Nešto plaši Europu. Prošlog je tjedna Bjelorusija, najbliži vojni saveznik Rusije, provela velike vojne vježbe u blizini Suwałki koridora, uskog područja koje povezuje baltičke države s ostatkom NATO-a. Riječ je o geografskom području koje se već dugo smatra jednom od najranjivijih točaka NATO-a. Francuski predsjednik Emmanuel Macron sazvao je francuske političke čelnike na povjerljivi obavještajni brifing, a zatim najavio nove mjere za zaštitu kritične infrastrukture od sve intenzivnijih ruskih hibridnih napada. Poljski premijer Donald Tusk otišao je korak dalje, upozorivši da bi Rusija mogla pokrenuti napade dronovima ili projektilima na zemlje NATO-a i prikazati ih kao nesreće.
Ujedinjeno Kraljevstvo poručilo je građanima da se počnu pripremati za mogućnost rata te da naprave zalihe konzervirane hrane i pitke vode. Britanski načelnik obrane rekao je da se Britanija suočava s „najopasnijim” razdobljem u posljednjih nekoliko desetljeća. Njemačka priprema svoje bolnice za mogući ruski napad. Njezin kancelar Friedrich Merz upozorio je na „odlučujuće trenutke” u „obrani slobode i mira našeg kontinenta”.
Čak je i tradicionalno neutralna Švicarska usvojila novu nacionalnu sigurnosnu strategiju koja poziva na veću otpornost i sposobnost obrane od oružanog napada. Predsjednik Donald Trump, u međuvremenu, iznenada je objavio napredak prema uspostavi stalne baze američke vojske u Poljskoj. Prije dva tjedna poslao je ravnatelja CIA-e u tajnu misiju kako bi Moskvu upozorio da ne napada teritorij NATO-a. Čini se da su zemlje s obje strane Atlantika zabrinute da bi ruski predsjednik Vladimir Putin uskoro mogao proširiti svoj rat izvan Ukrajine, piše u analizi CNN.
Rusko širenje bojišta
Sjedinjene Države dobile su uvid u tu prijetnju. Savezni tužitelji optužili su pet osoba koje su navodno radile za ruske obavještajne službe u okviru mreže koja je planirala napade i ubojstva diljem svijeta, uključujući i na teritoriju SAD-a. Tužitelji također tvrde da je ta mreža naručivala napade na civilnu i vojnu infrastrukturu u europskim zemljama. Optužnice se uklapaju u širi obrazac s kojim se Europljani suočavaju već godinama: kibernetički napadi, sabotaže, podmetanje požara, dronovi i napadi na kritičnu infrastrukturu. Prošlog mjeseca Njemačka je okrivila Rusiju za napad dronom na civilnu zračnu luku.
Strateški izazov za NATO jest u tome što Rusija može provoditi takve operacije, a da pritom jasno ne prijeđe prag konvencionalnog rata. Dron uđe u zračni prostor NATO-a, poremeti rad zračne luke, sabotira infrastrukturu, provede ubojstva putem kriminalnih mreža: sve su to operacije u takozvanoj „sivoj zoni”, koje se mogu negirati. Putin koristi nejasnoće i poricanje kao oružje, ispitujući odlučnost NATO-a, pritom svjestan da među članicama NATO-a postoje podjele oko toga kako najbolje odgovoriti te treba li uopće odgovoriti.
Ali što ako Putin odluči otići korak dalje? Suwałki koridor nudi jedan mogući odgovor. Riječ je o otprilike 100 kilometara dugoj granici između Poljske i Litve te jedinoj kopnenoj poveznici između Litve, Latvije i Estonije i ostatka NATO-a. Zamislimo krizu u kojoj Rusija, možda uz potporu Bjelorusije, pošalje snage u dio tog koridora. To ne bi bila otvorena invazija na državu NATO-a, poput ulaska tenkova u Poljsku. Putin bi tvrdio da je riječ o ograničenom upadu, ako bi uopće nešto rekao, te da Rusija ne želi eskalaciju.
