Odluka američkog predsjednika Donalda Trumpa da odgodi sastanka u Pekingu s kineskim čelnikom Xi Jinpingom, planiran za kraj mjeseca, zbog američko-izraelskog rata protiv Irana bacila je dodatnu sjenu na odnose dviju zemalja koji su bili donekle stabilni od njihova posljednjeg susreta u listopadu prošle godine.
Pitanjima trgovine i Tajvana sada se pridružio i rat, proširivši spektar problema koji razdvajaju dva najveća svjetska gospodarstva. Analitičari smatraju da je objema stranama u interesu da imaju stabilne odnose te da će im odgoda omogućiti da se bolje pripreme za sastanak, koji Trump sada očekuje za “pet do šest tjedana”.
Primirje
Na sastanku u listopadu prošle godine u Busanu u Južnoj Koreji, Trump i Xi Jinping postigli su krhko ‘primirje’ u trgovinskom ratu, ali nisu riješili njegove temeljne uzroke. Odnosi su u biti bili vraćeni na status kakav su imali prije Trumpova “Dana oslobođenja” u travnju kada je najavio širok paket uvoznih carina, čime je počela eskalacija.
U pregovorima su bila izostavljena glavna pitanja – kineske industrijske politike, prekomjerni proizvodni kapaciteti i model rasta usmjeren na izvoz, navodi Reuters. Nakon što je američki Vrhovni sud prošlog mjeseca poništio Trumpove globalne carine, Washington je pokrenuo nove istrage o nepoštenim trgovinskim praksama s ciljem obnove trgovinskog pritiska na zemlje diljem svijeta, uključujući Kinu.
“Kineski prioritet broj jedan ostaje održavanje relativno stabilnih odnosa sa Sjedinjenim Državama kako bi se mogla nastaviti fokusirati na vlastito jačanje u pripremi za dugoročno strateško natjecanje koje predstoji”, rekla je Patricia Kim, suradnica za vanjsku politiku pri Institutu Brookings.
Velike promjene
Analitičari Economist Intelligence Unita očekuju da će odnosi SAD-a i Kine ove godine, ako se okolnosti dramatično ne promijene, biti stabilni jer Trumpa u studenome očekuju izbori za Kongres. Od samita ne očekuju mnogo, smatrajući da Trump ne može samo tako prisiliti Kinu da poveća uvoz iz SAD.
Za to bi trebao pristati na velike ustupke, prije svega u pogledu čipova i prodaje oružja Tajvanu. Ako joj pak odluči uvesti dodatne carine, može očekivati da će mu Peking uzvratiti. Na međuizborima 2018., koji su također održani usred američko-kineskog trgovinskog rata, republikanci su izgubili glasove u područjima koja su bila izloženija kineskim uzvratnim trgovinskim mjerama.
Te su godine izgubili kontrolu u Zastupničkom domu. Kineska odmazda, prema istraživanjima stručnjaka, stajala je tada republikance četiri do pet zastupničkih mjesta. Republikanci sada u Zastupničkom domu imaju tijesnu većinu od četiri zastupnika. Oslabljeni Trump mogao bi zaoštriti stav prema Kini.
Borba za globalnu dominaciju
Trumpovi nedavni vanjskopolitički potezi, od Venezuele, Panamskog kanala i Kube do Irana, mogli bi biti usmjereni na slabljenje kineske strateške pozicije, kažu analitičari.
Iako je Kina ključni financijski pokrovitelj Irana i kupac više od 80 posto njegove nafte, zauzela je oprezan pristup prema ratu, izbjegavajući izravno miješanje. Umjesto toga poziva sve uključene strane na deeskalaciju i fokusira se na zaštitu svojih interesa.
Peking bi zahvaljujući tomu mogao politički profitirati jer ga se “ubrzano počinje doživljavati kao stabilniju i racionalniju naciju u usporedbi sa SAD-om, zbog čega bi države mogle biti otvorenije prema trgovinskom preslagivanju u korist Kine”, rekao je Ben Cavender, glavni direktor konzultantske kuće China Market Research Group za Euronews.
Američko povlačenje
Američka pobjeda u ratu protiv Irana značajno bi potkopala kineske uspjehe u regiji i šire, poput projekta Pojas i put. Kina je posredovala u normalizaciji odnosa između Saudijske Arabije i Irana 2023. godine i Teheran se pridružio regionalnim savezima koje ona podržava. S druge strane, naglo američko povlačenje moglo bi otvoriti prostor za širenje kineskog utjecaja i investicija.
“Vjerojatno još važnije za Kinu je to što bi dugotrajni vojni sukob u Iranu preusmjerio američke vojne resurse iz indo-pacifičke regije, što bi moglo imati značajne posljedice za budućnost Tajvana i/ili Južnog kineskog mora”, ističe u analizi institut Bruegel iz Bruxellesa.
Kina ima rezerve nafte za četiri mjeseca
Kina se pripremila za potrese na tržištu stvorivši goleme zalihe nafte i diversificirajući opskrbu. Procjenjuje se da ima zalihe od 1,3 milijarde barela, što joj je dovoljno za otprilike četiri mjeseca. Uz to je jako elektrificirana i više od 50 posto mreže pokriva iz obnovljivih izvora, uključujući nuklearnu energiju.
Kina 45 posto nafte uvozi preko Hormuškog tjesnaca, od čega po desetak posto iz Saudijske Arabije i Irana. Uvoz nafte iz Rusije pokriva gotovo petinu kineskih potreba, a ima i vlastitu proizvodnju nafte te obilje ugljena koji je dominantan izvor struje.
Kina dugoročno nije imuna na rast cijena nafte, a najviše štete imala bi, prema Bruegelu, od pada globalne potražnje jer njezino gospodarstvo ovisi o izvozu.
Iran i dalje izvozi naftu preko tjesnaca u gotovo jednakim količinama kao i prije rata, oko milijun barela na dan. Američki ministar financija Scott Bessent rekao je u ponedjeljak za CNBC da je Washingtonu za sada “u redu” što neki iranski, indijski i kineski brodovi prolaze tjesnacem.
Kina se godinama pripremala za upravo ovaj scenarij
