Washington Moskvi nudi niz poslovnih dogovora, od eksploatacije nafte na Sahalinu do ponovnog pokretanja naftovoda Družba, nastojeći na taj način postići završetak rata u Ukrajini.
Popis prijedloga o kojima razgovaraju američki i ruski izaslanici uključuje zajednička ulaganja američkih naftnih kompanija u projekte na moru kod ruskog otoka Sahalina, uključivanje američkih tvrtki u ponovno pokretanje ruskog izvoza nafte u Europu, opskrbu titanijem te ponovno otvaranje ruskoga zračnog prostora za američke zrakoplovne kompanije, izvijestio je Financial Times 27. listopada. Američki dužnosnik izjavio je za taj list da bi gospodarski sporazumi bili “dio sveobuhvatnog mirovnog okvira i podlijegali njegovim odredbama” te da “ništa još nije konačno dogovoreno”.
Bijela kuća polazi od pretpostavke da mir održava trgovina, a ne prijetnja tenkovima. Misle da bi ponovni dotok ruske nafte i plina prema zapadu oživio usporeno gospodarstvo Europe i posrnulo gospodarstvo Ukrajine, Ukrajina bi ostvarivala prihode od tranzita, a Zapad bi zauzvrat ponudio sigurnosna jamstva i Kijevu i Moskvi. Kijevu se ta ideja nimalo ne sviđa. Ukrajina želi poraziti Rusiju, a ne obogatiti je, te vlastitu sigurnost temeljiti na snažnoj vojsci uz potporu saveznika, a ne na obnovljenoj gospodarskoj ovisnosti o neprijatelju.
Prema pisanju New York Timesa od 27. listopada, Trumpov tim smatra da pregovaranje o poslovnim sporazumima s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom može pomoći u okončanju rata jer bi mu pokazalo da su Sjedinjene Države ozbiljne u namjeri uspostave novog i prosperitetnog odnosa s Moskvom. Američki posebni izaslanik Steve Witkoff izjavio je da se te mogućnosti predstavljaju i Kijevu.
“Sada o tome otvoreno razgovaramo i s Ukrajincima, kako bismo im dali određenu predodžbu o mogućnostima koje će se otvoriti kada ovaj sukob završi”, rekao je Witkoff Kirilu Dmitrijevu, čelniku Ruskog fonda za izravna ulaganja (RDIF), tijekom njihova susreta u Sankt Peterburgu prošlog tjedna.
Od arktičke nafte do titanija
Administracija predsjednika Donalda Trumpa od samog je početka jasno davala do znanja da želi poslovno surađivati s Rusijom, pa je već u veljači 2025. predložila zajednički razvoj naftnih i plinskih projekata na Arktiku.
Dmitrijev, Putinov posebni izaslanik za gospodarsku suradnju, u međuvremenu je sastavio takozvani Dmitrijevljev paket, koji obuhvaća energetske, rudarske i infrastrukturne projekte. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je u veljači da su ukrajinske obavještajne službe vrijednost tog paketa procijenile na 12 bilijuna dolara. Anton Geraščenko, bivši ukrajinski zamjenik ministra unutarnjih poslova, opisao ga je kao poslovanje u zamjenu za rat.
Trumpova administracija pokazala je koliko joj je stalo do poslovne suradnje s Dmitrijevom kada je ovoga tjedna naznačila da bi mogla ukinuti sankcije RDIF-u, ruskom državnom investicijskom fondu.
Dogovori o kojima se sada razgovara konkretniji su, a prema pisanju Financial Timesa uključuju:
Sahalin: Obnovu zajedničkog projekta američkih i ruskih naftnih kompanija na moru uz ruski pacifički otok Sahalin. ExxonMobil, koji je do 2022. imao 30-postotni udio u projektu Sahalin-1, prije nego što je bio prisiljen povući se, isključio je mogućnost povratka.
Naftovod Družba: Uključivanje velikih američkih naftnih kompanija u ponovno pokretanje prodaje ruske sirove nafte europskim rafinerijama putem naftovoda Družba, čiji je protok obustavljen.
Sjeverni tok: Obnovu isporuke plina Europi putem preostale infrastrukture plinovoda Sjeverni tok, nakon što su američki izaslanik Jared Kushner i Dmitrijev razgovarali o mogućnosti uključivanja američkog ulagača u te plinovode.
