Iza niza požara u teretnim pošiljkama diljem Europe, za koje istražitelji sumnjaju da su dio ruske sabotažne operacije, krije se mreža posrednika i ljudi koji su navodno obavljali pojedinačne zadatke za novac ili uslugu. Među njima je i 63-godišnji Ukrajinac Vasilij Kovacs, koji više od 30 godina živi u Latviji. Tvrdi da nije znao što se nalazi u paketima koje je prevozio. Istražitelji, međutim, vjeruju da je bio dio operacije povezane s ruskom vojno-obavještajnom službom GRU.
Ono što se dogodilo Vasiliju Kovacsu 1. ožujka 2025. potpuno mu je promijenilo život. Kasno poslijepodne toga dana oklopno vozilo probilo je metalna vrata starog seoskog imanja na kojem je živio, jugoistočno od Rige, glavnog grada Latvije. Ubrzo su se pojavili maskirani muškarci s oružjem. Bili su pripadnici latvijske Službe državne sigurnosti, odnosno tamošnje protuobavještajne agencije.
Pretražili su imanje i zaplijenili nekoliko mobilnih telefona, SIM kartica i dokumenata. Pronašli su i pištolj s izbrisanim serijskim brojem, bajunet za pušku AK-47 te uređaj za ometanje signala mobilnih telefona. Sve je navedeno u izvještaju o pretrazi koji su naknadno sastavile nadležne službe. Uhitili su Kovacsa, ukrajinskog državljanina u šezdesetim godinama, koji u Latviji živi više od tri desetljeća, piše Politico.
Garš, bet ļoti interesants vācu izmeklējošās žurnālistiskas raksts par to kā krievu GRU vervē cilvēkus operācijām Eiropā, kurus tie uzskata par “vienreizējas lietošanas” aģentiem.
Viens no tiem Vasili Kovacs- 30 gadus Latvijā dzīvojošs ukrainis, kurš “nezinot” ko ved, nogādāja Lietuvā divus sūtījumus, kur iekšā bija masāžas spilveni, kas vēlāk izmantoti kā aizdedzināšanas ierīces sūtījumos, kurus pārvadāja lidmašīnas.
Tālāk to Lietuvā savāca cits savervēts ukrainis un lietuvietis, kuri pakas atkal nogādā tālāk. Shēma ir gara, apgrūtinoši izveidota izmeklētājiem. Iesaistītajiem praktiski nekas padziļināti netiek paskaidrots, lai tie, apcietināšanas gadījumā, nevarētu neko vairāk pateikt.
Iesaistītie vīrieši nosūta 2 pakas caur DHL – tām no Viļņas caur Leipcigu bija jānokļūst Lielbritānijā, Birminghamā un Vimbledonā. 2024.gada 20.jūlijā viena no pakām paš-aizdegās konteinerī, kuru jau drīzumā vajadzēja krāmēt iekšā lidmašīnā Leipcigā, jo lidmašīnas izlidošana aizkavējās.
Otra paka pašaizdedzinās Birminghamā noliktavā. Turklāt, abas pakas tikušas pārbaudītas muitā Leipcigā- neko pārbaudītāji “nepamanījuši”.Lieki piebilst, kādas katrastrofas būtu notikušas, ja pakas būtu aizdegušās esot iekšā lidmašīnās.
Divas citas pakas tiek sūtītas caur DPD – viena no tām pašaizdedzinās esot smagajā auto ceļā uz Varšavu.
Rakstā gan netiek pateikts, manuprāt, pats galvenais- KAS un KĀDĀ veidā sagatavoja šos “masāžas spilvenus” Rīgā, Latvijā.
Kā norāda Lietuvas specdienesti, tad shēma tiem ir jau zināma: par nelielu pakalpojumu vai naudas summu tiek vervēti cilvēki, lai veiktu vienkāršus uzdevumus: uzņemt fotogrāfiju, nosūtīt paku vai nogādāt priekšmetu no punkta A uz punktu B. Reizēm uzdevumi kļūst nopietnāki un bīstamāki: izraisīt ugunsgrēku, vadīt dronu vai sēt haosu. Dažu gadu laikā visā Eiropā ir īstenotas vismaz 150 šādas operācijas.
