Ruski napad na Ukrajinu 2022. godine bio je početak najvećeg rata u Europi nakon 1945. godine. U zoru 24. veljače ruski predsjednik Vladimir Putin objavio je početak „specijalne vojne operacije“ u Ukrajini. U svom obraćanju rat je opravdao tvrdnjama o „demilitarizaciji i denacifikaciji“ Ukrajine, zaštiti stanovništva Donbasa te navodnoj prijetnji širenja NATO-a na ruske granice.
U prvim satima lansirani su projektili na vojne ciljeve, zapovjedne centre i infrastrukturu diljem zemlje. Ruske snage krenule su iz Bjelorusije prema Kijevu, iz Rusije prema Harkivu i Donbasu te s Krima prema jugu. Plan je bio brz slom Ukrajine i politička promjena u Kijevu. To se nije dogodilo.
Od invazije na Ukrajinu 2022. godine, dužnosnici kažu da je Rusija počela pretvarati stotine, možda tisuće, inače neuglednih zgrada diljem Europe u postaje za prisluškivanje i potencijalna skladišta oružja.
Trojanski konji
Ruske obavještajne strukture, prema upozorenjima europskih sigurnosnih službi, posljednjih su godina sustavno pretvarale nekretnine širom zapadne Europe u svojevrsne “trojanske konje”, osmišljene za potencijalne sabotaže i operacije u pozadini. Iskorištavajući rupe u zakonodavstvu i nedovoljno stroge kontrole vlasništva, sumnja se da tajne ruske jedinice kupuju osjetljive objekte u blizini vojnih i ključnih civilnih lokacija u najmanje dvanaest država.
Prema tim procjenama, riječ je o širokom spektru objekata, od ljetnikovaca i vikendica do skladišta, napuštenih škola, gradskih stanova pa čak i čitavih otoka. Namjena im, tvrde izvori iz sigurnosnog sektora, nije samo pasivno ulaganje, nego stvaranje infrastrukture koja bi u kriznom trenutku mogla poslužiti kao platforma za nadzor, sabotažu ili tajne napade. Sve se to uklapa u, kako navode dužnosnici, širu strategiju eskalacije ruskog “hibridnog rata” protiv Zapada.
Aktivni i bivši časnici triju europskih obavještajnih agencija izjavili su za The Telegraph da postoji bojazan kako su na nekim lokacijama možda već unaprijed pozicionirani eksplozivi, dronovi, oružje pa čak i operativci spremni za aktivaciju u izvanrednim okolnostima. Umjesto otvorene vojne agresije, Kremlj bi, prema tim procjenama, mogao testirati odlučnost NATO-a djelovanjem u “sivoj zoni”, kroz koordinirane napade na prometne, komunikacijske i energetske sustave, uz istodobno otežavanje aktiviranja članka 5 o kolektivnoj obrani.
Nova čelnica britanske vanjske obavještajne službe MI6, Blaise Metreweli, u svom prvom obraćanju upozorila je da se Ujedinjeno Kraljevstvo nalazi u promijenjenom sigurnosnom okruženju. „Djelujemo u prostoru između mira i rata“, poručila je. „Rusija nas testira u sivoj zoni taktikama koje su tik ispod praga rata“, rekla je u prosincu.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski dodatno je podigao ton upozorenja, izjavivši da je Vladimir Putin već započeo Treći svjetski rat protiv Zapada. Moskvu se pritom sumnjiči da pomoću špijunskih brodova i takozvane “flote u sjeni” unaprijed postavlja senzore i priprema mogućnost daljinskog aktiviranja eksploziva u blizini podmorskih kabela u britanskim i drugim vodama. Sigurnosne službe smatraju da bi sličan model mogao biti preslikan i na kopno, kupnjom nekretnina u blizini baza i vitalne infrastrukture.
„Kritična nacionalna infrastruktura izrazito je ranjiva na zlonamjerne državne aktivnosti“, rekao je jedan obavještajni dužnosnik. „Dopuštanje ruskim državljanima da uglavnom nesmetano ulažu u strateške nekretnine značajan je vektor prijetnje kojem se hitno treba pozabaviti“, dodao je.
Britanija posebno izložena
Velika Britanija se u tim analizama često spominje kao posebno izložena. Istraživane su sumnjive kupnje nekretnina u blizini sjedišta MI6 u Vauxhallu te američkog veleposlanstva u Nine Elmsu, no stručnjaci upozoravaju da bi meta mogle biti i udaljenije lokacije, poput područja s pogledom na podmorničku bazu Trident u Faslaneu u zapadnoj Škotskoj ili točke iskrcaja podmorskih kabela na Shetlandskim otocima. Izražena je i zabrinutost zbog mogućih akvizicija oko RAF baze Akrotiri na Cipru.
