(Ispod)prosječan mali hrvaCki iznajmljivač, prilično slično kao i (ispod)prosječan mali hrvaCki Ćovijek smatra da su zbog njegove neizvjesne sudbine u kojoj uspijevaju samo najsposobniji i najprilagodljiviji, uvijek krivi neki drugi. Kod rečenog malog hrvaCkog iznajmljivača krivi su „veliki“, „hotelski lobiji“, „država koja im pogoduje“, a u posljednje vrijeme, zar ste sumnjali (!?), i novinari…
Nedavno sam poslovno bio u Splitu. Trebaju mi dva noćenja i izbor je velik. Trebaju mi dva noćenja s doručkom, e tu se već suzuje izbor. Trebaju mi dva noćenja s doručkom i sigurnim parkingom i tu u centru Splita nalazim tek par slobodnih apartmana. Ako izuzmem da je parking onaj javni na cesti s kojeg se gazda odparkira kad mu gost dođe, ako izuzmem i loše kritike na higijenu i kvalitetu, preostala su samo dva smještaja. I onda vidiš cijenu, pa shvatiš da je polupansionski hotel s 4 ili 5 zvjezdica u Splitu JEFTINIJI, a ima svoju garažu i nitko te dodatno ne gnjavi privatnom komunikacijom. Što mislite da sam odabrao?
Izgubljeno gostoprimstvo i pad radnih navika
Kao argument spominje se i da su iznajmljivači glavni nositelji hrvatskog turizma. Odgovor je – NISU! Oni su samo nuspojava prirodnih okolnosti u kojima je debela većina imala tek sreću roditi se na mjestu gdje žive. Nerijetko su to tek rentijeri; nasljednici socijalističog stana koji im popunjava (jedine?) budžete ili pak djeca roditelja koji je za svako dijete gradio kat, pa mu nijedno više ne živi u mistu. Takvi se uče u hodu, a mnogi nisu ama baš ništa naučili o potrebama gostiju, već ih se žele samo što prije riješiti i jedva čekaju da odu.
Priča o tome da iznajmljivači nose hrvatski turizam stajala je u vrijeme kad turizma nije bilo, kad su stanovnici naše obale bili skromni i obzirni ljudi koji su s gostima dijelili i onaj pršut i vino iz konobe, pa čak im dali i svoje sobe, da bi oni išli spavati u konobe. Onda su ljudi rado dijelili plodove svog rada, a danas takvih radnih navika gotovo da i nema. Jedan dio tih iznajmljivača ne zna dobro ni očistiti svoj apartman, a kamoli da to radi prema strogim standardima na koje se dobivaju visoke ocjene.
Brojke ne lažu: Hiperinflacija kreveta i manjak hotelskih kapaciteta
Ali ajmo mi o brojkama; privatni smještaj sada čini 65% svih noćenja u Hrvatskoj. S druge strane, hoteli drže oko 28% udjela u ukupnim noćenjima. Broj registriranih privatnih iznajmljivača u 2025. godini dosegao je 230.000, što značajno premašuje broj hotelskih soba kojih je oko 160.000.
Koliko zapravo Hrvatska ima hotela u odnosu na potrebe, a koliko apartmana u odnosu na potrebe? Hotelski smještaj u Hrvatskoj čini svega 9,5% do 12% ukupnih kapaciteta, što je znatno ispod prosjeka konkurentskih mediteranskih zemalja, a potrebe su velike. Za razliku od hotela, privatni smještaj (apartmani i sobe) čini dominantnih 56,7% do 65% ukupnih turističkih kreveta.
Unatoč tome, ogroman je porast potražnje gostiju za hotelima, a ne apartmanima, posebno ne onim ispodprosječnima gdje se pitaš tko je umro u tvom krevetu. Krajem prošle i početkom ove godine, hoteli su bili dominantna vrsta smještaja s 58,0% udjela u ukupnim noćenjima, uz rast od 6,1% u usporedbi s istim mjesecom prethodne godine, što potvrđuju podaci na Državnog zavoda za statistiku. Naravno, uvijek postoji mogućnost da neki ministar Šušnjar sumnja u to kakav su abakus statističari koristili.
Kazna tržišta u 2026.: Tko ne ulaže, taj nestaje
Zbog ogromne ponude, gosti u 2026. postaju sve pažljiviji pri odabiru. Iznajmljivači koji neopravdano podižu cijene bez ulaganja u kvalitetu (babin ili najjeftiniji Yiskov namještaj, škrtost na toalet papiru, pregradni zidovi od gipsa gdje čuješ kako hrču drugi gosti i slično) riskiraju eliminaciju s tržišta jer ponuda u špici sezone često nadmašuje realnu potražnju za standardnim smještajem. U gradovima poput Zadra, udio stambenih jedinica u kratkoročnom najmu postao je toliko visok da ozbiljno opterećuje gradsku infrastrukturu, pa ako se kupaju na gradskim plažama, ljudi se vraćaju s propisanim antibioticima.
Dakle, jesu li doista krivi „veliki“, „hotelski lobiji“, „država koja im pogoduje“, novinari. ili su doista takvi rentijeri (da ih ne nazivamo iznajmljivačima) krivi sami, jer nisu u stanju biti kompetitivni i kvalitetom se izboriti da budu bolji od drugih?
Jurica Gašpar
PROČITAJTE JOŠ:
Pobuna malih iznajmljivača: “Ja moram tražiti dozvolu od restorana bez kanalizacije, a stranci kupuju i iznajmljuju bez pitanja!”
U reakciju Morskog HR stigla je zanimljiva reakcija malog iznajmljivača na, kako kaže, napade i medijske prozivke prema ovoj skupini djelatnosti. Ivana Stančić je tako istupila pod svojim imenom i prezimenom, a sve povodommedijskih istupa o potrošnji turista kojom se, kako smatra, samo pune novinske stranice. Njenu reakciju prenosimo u
KRAJ RENTANJA NA CRNO I UDAR NA APARTMANE U ZGRADAMA: “Imate pet godina za prenamjenu ili gubite dozvolu za iznajmljivanje!”
Ministar turizma i sporta Tonči Glavina predstavio je novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti, kojim će odgovoriti na izazove neregistrirane djelatnosti prije svega osiguravanjem provedbe Uredbe o prikupljanju i razmjeni podataka o uslugama kratkoročnog iznajmljivanja smještaja. Svi pružatelji usluga u kratkoročnom najmu dobit će registracijski broj za svaku smještajnu jedinicu kojom
