, a sljedeći dan Olivia Newton-John nestaje. A slučajnost također gorko diže glavu u posljednjem golu u Ramseyevom životopisu: 2. rujna 2025. slavi s meksičkim Pumasom protiv Atlasa. Nekoliko sati kasnije Italija se oprostila od Emilija Fedea.