Pojedine europske države već su reagirale. Finska je u srpnju uvela gotovo potpunu zabranu kupnje nekretnina za ruske i bjeloruske državljane, što je potaknulo slične poteze u baltičkim zemljama. Ipak, mnoge druge članice EU nisu slijedile taj primjer, a sigurnosni analitičari upozoravaju da i dalje postoje ozbiljne rupe u zakonodavstvu.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, dužnosnici procjenjuju da su stotine, možda i tisuće naizgled bezazlenih objekata diljem Europe prenamijenjene u prislušne točke, sigurne kuće ili potencijalna skladišta opreme. Dio njih formalno je u vlasništvu ruske države, iako su deklarirani za civilne ili kulturne svrhe. Zapadne vlade posljednjih su godina počele zatvarati neke od tih objekata.
Poljska je tako zatvorila ruski konzulat u Gdanjsku, dok je Velika Britanija oduzela diplomatski status imanju u ruskom vlasništvu u Istočnom Sussexu nakon dojava da su s te lokacije korišteni nadzorni dronovi. Latvija je zatvorila sovjetska odmarališta na obali Baltika zbog straha da bi mogla poslužiti kao baza za tajne operacije.
Posebnu pozornost izazivaju nekretnine povezane s Ruskom pravoslavnom crkvom, koju zapadne službe već dugo smatraju blisko povezanom s Kremljem. U Norveškoj je 2017. ruska pravoslavna zajednica kupila molitveni objekt Søreide s pogledom na pomorsku bazu Haakonsvern u Bergenu, a dužnosnici su upozoravali da bi lokacija mogla poslužiti za ometanje signala ili upravljanje dronovima.
U švedskom Västeråsu 2023. je izgrađena crkva u blizini strateški važne zračne luke, a švedska obavještajna služba kasnije ju je procijenila kao potencijalnu platformu za špijunažu. Svećenik koji je nadzire, prema navodima dužnosnika, primio je medalju od ruske vanjske obavještajne službe SVR.
„Više od desetljeća ruski subjekti sustavno su kupovali nekretnine u Finskoj, Švedskoj i Norveškoj u neposrednoj blizini vojnih baza, luka i strateških opskrbnih linija“, rekao je Charlie Edwards iz Međunarodnog instituta za strateške studije u Londonu.
Slični obrasci primijećeni su i izvan nordijskih zemalja, uključujući područja u blizini pomorskih baza i strateških plovnih putova na Siciliji, Kreti i u kontinentalnoj Grčkoj, kao i osjetljive lokacije u Londonu, Parizu i Ženevi. Finski istraživač Charly Salonius-Pasternak podsjetio je da takva praksa ima presedan iz razdoblja Hladnog rata. „Sovjetski Savez je poznato posjedovao niz stanova u Helsinkiju za sve, od špijunaže i zamki za prisluškivanje do skrivanja oružja kako bi se omogućilo brže preuzimanje grada“, rekao je.
Dodatna točka zabrinutosti
Švicarska se u tim analizama ističe kao dodatna točka zabrinutosti. Prema obavještajnim procjenama, ruski operativci koristili su nekretnine u blizini saveznog instituta za kemijsku zaštitu, koji je istraživao trovanja u Salisburyju, kako bi presretali Wi-Fi mreže i pratili stručnjake za oružje. Zabilježen je i rast kupnji u selima oko Ženeve, što potiče strah od potencijalne sabotaže dalekovoda i podatkovnih kabela.
Sigurnosne agencije upozoravaju da sličan, iako zasad ograničeniji model, primjenjuje i Kina. „Rusija to radi već neko vrijeme, ali nije samo Rusija“, rekla je Minna Ålander iz Stockholmskog centra za istočnoeuropske studije, navodeći kineske kupnje hotela u blizini osjetljive vojne infrastrukture, uključujući zračnu bazu u Švicarskoj predviđenu za prihvat borbenih zrakoplova F-35. Pod pritiskom SAD-a, švicarska vojska 2024. je preuzela jednu od tih nekretnina.
Dok se kineske aktivnosti, prema riječima dužnosnika, primarno usmjeravaju na dugoročni nadzor i prikupljanje šifriranih podataka s ciljem njihove moguće buduće dešifriranja, ruske ambicije ocjenjuju se neposrednijima. Upozorava se da Moskva ne gradi samo špijunsku mrežu, nego i potencijalnu infrastrukturu za koordinirane napade dronovima i sabotaže u trenutku ozbiljne krize.
Unatoč svemu, dio analitičara smatra da reakcija Europe nije dovoljno brza ni usklađena. Dok su Latvija, Litva i Norveška pooštrile kontrole, a Estonija priprema nova ograničenja, pokušaj uvođenja zabrane prodaje nekretnina ruskim kupcima na razini cijele EU prošle je godine propao zbog otpora država zabrinutih za gospodarske posljedice.
„Sve dok kontraobavještajna služba ostane nacionalna, neće uspjeti odgovoriti na prijetnju koja prelazi sve nacionalne granice u Europi“, upozorio je jedan sigurnosni dužnosnik.