Bieži vien noalgotie cilvēki ir tādi, kuri saskaras ar finansiālām grūtībām, ir bez darba vai kuriem ir krimināla pagātne. “Viņu galvenā motivācija ir vēlme ātri nopelnīt naudu.”
Pats raksta “varonis” Kovacs, kopā vēl ar 4iem apsūdzētajiem, kopš pagājušā gada aprīļa ir apcietināts un atrodas Lietuvā, gaidot spriedumu. Viņš turpina apgalvot, ka neesot zinājis, ko pārvadā, jo uzticējies cilvēkam, kurš to uzrunājis. Tomēr, izmeklētāji uzskata savādāk.
https://t.co/62SpURIiUo
— Krists Šukevičs (@kSukevics) November 9, 2026
‘Potrošni agenti’ – ljudi koje je lako vrbovati, ali i zamijeniti
Već u ožujku prebačen je u Litvu, gdje mu se trebalo suditi. Zajedno s još četvoricom navodnih suučesnika optužen je za planiranje terorističkih napada. Istodobno se još petorici muškaraca sudi u Varšavi. Litavski i poljski tužitelji terete ukupno desetoricu muškaraca da su, u ime ruske vojno-obavještajne službe GRU, planirali i izvodili napade podmetanjem požara na teretnim pošiljkama u nekoliko europskih država. Jedan od tih incidenata izazvao je veliku pozornost njemačke javnosti. U ranim jutarnjim satima 20. srpnja 2024. na zračnoj luci u Leipzigu zapalio se paket neposredno prije planiranog ukrcaja u DHL-ov teretni zrakoplov. Vatra je zahvatila kontejner za zračni prijevoz tereta. Prema dostupnim informacijama, samo je kašnjenje zrakoplova vjerojatno spriječilo da požar izbije u samoj letjelici.
Sva desetorica optuženih odbacuju tvrdnje da su svjesno surađivali s ruskim obavještajnim službama i negiraju krivnju za optužbe povezane s terorizmom. Prema istražnim spisima Ureda glavnog državnog odvjetnika Litve, Kovacs je primjer sve češće pojave u europskim sigurnosnim istragama: ljudi koje zapadne obavještajne službe nazivaju „agentima niske razine”, odnosno „potrošnim agentima”. Istražitelji tvrde da je 63-godišnji Ukrajinac bio tek neznatan dio mnogo šireg mehanizma. Njegova je navodna uloga bila prevoziti iz Latvije u Litvu jastuke za masažu, preinačene tako da se u njima mogu sakriti zapaljive naprave.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu ruskim obavještajcima iz GRU-a postalo je sve teže djelovati na europskom tlu. Zbog toga se, prema istražnim dokumentima litavskog Odjela državne sigurnosti, sve više oslanjaju na posrednike koji preko aplikacija za dopisivanje, poput Telegrama, pronalaze i vrbuju ljude za pojedinačne zadatke. Dokumentaciju je pribavila mreža Axel Springer Global Reporters Network, čiji je dio i portal POLITICO. Takvi agenti često su motivirani novcem, a njihovi zadaci mogu djelovati sasvim obično: fotografirati određenu lokaciju, poslati paket ili prenijeti predmet s jedne adrese na drugu. Ponekad, međutim, dobivaju mnogo opasnije zadatke. Oni koji ih vrbuju često im ne otkrivaju širu svrhu operacije. Tako osoba koja prevozi paket možda ne zna što se u njemu nalazi ni za koga zapravo radi. Ako bude uhićena, može je se jednostavno zamijeniti drugom osobom.
Kovacs iz zatvora: ‘I ja želim znati kako sam završio ovdje’
O takozvanom ratu u sjeni koji se vodi diljem Europe već je mnogo napisano. No, autori istraživanja upozoravaju da se rijetko postavlja pitanje tko su zapravo ljudi koji obavljaju te zadatke. Kako postaju pijuni u novom Hladnom ratu koji se sve više zahuktava? Jesu li isključivo počinitelji ili su i sami žrtve sustava koji ih koristi? Kako bi istražili taj fenomen, novinari su više puta razgovarali s Kovacsem, intervjuirali njegovu kćer i pregledali tisuće stranica istražne dokumentacije. Njihov rad otkriva mrežu navodnih sabotaža u kojoj se pažljivo obavještajno planiranje isprepliće s ljudskim pogreškama, improvizacijom i nesposobnošću, a obični ljudi postaju potrošna roba.
