Devil May Cry, druga sezona, debitira na Netflixu 12. svibnja.
Prva sezona Devil May Cryja imala je nekih frustrirajućih problema, no ipak je pružila zabavnu vožnju s ludim finalom i ubojitim soundtrackom. Sezona 2 ide još oštrije na političke alegorije i komentare koji čine seriju više od puke fešte, dok udvostručuje emocionalne prizvuke Danteove priče dovodeći njegova davno izgubljenog brata Vergila. Vergil odmah podiže seriju na viši nivo, s tragičnom i uvjerljivom pozadinom, uzbudljivim lukom i najboljim borbama sezone. Iako su scenariji i dalje predvidljivi, Devil May Cry još uvijek je privlačna adaptacija video igre.
Sezona 1 završila je kaubojskim predsjednikom SAD-a koji je doslovno upao u pakao uz melodiju Green Daya “American Idiot”. Kako se pokazalo, ovaj rat nije baš univerzalno popularan; iako vlada i DARKCOM nemilosrdno rade na svom propagandnom stroju kako bi gurnuli rat u Pakao kao pravednu bitku protiv zla, vidimo dosta negativnih reakcija javnosti… pogotovo kada snimke crnih mjesta zatočenja i mučenja civila dođu u javnost. Ako ništa drugo, kreator i šourunner Adi Shankar zna slijediti primjer Darkplacea Gartha Marenghija kada kaže da su svi pisci koji koriste podtekst kukavice. Je li i na nosu? Definitivno, ali otvorene reference na rat u Iraku, u kombinaciji sa zvučnim zapisom iz ranih 2000-ih, daju seriji jedinstveni identitet koji je čini posebnom kao adaptacija.
Glavna crta zapleta uključuje potpredsjednika Bainesa (Ian James Corlett, koji mijenja pokojnog Kevina Conroya) i šefa Uroboros korporacije, Ariusa. Kao negativac, Arius nije najuvjerljiviji lik, iako dobiva malo više karaktera nego što je imao u Devil May Cry 2 (čiji zaplet služi kao najveća inspiracija za ovu sezonu, uz reboot iz 2013.). Arius je uglavnom odskočna daska prema većim i boljim negativcima; uzmimo, na primjer, agenta pakla koji je poslan da zaustavi Uroborosa – Vergilija. Od trenutka kad uđe u kadar, Vergil postaje zvijezda sezone; on je polna suprotnost Danteu – super ozbiljan, bezveze i potpuno zloban. On stiže na Zemlju nemilosrdno iskasapivši odred Uroborosovih vojnika, uz dinamičnu akciju uređenu tako da odgovara melodiji Drowning Pool’s Bodies.
Vergilova priča vrhunac je druge sezone – potraga za osvetom puna obrata koja dovodi u pitanje njegove vlastite predodžbe o pravdi, njegove odanosti i njegove ciljeve. Ali to je također iskrena priča s uspomenama na njegovo i Danteovo djetinjstvo i njihov odnos s majkom, Evom. Dok je prva sezona bila usredotočena na otkrivanje da je Dante poludemon i sin legendarnog demonskog ratnika, ova sezona usmjerava pozornost na Evu i način na koji je odgajala svoje dječake te vrlo različite putove kojima su išli. Johnny Yong Bosch i Robbie Daymond odrađuju sjajan posao portretirajući emocionalne aspekte Dantea, odnosno Vergilija, pri čemu obojica pokušavaju sakriti emocionalne ožiljke koje tako jasno nose sa sobom dok dopuštaju da ta ista trauma upravlja svakom njihovom odlukom.
Čak i ako vizualni elementi i dalje pate od CG demona i neke nesretne upotrebe nepokretnih slika tijekom nekih akcijskih scena, animacija Studija Mir ostaje dinamična, a borba kinetička. Epizoda 2 čak koristi neke zanimljive promjene u umjetničkom stilu koje odražavaju fenomenalnu šestu epizodu prve sezone. Zvučni zapis također ostaje jedna od najzgodnijih stvari u ovoj emisiji, s nekoliko fantastičnih iglica koje odgovaraju tonu sezone.

