Najavljivali su se makaruni, ganga, gusle, stare igre i prava seoska fešta. I dobili smo upravo to – samo još bolje.
Rastovac pod Biokovom ove je subote bio prepun ljudi. Stigli su domaći, susjedi iz okolnih mjesta, Imoćani, ljudi koji danas žive u Zagrebu i Njemačkoj, ali i oni koji svaku priliku koriste da se vrate u kraj iz kojeg su potekli.
Povod je bila proslava Uzvišenja sv. Križa, odnosno rastovačkog Križovdana, koju je organizirala Udruga RAST – Udruga za očuvanje tradicije i običaja Rastovca.
A jedna rečenica najbolje je opisivala cijelu večer: „Da ne ode u zaborav.“
Makaruni nisu bili samo na tanjuru – pokazalo se i kako nastaju
U središtu fešte ponovno su bili rastovački makaruni, domaća tjestenina čije se znanje izrade desetljećima prenosilo unutar obitelji.
Nije ostalo samo na kušanju. Posjetitelji su mogli vidjeti i kako se makaruni ručno izrađuju, odnosno kako nekoliko naizgled jednostavnih sastojaka kroz vješte ruke postaje jelo koje je generacijama pratilo seoske svetkovine.
Upravo se u toj jednostavnosti krije velik dio priče o tradicijskoj kuhinji Dalmatinske zagore. Brašno, voda i pokreti koji se nisu učili iz recepata, nego gledajući majke i bake.
A da makaruni nisu naknadno ubačeni u priču radi turističke atrakcije, govori i činjenica da su „pšenični makaruni“ zabilježeni u zapisima o tradicijskoj prehrani zagvoškog kraja kao jelo koje se pripremalo za blagdane.
Djeca se vratila starim igrama, a oko bunara ponovno je bilo života
Posebno veselo bilo je među najmlađima.
Djeca su sudjelovala u tradicijskim igrama, a prostor oko obnovljenog seoskog bunara ponovno je izgledao kao mjesto okupljanja kakvo je nekada bio.
U vremenu mobitela, ekrana i društvenih mreža, barem na nekoliko sati vratila se slika nekog drugog djetinjstva – onoga provedenog vani, među ljudima i u igri.
Veliku pozornost privukla je i izložba „Tragovi prošlosti“, na kojoj su predstavljeni stari predmeti iz svakodnevnog života stanovnika ovoga kraja.
Najveća drama večeri – tombola. Dino kući odnio gusle!
A onda je došla tombola.
Kako se bližilo izvlačenje glavne nagrade, napetost je rasla, a najviše razloga za zadovoljstvo na kraju je imao Dino Varkaš.
Njega su dopale – tradicionalne gusle.
Bolju glavnu nagradu na fešti čiji je cilj očuvanje starih običaja teško bi bilo i zamisliti.
Kliknite za pregled
Ganga, gusle, harmonika i Johnny Gitara
Kad je sunce zašlo, fešta je dobila novi ritam.
Za atmosferu su se pobrinuli poznati guslar Ivica Šaci Dedić i Johnny Gitara, dok su članovi KUD-a Radobilja iz Katuna-Kreševa zapjevali gangu i pod Biokovo vratili zvuk koji je generacijama pratio život Dalmatinske zagore.
U pauzama su harmoniku i gitaru preuzimali Vlatko Kupreškić i Toni Budalić.
Pjevalo se, pričalo, šalilo i družilo – bez velike distance između izvođača i publike. Upravo onako kako se na seoskoj fešti i očekuje.
Rastovačke žene napunile stolove, muškarci držali ražanj
I dok je glazba bila jedan dio priče, drugi se događao oko stolova, kuhinje i ražnja.
Najvrjednije žene Rastovca danima su pripremale sve što je trebalo kako bi posjetitelje dočekali puni stolovi – od makaruna i druge tradicijske spize do velikog izbora domaćih kolača.
Muški dio ekipe preuzeo je posao oko ražnja, s kojeg su stizale prasetina i janjetina, a ni na šanku nije nedostajalo okrijepe.
Posebno treba istaknuti ono što su organizatori obećali još prije fešte – hrana i piće za posjetitelje bili su besplatni.
Matko Dedić: „Da ne ode u zaborav“
Jedan od ljudi koji stoje iza cijele priče je Matko Dedić iz Udruge RAST.
Kaže da je ideja krenula nakon uređenja starog seoskog bunara.
„Došli smo lani na ideju, pošto se seoski bunar obnovio. Malo smo ga sredili i rekli da napravimo neku feštu za Križovdan, naš seoski dernek gdje se spremaju tradicijski makaruni. Lani smo prvi put napravili feštu, a od ove godine nadamo se da će postati tradicija“, govori Dedić.
Posebno ističe lokalni način izrade makaruna.