GRU-u je putem press-službe ruske vlade upućen zahtjev za komentar, ali odgovor nije stigao. Kovacs se već više od godinu dana nalazi u istražnom zatvoru. Ulaz u zgradu natkriven je zahrđalim metalnim krovom. Litavski istražni sudac odobrio je novinarima razgovor s njim, ali kada su u rujnu 2026. stigli pred zatvor, pravosudni policajci nisu ih pustili unutra. Objasnili su im da je za posjet potreban poseban dokument zatvorske uprave. Novinari su predali dodatnu dokumentaciju, ali na kraju su ipak morali otići. Nekoliko dana kasnije Kovacs ih je nazvao iz zatvora. Na raspolaganju mu je oko 20 minuta telefonskog razgovora dnevno, vrijeme koje inače koristi za kontakt s obitelji. Ipak, tijekom sljedećih tjedana više je puta nazvao novinare: „I ja želim znati kako sam završio ovdje”, rekao je. Naglasio je da mu je važnija pravda nego vlastita sudbina. „Ne cijenim pretjerano vlastiti život”, dodao je. „Neću vam reći koliko su me puta ljudi pokušali ubiti.”
Dio onoga što je ispričao tijekom razgovora ostao je nejasan. Ipak, u jednoj se važnoj točki njegova priča podudara s nalazima istražitelja: prevezao je pošiljku. Spor nastaje oko ključnog pitanja – je li znao što se u paketu nalazi, čemu je namijenjen i tko je zapravo organizirao cijelu operaciju. Prema litavskim istražnim spisima, Kovacsova povezanost sa slučajem počela je 27. lipnja 2024. Tada ga je netko kontaktirao putem Telegrama i zamolio za uslugu. Čovjeka koji mu se javio jedva je poznavao. Upoznao ih je zajednički prijatelj Andrej Baburov, bivši zapovjednik ruske podmornice i kum Kovacsovu tada jedanaestogodišnjem sinu. Kovacs i Baburov zbližili su se zbog zajedničke ljubavi prema moru. Kovacs je pomorac koji povremeno zarađuje dostavljajući jahte njihovim vlasnicima. Kaže da je Baburova prvi put upoznao dok je prevozio jahtu između Sankt Peterburga i ruske enklave Kalinjingrad. Zahtjev koji je stigao preko Telegrama naizgled nije bio sumnjiv. Kurir se navodno razbolio pa je Kovacs zamoljen da preuzme paket i što prije ga odveze u Vilnius, do kojeg je automobilom trebalo gotovo četiri sata. Pristao je. Paket je preuzeo iz ormarića ispred jednog supermarketa u Rigi, koristeći kod koji mu je putem Telegrama poslao muškarac s kojim ga je upoznao Baburov. Kovacs tvrdi da za tu uslugu nije dobio novac: „Ako pomažem nekome koga poznajem, radim to besplatno”, objasnio je.
Jastuci za masažu, kozmetičke tube i potencijalno eksplozivni materijal
Istoga dana krenuo je prema Vilniusu, a sa sobom je poveo nećaka. Osoba s kojom je komunicirao preko Telegrama uputila ga je u podzemnu garažu. Kovacs je parkirao automobil ispred nje, ostavio ga otključanim i otišao s nećakom. Kada su se vratili, paketa više nije bilo u prtljažniku. Kovacs kaže da je u međuvremenu otišao kupiti kabel za punjenje mobitela. Za njega je time posao bio završen. No, prema istražiteljima, za operaciju koju povezuju s GRU-om to je bio tek početak. Litavski istražitelji, radeći pod nadzorom Ureda glavnog državnog odvjetnika, rekonstruirali su kretanje uređaja i osoba uključenih u operaciju. Ispitivali su svjedoke i osumnjičenike, pregledavali snimke nadzornih kamera i digitalne dokaze te analizirali tragove DNK-a. Rezultat je opsežna dokumentacija od približno 8000 stranica, sastavljena na temelju podataka i suradnje agencija iz Litve, Latvije, Poljske, Estonije, Ujedinjenog Kraljevstva i Njemačke. Spisi otkrivaju složeno putovanje pošiljaka kroz baltičke države, niz posrednika, propuštene kontakte i planove koji su se morali mijenjati u hodu.
