Tijekom ribolova u uvali Pržina, pokraj Lumbarde na otoku Korčuli, došao sam do iznimno rijetkog i vrijednog ulova, kostoroga, vrste koja se vrlo rijetko pojavljuje u ovim krajevima, a još rjeđe završi na udici, ispričao je za 24sata čitatelj Toni koji je poslao fotografije ulova. Ribu je ulovio na dubini od šest do sedam metara, a mamac mu je bila piletina. U relativno kratkom vremenu uhvaćena su dva primjerka, uz još nekoliko snažnih grizeva.
Veći primjerak teži 1753 grama, dok manji teži 782 grama. Udica mu je, kako nam je rekao, tri puta u borbi s ribama pokidana.
“Kostorog je izrazito oprezna i snažna riba, a ovakav ulov u plićem priobalju predstavlja pravu rijetkost. Zanimljivo je da se radi o drugom zabilježenom slučaju u posljednje dvije godine”, rekao je.
Kako je ranije otkrio Jakov Dulčić s Instituta za oceanografiju i ribarstvo, kostorog je nekada bio prava rijetkost u Jadranu.
“Riba o kojoj govorimo danas postala je najuobičajenija u Jadranskom moru, iako je ranije bila prava rijetkost. Još prije dvadesetak i više godina gotovo da se nije mogla vidjeti, a nalazila se uglavnom u južnim dijelovima Jadrana, posebno oko Dubrovnika. No, uslijed promjena u temperaturi mora i klimatskih uvjeta, došlo je do porasta brojnosti i pomaka njezina staništa prema sjevernijim područjima”, kazao je stručnjak za ribe za 24sata.
Dodao je da je ovaj proces poznat kao tropikalizacija i meridionalizacija. To je pojava u kojoj tropske vrste sve češće ulaze u Jadran i šire se duž istočne obale, od krajnjeg juga kod Molunta pa sve do Tršćanskog zaljeva.
“Danas je ova vrsta uobičajena duž čitave hrvatske obale. Uz to, ne bilježi se samo porast odraslih jedinki, nego i mlađih. Mlade ribe često traže zaklon ispod plutajućih objekata poput drva, olupina ili drugih predmeta na površini mora. Nije otrovna u klasičnom smislu, no može izazvati ciguatera trovanje ako se konzumira nepravilno pripremljena. To se događa kada se prehranjuje fitoplanktonom ili struže koralje, pa toksini iz hrane završe u njenim tkivima. Ipak, taj otrov je termolabilan. Uništava se kuhanjem i pečenjem, pa je važno ribu dobro ispeći i skinuti kožu prije konzumacije”, dodaje.
Za razliku od riba poput napuhače (četverozupke), kod koje je otrov termostabilan i ostaje prisutan čak i nakon kuhanja, kod ove vrste se toksini neutraliziraju toplinskom obradom, što je čini sigurnom za jelo ako se pravilno pripremi.
“Osim toga, vrsta Balistes capriscus, ima posebno značenje za znanstvenike jer se koristi kao biološki indikator zatopljenja morskih voda. Francuski i španjolski znanstvenici već godinama bilježe njegovo širenje i prisutnost kao jasan znak porasta temperature. Kada se pojavi u većim količinama u sjevernim dijelovima mora, to je znak da se događa zatopljenje povezano s promjenama u golfskoj struji i klimatskim promjenama općenito. Njegovo prirodno rasprostranjenje uključuje Atlantski ocean i Mediteran, a najčešće se javlja uz obale Mauritanije. Međutim, u godinama kad se povisi temperatura mora, dolazi u znatno većem broju i u sjeverne dijelove poput Biskajskog zaljeva, a sada sve češće i u sjeverni Jadran. Sama pojava ove vrste u hladnijim vodama tijekom ljeta pouzdan je znak da se nešto mijenja u morskom ekosustavu”, kazao je.
Zaključno, dodao je da iako ova riba nekima može djelovati egzotično ili čak opasno, ako se pravilno pripremi, potpuno je sigurna za konzumaciju. Njezin porast brojnosti i širenje prema sjeveru nisu samo zanimljiv biološki fenomen, već i upozorenje o većim promjenama koje se odvijaju u našem okolišu.
Moja reakcija na članak je…
