RMS (Royal Mail Ship) CARONIA je izgrađena kao novogradnja broj 635 u brodogradilištu John Brown & Co Ltd. u Clydebank u Škotskoj za brodarsku kompaniju Cunard Line (tada Cunard White Star Line). Kuma CARONIE na porinuću 30. listopada 1947. je bila princeza Elizabeta (kasnije kraljica Elizabeta II.).
Imala je 34172 bruto registarskih tona, bila je duga 217 i široka 27,6 metara. Dvije parne turbine i to jedna SRG i druga DRG John Brown Ltd. su joj preko dvije propele davale brzinu od 22 čvora. Imala je dvostruku namjenu i to kao transatlantik za liniju iz Southamptona do New Yorka i natrag te je prevozila 932 putnika u dvije klase i to 581 u prvoj klasi i 351 turističkoj klasi, a kao kruzer je prevozila 932 putnika u prvoj klasi. To je bio prvi brod takve namjene, s vanjskim bazenom, ali i prvi brod koji je u svakoj kabini imao i sanitarni čvor tako da je na svojim putovanjima često imao putnike koji su se ponovo vraćali na njezine plovidbe.
JEDNA JE PUTNICA NA BRODU PLOVILA 15 GODINA!>
Na prvo transatlantsko putovanje CARONIA je zaplovila 4. siječnja 1949. godine. Jedna bogata gošća je bila baš posebna pošto se nije iskrcavala s broda 15 godina i za to vrijeme je potrošila ukupno 20 milijuna američkih dolara te je upisana u Guinnessovu knjigu rekorda. CARONIA je bila prepoznatljiva po svom velikom dimnjaku koji je bio po obimu najveći ikada izgrađen na putničkim brodovima. Svi Cunardovi brodovi su bili crnog trupa, ali CARONIJA je radi kružnih putovanja prva imala zeleni trup i imala je nadimak Green Goddess (Zelena Božica).
CARONIA je bila najveći putnički brod izgrađen u Škotskoj nakon Drugog svjetskog rata, sve do izgradnje broda QUEEN ELIZABETH 2, dvadeset godina kasnije. Nakon Drugog svjetskog rata, Cunard White Star Line plovio je s tri broda na liniji Southampton – New York i to s poznatim transatlanticima QUEEN MARY i QUEEN ELIZABETH, a MAURETANIJA i CARONIA su također plovili kao transatlantici, ali i na kružnim putovanjima prema Karibima i Južnoj Americi.
ZBOG NASUKAVANJA U DUBROVNIK DOPLOVILA RANIJE
Na svoje prvo kružno putovanje oko svijeta CARONIA je krenula 1951. godine. U Dubrovnik (sidrište pored Lokruma) je prvi put uplovila 1. lipnja 1956. s 650 američkih i kanadskih putnika, i to je došla dva dana ranije od planiranog zbog prethodnog nasukavanja kod Messine na Siciliji koje se dogodilo dan ranije tj. dana 31. svibnja 1956. godine.
Sljedeći dan je odsukana, ali im se itinerer poremetio te su u Grčkoj morali preskočiti dvije luke. U Dubrovniku su razgledali kulturne znamenitosti, a bila im je priređena folklorna priredba. Predvečer je isplovila za Veneciju, a onda dalje prema Sredozemlju i dalje po programu putovanja.
SNIMANJE FILMA I PLUTAJUĆI HOTEL U RIJECI DUBROVAČKOJ
CARONIA nam ponovo došla 1962. godine na kružnom putovanju te je ovaj put usidrila na sidrištu pored otoka Dakse gdje je za vrijeme jednodnevnog boravka sniman dio filma “Operacija Ticijan”. U tom filmu ostale scene su snimane u Gradu, a od stranih poznatih glumaca bio je tu William Campbell. Bilo je još dosta poznatih stranih i domaćih glumaca kao što je Miše Martinović.