Muškarac za kojeg poljski i litavski istražitelji vjeruju da je preuzeo paket iz Kovacsova automobila bio je još jedan ukrajinski državljanin. Riječ je o školovanom kuharu koji je prethodno proveo pet godina u ruskoj kaznenoj koloniji nakon što je osuđen za silovanje. Do ljeta 2024. živio je u Poljskoj. Upute je dobivao putem Telegrama od osobe koja mu je, prema istražiteljima, obećala mjesečnu naknadu od 4000 eura. Sljedećeg dana navodno je odnio jastuke za masažu u apartman za odmor koji je bio iznajmljen pod lažnim imenom. Uz njih je imao i tube kozmetičkih proizvoda napunjene nitrometanom, tvari koja može biti potencijalno eksplozivna.
Na snimci iz unutrašnjosti Airbnb apartmana, koja je kasnije pronađena na telefonu osumnjičenika, vide se četiri kutije s uređajima za masažu i kozmetičkim proizvodima. Prema litavskim istražnim spisima, drugi posrednik trebao je doći po uređaje, ali nije uspio pronaći ulaz u stambeni kompleks. Zbog toga je kuhar promijenio plan i naredio mu da sam aktivira naprave za paljenje. Kuhar je to odbio, navodi se u optužnici poljskog Državnog tužiteljstva koju je pribavila Global Reporters Network. Operacija je ponovno morala biti reorganizirana.
Pošiljke su nestajale, a istražitelji su im na trenutke izgubili trag
Tijekom sljedećih dana kutije su prolazile kroz ruke još nekoliko osoba. U jednom trenutku litavski istražitelji potpuno su izgubili trag pošiljkama. Posumnjali su čak da su možda putovale kroz Moldaviju. Dana 13. srpnja 2024. ponovno su se pojavile u Rigi. Tada je Kovacs, prema navodima istražitelja, drugi put uključen u operaciju. Prema njegovu iskazu, ponovno je dobio poziv preko Telegrama od poznanika kojeg je jedva poznavao. Ovoga puta tvrdio je da je u pozadini razgovora mislio čuti Baburova. Zamoljen je da ponovno preveze paket u Litvu. Pošiljka mu je predstavljena kao paket „visokokvalitetnih jastuka za masažu”. Dana 17. srpnja odvezao se u Vilnius, ponovno u društvu nećaka.
Ondje je paket preuzeo drugi muškarac i odvezao ga u Kaunas. Sljedećeg dana, 18. srpnja, preuzeo ga je Ukrajinac koji je iz Poljske doputovao u Litvu. I taj je muškarac imao kriminalnu prošlost: u Poljskoj je bio osuđen za kibernetičku prijevaru i pranje novca. Upute je dobivao od osobe na Telegramu koja se predstavljala imenom „Ratnik”. Ukrajinac je zatim pripremio četiri paketa. U njima su se nalazili uređaji za masažu, tube kozmetičkih proizvoda s potencijalno eksplozivnim sadržajem i različite seksualne igračke, za koje istražitelji vjeruju da su bile uključene kako bi odvratile pozornost ili prikrile stvarnu namjenu pošiljaka. Nakon što je aktivirao tajmer, pakete je predao muškarcu koji ranije nije uspio pronaći ulaz u apartmanski kompleks.
Istoga poslijepodneva taj je muškarac ostavio dvije pošiljke u DHL-ovu uredu u Vilniusu. Jedna je bila adresirana na Wimbledon u Londonu, a druga na Birmingham. U 3:17 ujutro 20. srpnja 2024. carinici u Leipzigu pregledali su paket namijenjen Londonu. Nisu pronašli ništa sumnjivo. Pošiljka je trebala biti utovarena u zrakoplov koji je letio prema Londonu. No, u 5:45 ujutro zapalila se još na tlu, prije nego što je stigla do letjelice. Stručno izvješće koje je naručio njemački Savezni ured kriminalističke policije, a koje je sastavljeno 30. kolovoza 2024., sadržavalo je kratku, ali važnu procjenu: „Požar uzrokovan namjernom radnjom: vjerojatan.“ Dva dana poslije zapalio se i drugi paket, ovoga puta u skladištu u Birminghamu. I tu su pošiljku prethodno pregledali carinici u Leipzigu, ali nisu uočili ništa sumnjivo. Ukrajinac uključen u pripremu paketa poslao je još dvije pošiljke u Poljsku, koristeći dostavnu službu DPD. U ranim jutarnjim satima 21. srpnja jedna od njih također se zapalila u kamionu u Vršavi.
