U mirovinu je ispraćen omiljeni radnik, nenadmašni majstor škerca koji je puno puta organizirao feste za neke druge ljude, pa je na koncu zaslužio da se i njega u mirovinu isprati u velikom stilu i na, do sada, neviđeni način.
Robert Kuzmanić je u Atlasa počeo preko Student servisa raditi 1986. godine, a nakon dvije godine je, pokazavši se dobrim i pouzdanim radnikom, primljen u stalni radni odnos.
Tamo radi sve do 2001. godine, dok je bilo i Atlasa, a kad je Atlas prestao postojati i djelovati zaposlio se u Elite Travelu, agenciji “nastaloj” na Atlasovim dobrim poslovnim “temeljima” i tamo je radio sve do jučer.
Prolaznike i korisnike poslovnih prostora u DTS je pred zgradom iznenadio “jumbo” plakat s Robijevom slikom, u havajskom stilu, s jednih od maškara na kojima je s ekipom osvojio prvu nagradu za grupnu masku.
Ostale su uspomene na Veljune koji bez njega i maškaranih mu prijatelja ne bi bili onoliko atraktivni i šaroliko koliko su bili.
Stoga su se i kolege potrudili, dobar scenario i izvedbu osmislili, oko čega su se ponajviše Karla Kuzmanić i Srđan Kadrić potrudili, pa “starčića”, umirovljenog Roberta u invalidskim kolicima zamislili i “ukrcali” u lift, a “medicinski brat” ga je provezao preko crvenog tapita provezao cijelim četvrtim katom, uz prigodnu izložbu s fotografijama iz njegova života i radne karijere, do prostorija Elitea, gdje ga je čekala velika torta iznenađenja, uz nastup uživo omiljenog dueta Buco i Srđan, kojeg čine Ljubomir Buco Pendo i Srđan Kadrić.
Iz ruku Tonija Aleksića, člana uprave firme, dobio je svoju personaliziranu “majicu naljepnicu” s natpisom “Robert 0007 – 2025”, čekić i čavle da je može osobno prikucati na zid, među uspomene na ostale umirovljene radnike njihova “Halla of fame”.
Drugi dio proslave je uz prigodni “škercasti” program održan u Petrovu Selu, iznad Rijeke dubrovačke, kao dodatna zabava i večera iznenađenja o kojoj slavljenik ništa nije znao.
Program je nazočne članove kolektiva i poslovne prijatelje, kao i Robijeve prijatelje iz djetinjstva i mladosti na Montovjerni, podsjetio na otvaranje Dubrovačkih ljetnih igara, govor kneza i odobrenje da slavljenik uđe, a čak mu je u čast dignuta i mala zastava Libertas, dok su nazočni na dobro znanu melodiju pjevali Himnu Robiju, uzroku ŠKERCA i uresu jedinom od ove ZABAVE…
Mnogi su se ogledavali, na koncu programa se pitajući da li je i ovaj zanimljivi program ispraćaja režirao Krešo Dolenčić i zašto se ne izađe pokloniti prezadovoljnoj publici, no Krešo tu ništa nije učinio, sva priznanja za scenario i izvedbu je autorski tim Toni Aleksić, Željka Sandić, Karla Kuzmanić i Srđan Kadrić zaslužio.
Bilo je tu i suza i smijeha, darova i poklona, pa čak i novi novcati skuter, jer je freški umirovljenik u svakodnevnom obavljanju svog posla i brzom stizanju na sve poslove na koje je trebao stići “ovisio” o službenom skuteru.
Bilo je veselo, jelo se i nazdravilo, novo jutro je svanulo, život, turistička sezona i posao idu dalje, treba i dalje vrijedno raditi, a nemojte se kladiti da će Robert Kuzmanić besposleno ljenčariti, bolja bi oklada bila da će uz penziju na pola radnog vremena nastaviti raditi i svoje bogato radno iskustvo i mlađima “prenositi” i stručnom i savjesnom radu ih učiti…
Napisao: Željko Tutnjević
Snimili: Ahmet Kalajdžić i Željko Tutnjević