Lukoil: Prodaju međunarodne imovine ruske naftne kompanije Lukoil ulagačima povezanima s Bijelom kućom. U tom se procesu investicijska kompanija Carlyle povukla iz pregovora, nakon što su se pojavili ponuditelji s potporom SAD-a. NYT je opisao shemu prema kojoj bi od ovog dogovora mogla profitirati i sama Trumpova obitelj.
Aljaski LNG projekt: Uključivanje ruske kompanije Novatek u američki plinski projekt, nakon što je Novatek razmatrao mogućnost financiranja tog pothvata preko posrednika iz Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Titanij: Obnovu suradnje u proizvodnji i opskrbi titanijem. Boeing obustavio je zajednički projekt s Rusijom u području proizvodnje titanija nakon početka sveobuhvatne invazije na Ukrajinu, a Moskva je i ranije predlagala dogovore o isporuci dijelova za zrakoplove.
Zračni prostor: Ponovno dopuštanje američkim zrakoplovnim kompanijama da lete iznad ruskog teritorija.
Kalijeva gnojiva: Ublažavanje sankcija na ruska kalijeva gnojiva i dopuštanje njihova izvoza preko baltičkih luka, za što bi bilo potrebno odobrenje Europske unije. Moskva je SAD-u već ponudila isporuke gnojiva.
Elektrana Zaporižje: Predaja upravljanja nuklearnom elektranom u Zaporižju, koja se nalazi pod ruskom okupacijom, američkom subjektu koji bi proizvodnju električne energije dijelio između Ukrajine i Rusije.
Nekoliko predloženih dogovora izravno se sudara s europskim sankcijama. Europska unija zakonski je utvrdila da je nužno postupno ukidanje uvoza ruskog plina te odbila američki prijedlog o ponovnom pokretanju uvoza ruskog plina u sklopu mirovnog sporazuma, iako se sama suočava s plinskom krizom. Njemački kancelar Friedrich Merz također je odbacio mogućnost ponovnog pokretanja plinovoda Sjeverni tok 2.
Američki dužnosnici tvrde da nijedan od tih poslovnih projekata neće biti pokrenut prije završetka rata. Međutim, dvije osobe upoznate s pregovorima rekle su Financial Timesu da Moskva te projekte vidi kao način na koji bi Trump mogao normalizirati odnose s Rusijom dok borbe još traju.
Geoffrey Pyatt, bivši visoki američki diplomat zadužen za energetsku politiku, bio je izravan: “Ne vidim kako bi išta od toga moglo opstati u dodiru sa stvarnošću”.
Unatoč negodovanju Bruxellesa, dio te poslovne suradnje već se ostvaruje. Administracija je dala naslutiti da bi mogla ukinuti sankcije RDIF-u, koji je Bidenova administracija nazivala Putinovim “crnim fondom”, dok taj fond posreduje u isporukama ruskog dizela u SAD, izvijestio je New York Times.
“Led je napokon probijen”, izjavio je Dmitrijev na konferenciji u Moskvi 16. listopada, dodavši da se o poslovnim dogovorima razgovara “upravo sada”, a ne tek nakon završetka rata.
‘Naš je uzor Poljska’
Reakcija Kijeva uslijedila je tijekom trosatnog sastanka održanog 9. listopada u golf-klubu Shell Bay na Floridi, izvijestio je Le Monde.
Witkoff i Kushner predstavili su Kirilu Budanovu, šefu Ureda ukrajinskog predsjednika Zelenskog, poslijeratni plan “regionalnog prosperiteta” koji se temeljio na obnovi protoka ruske nafte i plina prema Europi preko ukrajinskih plinovoda i naftovoda. Ukrajina bi ostvarivala prihode od tranzita, Europa bi dobivala jeftiniju energiju, a Rusija bi ponovno dobila pristup trgovačkim pravcima koji su joj uskraćeni zbog rata.
Budanov je prigovorio da bi takav aranžman ponovno stvorio ovisnost Ukrajine o Moskvi. “Naš uzor nije Bjelorusija, nego Poljska!”. odgovorio je, prema riječima jednog od svjedoka sastanka. Razgovor je nakratko prekinut kako bi nazvao Zelenskog.
Kada su pregovori nastavljeni, stigla je vijest da je Trump istoga dana objavio dogovor o dizelu s Putinom.