„Naši makaruni specifični su po savijanju. Imate, recimo, grabovačke makarune koji se malo drukčije savijaju nego naši, ali manje-više sastojci su jednaki.“
Cijeli program, kaže, ima jedan osnovni cilj.
„Htjeli smo povezati izložbu, dječje igre i stare stvari da pokažemo mlađoj generaciji kako se nekada živjelo. Da, kako piše i na plakatu – ne ode u zaborav.“
„Ganga i gusle su zvuk Dalmatinske zagore“
Za Dedića nema dvojbe što najbolje predstavlja ovaj kraj.
„Ganga i gusle su zvuk Dalmatinske zagore i naša tradicija.“
A odgovor na pitanje kako su uspjeli privući toliko ljudi za njega je jednostavan.
„Dođu ljudi na svoje. To su ljudi koji su otišli dalje raditi, pa kad se sjete svega ovoga, vrate se ovdje.“
Rastovac se posljednjih godina mijenja i turistički.
„Otkad su otvorili autocestu i tunel Sveti Ilija, sve se promijenilo. U selu Dedići imate desetak bazena. Ljeti turista zna biti možda i tri puta više nego nas. Njima je gore lijepo, hladnije je nego na moru, a more je blizu.“
Neno Dedić: „Pokrenulo se 100 posto“
Na fešti smo sreli i Nenu Dedića, vlasnika splitske pizzerije Didovo zlato, koji je snažno vezan uz ovaj kraj.
„Meni je uvijek ovdje lipo! Ovdje su dobri ljudi, dobro druženje, dobri običaji koji se poštuju i sve je super“, kaže nam.
I on kao jednu od velikih prekretnica vidi tunel Sveti Ilija.
„Puno svita dolazi, obnavljaju se kuće, ljudi se bave turizmom. Pokrenulo se sto posto! Bitno je da posljednjih desetak ili petnaest godina ljudi ne odlaze iz sela, ima mladih obitelji i djece.“
A uspomene ga redovito vraćaju u Rastovac.
„Sjećam se dide i babe. Dolazimo za Gospu od Karmela svake godine, a često i zimi, za Božić i kad dođe vrijeme svinjokolje.“
Na pitanje o životu umirovljenika odgovara u pravom zabiokovskom tonu:
„U Hrvatskoj penzioneru nije lako. Penzioner je kod kuće, ali odmora nema – drva cijepa, boce skuplja, za zimu se sprema!“
A onda je stigao Miro Budalić…
Ako je nedostajalo smijeha, situaciju je riješio Miro Budalić iz Zagvozda.
Stare baze, priče, improvizacije i dosjetke izlazile su jedna za drugom, a oko njega se vrlo brzo okupila publika.
„Ja sam ti iz Zagvozda, nekoliko kilometara odavde – odande odakle sunce izlazi!“, počeo je.
Na pitanje zašto piše pjesme i poeziju imao je spreman odgovor:
„Trebao sam biti svećenik pa me to potaknulo! Sve pamtim u glavi. A znaš zašto mi Imoćani moramo pamtiti? Jer imamo velike okrugle glave!“, govori uz smijeh.
Nije izostala ni nostalgija za njemačkim markama.
„Za sto maraka imao si janje! A danas za sto maraka ne možeš ni trećinu janjeta. Zato mi još plačemo za markama“, priča Budalić.
A kad smo ga pitali o sve većem broju bazena i turističkih kuća u Zagvozdu, opet je imao svoje rješenje:
„Kad ja budem predsjednik, dat ću naređenje da gosti šalju pare, a neka ne dolaze! Nama trebaju pare! Napravili bazene u Zagvozdu – što je ovo, resort, Dubai?!“
Naravno, sve izgovoreno u njegovu prepoznatljivom šaljivom tonu.
Malo selo, velika fešta
Rastovac prema posljednjem popisu ima tek nešto više od stotinu stanovnika, ali u subotu navečer taj broj nitko ne bi pogodio.
Selo je bilo puno života.
Makaruni, pečenje, domaći kolači, besplatna hrana i piće, izložba predmeta iz života starih Rastovčana, dječje igre, tombola, ganga, gusle, harmonika, gitara i humor spojili su nekoliko generacija na istom mjestu.
I upravo je to bio smisao cijele večeri.
Ne napraviti još jednu manifestaciju koja će završiti kad se ugase svjetla, nego djeci pokazati nešto što su njihovi stari živjeli svakodnevno.
Jer običaji nestaju onda kada ih posljednji čovjek prestane prakticirati i posljednje dijete prestane gledati kako se rade.
U Rastovcu su ove subote učinili upravo suprotno.
Makaruni su se ponovno savijali, ganga se ponovno orila, gusle su svirale, a selo je bilo puno svijeta. Da ne ode u zaborav.
Vidimo se dogodine.
Moja reakcija na članak je…
