Više od mjesec dana mnogi ribari love na udaljenim poštama, a među njima i kvarnerski ribari koji su ovih dana uz obalu Malog Lošinja. Kreću prema Istri u potrazi za ribom, bez ikakve garancije da će je pronaći.
Na brodu “Srdela” osmero je članova posade i svatko ima svoju ulogu. Noć tek počinje, a pred njima su sati neizvjesnosti. Na moru, kažu, vrijede druga pravila – dobra atmosfera mora se održati pod svaku cijenu, jer nije najvažniji samo ulov, nego i sloga, piše HRT.
Dok brod reže more, kuhar Bernard priprema večeru. Kažu da je kuhar najvažniji na brodu. Večeras su ćufte, riba je ujutro za marendu, kaže kroz šalu.
Kapetan Kristijan Uhač i posada u međuvremenu traže ribu, što ponekad znači sate lutanja.
– Možemo sat vremena voziti, a možemo i sedam ili osam sati tražiti – objašnjava. Ni ulov ni odmor nisu zajamčeni. Spava se kratko, tek nekoliko sati, a netko uvijek mora biti na dežurstvu.
– Na brodu sam 30 godina, prvo koća, pa koća volante i sada 20 godina plivarica – kaže ribar Đani.
Za kapetana Uhača to je i obiteljska priča. Kao dijete sam išao s ocem na more, kasnije sam preuzeo brod i već dvadesetak godina sam tu, kaže.
Kako noć odmiče, pripreme za ribolov su u tijeku. No ova noć završava drugačije. Teška noć je iza ribara. Nakon sati traženja vraćamo se u porat praznih mreža. Mreže nisu ni bačene jer ribe jednostavno nije bilo.
Takve noći, kažu ribari, postaju sve češće.
– Ovo se nikada nije događalo da ne bacimo mreže. U zadnje vrijeme sve češće nema ribe. Puno je predatora, riba se rastjera i nema smisla ostati – ispričao je za HRT kapetan.
Ribari upozoravaju da se more mijenja, a s njim i njihov način života. Ribe je sve manje, izazova sve više, a pitanje je koliko će ovakav ribolov još biti moguć.
Ivana Perić
