Rusija je navodno vratila u službu svoju najveću nuklearnu bojnu krstaricu Admiral Nahimov nakon godina modernizacije. Očekuje se da će ratni brod, opremljen naprednim raketnim sustavima i unaprijeđenim borbenim sposobnostima, ojačati pomorsku moć Moskve dok se rat između Rusije i Ukrajine nastavlja, a geopolitičke napetosti rastu na Arktiku i šire
Ruska nuklearna bojna krstarica klase Kirov Admiral Nakhimov vratila se u Severomorsk na poluotoku Kola nakon otprilike 27 do 29 godina izbivanja, vraćajući udarnu platformu od 28 000 tona u borbeni red Sjeverne flote u trenutku akutnih trenja između NATO-a i Rusije. O tome piše medij Defense Security Asia.
Ponovna pojava broda u zaljevu Kola oko 25. i 26. lipnja 2026., potvrđen satelitskim snimkama i lokalnim fotografijama koje prikazuju veliku podignutu zastavu i premještaj osoblja u tijeku, označava fizički završetak programa modernizacije koji je potrošio više od dva desetljeća ruskih brodograđevnih kapaciteta.
Admiral Nakhimov još nije formalno pušten u službu, te je i dalje u završnoj fazi morskih ispitivanja u kojima su procijenjeni pogon, integracija senzora, sučelja oružja i arhitektura upravljanja borbenim djelovanjem.
Strateška važnost manje leži u istisnini plovila nego u njegovom spremniku: otprilike 80 ćelija univerzalnog vertikalnog lansirnog sustava konfiguriranih za hiperzvučne rakete Kalibr, P-800 Oniks i 3M22 Zircon, smještenih ispod otprilike 96 lansera raketa zemlja-zrak dugog dometa Fort-M.
Ta arhitektura naoružanja pretvara platformu protiv nosača zrakoplova iz kasnog Hladnog rata u višenamjenski jurišni i površinski čvor protuzračne obrane sposoban istovremeno držati u opasnosti površinske, kopnene, zračne i podvodne ciljeve iz najbranjenijih pomorskih pristupa Rusije.
Troškovi modernizacije
Procjene troškova modernizacije koje se obično navode između 2 i 5 milijardi USD – otprilike 8 do 20 milijardi RM po tečaju od 1 USD do 4,0 RM – svrstavaju program među najskuplje pokušaje preuređenja brodova s jednim trupom od završetka Hladnog rata.
Te brojke ostaju procjene, a ne revidirana otkrića, a velika disperzija između donje i gornje granice sama po sebi je pouzdan pokazatelj koliko je netransparentno računovodstvo ruske pomorske nabave postalo pod stalnim pritiskom sankcija i ratnim proračunskim opterećenjem.
Zapadne i neovisne procjene dosljedno dovode u pitanje oportunitetni trošak, napominjući da bi ekvivalentan broj vertikalnih lansirnih ćelija raspoređenih po više modernih fregata ostvario usporediv volumen udara sa znatno većom operativnom disperzijom, redundancijom i preživljavanjem.
Rusko službeno uokviravanje predstavlja povratak kao obnovu statusa velike pomorske sile i jačanje arktičkih i sjevernoatlantskih sposobnosti, političku tvrdnju koja se analitički mora razlikovati od provjerljive činjenice fizičkog premještanja trupa.
Za NATO-ove planere ključno pitanje nije mijenja li admiral Nakhimov ukupni odnos snaga, što ne čini, već koliko dodatnog nadzora, ciljanja i dubine skladišta presretača njegova prisutnost prisiljava savez da se obveže na krajnji sjever.
‘Poklon’ za Putina: Britanija razvija balističku raketu za Ukrajinu. Evo kad je planira isporučiti