Izvanredan obrat: Učimo po lekcijama iz Ukrajine
Rusija bi također putem neslužbenih kanala tvrdila da bi odgovor NATO-a predstavljao rizik od nuklearnog rata. Svrha ne bi bila toliko zauzeti Koridor i prekinuti vezu s NATO-ovim baltičkim krilom, koliko potkopati NATO i njegove obveze uzajamne obrane u cjelini. Bi li se 32 države članice NATO-a složile ratovati s Rusijom kako bi vratile mali pojas teritorija? Bi li američki predsjednik riskirao eskalaciju s nuklearnom silom zbog Litve? A Njemačka i Francuska? Nitko to ne može sa sigurnošću reći, a upravo to ide na ruku Putinu. Glavni tajnik NATO-a Mark Rutte ove je godine upitan o vojnoj vježbi koja je uključivala upravo takav ruski potez protiv Suwałki koridora. Odgovorio je da NATO redovito uvježbava takve scenarije te da bi napad izazvao razoran odgovor. Vjeruje li mu Putin? S obzirom na to da je Washington u sukobu sa svojim najbližim saveznicima, uključujući Kanadu, možda ne.
Ukrajina je Europljanima pružila brutalnu lekciju o tome što suvremeni rat zahtijeva. Zemljama je potrebno više od vojne opreme. Potrebne su im elektroenergetske mreže koje mogu preživjeti napade, bolnice sposobne zbrinuti velik broj žrtava, pričuvni komunikacijski sustavi, funkcionalne prometne mreže i vlade sposobne djelovati pod dugotrajnim pritiskom. Najvažnije, potrebna su im društva sposobna podnijeti troškove bez urušavanja ili duboke polarizacije. Dužnosnici NATO-a proučavaju kako su Ukrajinci uspjeli održati ključne usluge funkcionalnima unatoč kontinuiranim ruskim napadima.
Riječ je o izvanrednom obratu. Ukrajina više nije samo ona koja prima lekcije od NATO-a, sada i NATO prima lekcije od Ukrajine. Time savez želi odvraćati ne samo obećanjem razornog odgovora na agresiju, nego i pokazivanjem Putinu da njegova agresija neće uspjeti. Sama pripravnost postaje dio odvraćanja. To je jedan od razloga tolikog broja naslova u medijima ovog tjedna.
U Europi završava doba iluzija
Iza europske hitnosti postoji i američki čimbenik. SAD je istodobno vojno angažiran u Europi, ratuje protiv Irana na Bliskom istoku i odvraća Kinu u indo-pacifičkoj regiji. Protuzračna obrana, pomorske snage, obavještajne platforme i sve manje zalihe streljiva ne mogu istodobno biti svugdje. Trump je učinio mnogo na jačanju NATO-a, ali njegova predanost uzajamnoj obrani ostaje neizvjesna. Moskva to zna. Rusija je i dalje zarobljena u ratu u Ukrajini. Ali Putinu nije potrebna nova invazija razmjera Ukrajine kako bi izazvao NATO. Može se postupno penjati ljestvicom eskalacije: sabotaže, kibernetički napadi, planovi za atentate, napadi dronovima ili projektilima, a zatim ograničena vojna operacija osmišljena kako bi se ispitalo znači li NATO još uvijek ono što tvrdi da znači.
Bi li Trump krenuo u rat s Rusijom zbog komadića zemlje koji se zove Suwałki koridor? Bi li Amerikanci bili spremni na tako nešto? Pitanje samo po sebi daje odgovor. A upravo to potkopava odvraćanje. Tri desetljeća nakon Hladnog rata Europa je dopustila da njezina nacionalna pripravnost postupno oslabi. Rizik od rata činio se udaljenim. Vojna potrošnja i novačenja naglo su se smanjili. Civilna obrana postala je relikt prošlosti. A pretpostavljalo se da će SAD biti tu ako zatreba. To je razdoblje završilo.
Europa se priprema za rat jer njezini čelnici sve više shvaćaju neugodnu istinu: odvraćanje ovisi o onome što Putin vjeruje, a američki odgovor na širenje rata bio bi neizvjestan. Bjeloruske vojne vježbe u blizini Suwałki koridora izazivaju uzbunu jer je, unatoč ruskim problemima u Ukrajini, sposobnost odvraćanja oslabila. Najbolji način da se spriječi širenje rata jest osigurati da Putin vjeruje kako bi takav pokušaj propao. A sudeći prema hitnim potezima koji se sada poduzimaju diljem europskih prijestolnica, sve je veća zabrinutost da bi on mogao vjerovati upravo suprotno.