Sredinom 60-tih godina CARONIA je imala sve manje putnika na svojim transatlantik putovanjima zbog sve većeg primata avio prijevoza preko Atlantika. Također, i na kružnim putovanjima je imala sve manje putnika zbog sve veće konkurencije modernijih i komfornijih brodova te velikih troškova u održavanju u odnosu na novoizgrađene brodove iste kompanije. Tako 1967. godine po prvi put vlasniku nije bila profitabilna i Cunard se odlučio na prodaju. Zvučat će nevjerojatno, ali na javnoj dražbi 1967. godine je dogovorena kupnja broda od strane zagrebačke tvrtke “Domus Turist”, s namjerom da se CARONIA upotrebi kao stacionirani plutajući hotel u Rijeci dubrovačkoj (negdje između Batahovine i Sustjepana) međutim tadašnje vlasti odbile su izdati dozvolu za tu transakciju. Drugi izvori pišu da se odustalo od kupovine jer je brod imao velikih tehničkih problema s pogonskim turbinama tako da nije mogla svojim pogonom uopće doploviti iz Amerike u Dubrovnik. Tako je CARONIA trebala biti svojevrsna atrakcija kao što je Cunardov transatlantik QUEEN MARY stacionirani brod-hotel u Long Beachu u SAD-u.
Dana 24. svibnja 1968. CARONIA je prodana Star Shippingu, tvrtki u vlasništvu američkih i panamskih interesa. Preimenovana u COLUMBIU, otplovila je u Grčku na preuređenje. Cunard je prethodnih godina dopustio da CARONIA kasni s rasporedom održavanja, a njezinim je motorima bio potreban veliki remont. Zamjenski dijelovi naručeni su od grčke tvrtke, a ne od originalnog proizvođača. Dok se ona obnavljala, Andrew Konstaninidis preuzeo je kontrolu nad COLUMBIOM, otkupivši sve dionice od Star Linea i mijenja joj ime u CARIBIA. Njezino ponovno opremanje je dovršeno, a dobila je novu potpuno bijelu boju trupa i nadgrađa. Registrirana je u Panami, s tonažom smanjenom na 25.794 BRT-a prema panamskim pravilima (što je uštedjelo pristanišne pristojbe).
U EKSPLOZIJI POGINUO JEDAN ČLAN POSADE
U veljači 1969. CARIBIA je krenula na svoje prvo krstarenje od New Yorka do Kariba. Putovanje je ometao kvar u njezinom sustavu za zbrinjavanje otpada. Stvari su se pogoršale na njezinom drugom krstarenju kada je eksplozija u strojarnici rezultirala smrću jednog člana posade i teškim opekotinama drugog. Osim toga, brod je ostao bez struje dvadeset sati prije nego što su mu popravci omogućili povratak u luku. Incident je potkopao povjerenje javnosti u brod te se CARIBIA jedva vratila u New York na svoj pogon i nikada više nije komercijalno zaplovila. Planovi za povratak CARIBIE u njene nove plovidbe razmatrani su za sljedećih pet godina, ali je ostala usidrena u New Yorku, a njezini su se dugovi boravišta na vezu nastavili gomilati.
Naposljetku, u srpnju 1974. njeni vlasnici su je odlučili prodati u rezalište. Njemački prekooceanski tegljač HAMBURG dobio je zadatak da odvuče CARIBIU do rezališta u Tajvanu. Tijekom tegljenja 12. kolovoza 1974. su uplovili u tajfun Mary blizu Guama, a HAMBURGOVI generatori su otkazali i njegova posada je bila prisiljena osloboditi CARIBIU kako bi spasila vlastiti brod. Jaki vjetrovi i valovi gurnuli su brod prema lukobranu Apra Harbora – Guam, gdje se nasukao i djelomično potonuo. Budući da je predstavljala opasnost za lokalne brodove, olupina je većim dijelom uklonjena tijekom siječnja 1975., a u potpunosti svi dijelovi broda ispod morske površine su uklonjeni do kraja iste godine.