Kovacs odbacuje odgovornost za predmete pronađene u njegovu domu
Kada je riječ o predmetima pronađenima tijekom pretresa njegova imanja, Kovacs ne prihvaća odgovornost. Na pitanja o pištolju s izbrisanim serijskim brojem i uređaju za ometanje signala mobilnih telefona odgovara da prostor u kojem su pronađeni nije bio njegov, nego ga je samo unajmljivao. Tvrdi da predmeti nisu pripadali njemu. Fotografije s početka suđenja prikazuju ga na optuženičkoj klupi. Neobrijan je, na glavi ima šiltericu ispod kapuljače i djeluje iscrpljeno. Na drugoj fotografiji, snimljenoj prije uhićenja, prizor je posve drukčiji. Kovacs sjedi na motocross motociklu, a ispred njega je njegov unuk. Djed dječaku pokazuje kako držati upravljač. Na glavi nosi istu kapu, ali okrenutu naopako. Izgleda bezbrižno, gotovo dječački.
Njegova 37-godišnja kći Viola Lisija kaže da čovjeka s te fotografije poznaje bolje od gotovo svih drugih: „Možda mi je on najbliskija osoba u životu”, rekla je. Na dan kada je njezin otac uhićen, trebala se sastati s njim. Bila je na dječjem igralištu u Rigi sa svojim sinom, koji danas ima sedam godina, kada je doznala što se dogodilo. „Moj sin jako voli svog djeda”, ispričala je. Kovacs je u Latviju stigao u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza. U početku je radio u šumarstvu, a potom se počeo baviti poduzetništvom. Kupovao je i prodavao šumsko zemljište te stjecao udjele u ruskim tvrtkama, među kojima su bili tvornica obuće i proizvođač sladoleda: „To su vjerojatno bile njegove najbolje godine”, prisjetila se Lisija. Prema njezinim riječima, ruske su vlasti oko 2014. godine optužile njezina oca da je ukrajinski špijun. Zbog toga je morao prestati putovati u Rusiju i odustati od poslovnih interesa koje je ondje imao.
Nakon povratka u Latviju povremeno je zarađivao prevozeći jahte između luka za njihove vlasnike. Njegova prošlost mogla bi objasniti zašto je postao zanimljiv ljudima koji su, prema istražiteljima, organizirali operaciju s paketima. Imao je kontakte u Rusiji, putovao je između baltičkih država i povremeno prihvaćao različite poslove. Njegova kći smatra da su ga raniji problemi s ruskim vlastima možda učinili metom. Ipak, ni ona ne zna sve pojedinosti iz očevog života. Na pitanje je li se ikada kretao u sumnjivim društvima, odgovorila je: „Stvarno ne znam.” Dodala je da su nakon raspada Sovjetskog Saveza poduzetništvo i organizirani kriminal često bili isprepleteni te da njezin otac pripada generaciji koja je živjela u drukčijim okolnostima. Nikada ga, kaže, nije vidjela s pištoljem, niti je čula priče zbog kojih bi posumnjala da se bavi nečim tajnim ili sumnjivim.
Obitelj čeka, a unuk misli da je djed na moru
„Nikada nije bilo nikakvih priča zbog kojih bih pomislila: Aha, on nestaje noću ili radi nešto čudno.” Život u istražnom zatvoru za Kovacsa je težak. Ima visok krvni tlak i žali se na glavobolje. Ni njegovoj obitelji nije lako izdržati dugotrajnu neizvjesnost. Njegov unuk posebno teško podnosi odsutnost djeda. Dječak ga se sjeća i nedostaje mu, a svakog drugog dana pita majku kada će se vratiti. Lisija mu zasad ne govori da je djed u zatvoru. Umjesto toga, objašnjava mu da je na moru.
„Kažem mu da uživa u životu punim plućima”, ispričala je. „Kažem: ‘On voli more, kapetan je i otisnuo se na duga putovanja oko svijeta.’” Zasad joj dječak vjeruje.