Vidno nezadovoljan Witkoff potom je od Ukrajinaca zahtijevao da prihvate taj dogovor i prestanu napadati ruske rafinerije nafte, tvrdeći da ti napadi ugrožavaju širu međunarodnu zajednicu, navodi Le Monde. Članovi ukrajinskog izaslanstva bili su ozbiljno potreseni takvim razvojem događaja.
Sedam tankera s približno 280.000 tona ruskog dizela već plove prema SAD-u na temelju privremenog izuzeća od sankcija koje su dogovorili Trump i Putin. Tri od ta tankera su pod sankcijama EU.
Očekuje se da će tankeri stići između 7. i 11. studenoga, nakon američkih međuizbora. Cijena galona dizela u SAD-u pritom iznosi 6,34 dolara, u usporedbi s 3,66 dolara godinu dana ranije.
Zelenski je upozorio da Moskva Washingtonu nudi svojevrsni “gospodarski brak” te da dogovor o dizelu otvara vrata daljnjim sporazumima koji bi mogli obuhvatiti gnojiva, plin, zamrznutu imovinu i dodatno ublažavanje sankcija.
Zelenski nešto spremiji na kopromis nakon američko-ruskih ekonomskih planova
Čini se da strah Kijeva od marginalizacije postupno mijenja i ukrajinski pristup pregovorima. Zelenski je prvi put otvorio mogućnost da Moskvi budu ponuđena sigurnosna jamstva u sklopu mirovnog sporazuma, izvijestio je Financial Times 28. listopada. Do promjene stava dolazi usred zabrinutosti Kijeva zbog pregovora o energetici, zrakoplovstvu i titaniju, ali i nakon nedavnih prekida američke razmjene obavještajnih podataka te ograničavanja pristupa sustavu Starlink.
Podrška ostalih ukrajinskih saveznika također slabi, dok se Ukrajina pokušava nositi s raskorakom između obećane financijske pomoći i stvarnih iznosa koji joj pristižu.
Prema prognozi Europske komisije, pomoć zemalja izvan EU-a trebala bi se smanjiti s 19 milijardi eura ove godine na četiri milijarde eura 2027. godine, što znači da će Bruxelles morati gotovo samostalno popuniti nastalu financijsku prazninu.
Nordijski diplomatski kanal
Europa se pokušava uključiti u pregovore, ali bez uspjeha.
Na Zelenskijev zahtjev, Finska i Norveška bile su domaćini sastanka u Oslu na kojem su 20. listopada sudjelovali Witkoff i Kushner. Nakon sastanka Witkoff je otputovao u Sankt Peterburg na susret s Putinom.
Finski predsjednik Alexander Stubb izjavio je da je mirovni proces toga tjedna bio na rubu propasti te da su odnosi između Kijeva i Washingtona bili ozbiljno narušeni.
Diplomatski napori kulminirali su telefonskim razgovorom Stubba i norveškog premijera Jonasa Gahra Storea s Putinom 27. listopada. Razgovor je bio pripremljen u suradnji s Kijevom i Washingtonom.
Prema izvorima koje je citirao Financial Times, Putin je veći dio razgovora, koji je trajao 90 minuta umjesto predviđenih pola sata, posvetio predavanju dvojici čelnika o srednjovjekovnoj slavenskoj povijesti i kako to utječe na današnji rat. Store je to naknadno demantirao.
Danska premijerka Mette Frederiksen predvodila je kritike oko toga što se razgovor uopće održao, poručivši da bi Europa “trebala ostati jedinstvena umjesto da svatko djeluje na svoju ruku”. Ujedno je oštro kritizirala dvojicu susjeda zbog samog razgovora s Putinom.
Ipak, prema finskoj javnoj radioteleviziji Yle, postignuto je više nego što se isprva činilo. Njezini izvori opisali su razgovor kao sadržajnu razmjenu mišljenja tijekom koje su Stubb i Store ispitivali Putina o predstojećim pregovorima u Abu Dhabiju te mu poručili da produljivanje rata neće oslabiti europsku potporu Ukrajini. Razgovaralo se i o slobodi plovidbe Baltičkim morem te ruskoj takozvanoj floti u sjeni, dok se o finsko-ruskim odnosima uopće nije raspravljalo.
Trojica čelnika dogovorila su se da će održavati izravan telefonski kontakt, a Zelenski je naknadno podržao taj razgovor.
Pritisak i na Europu
Kremlj je jasno dao do znanja da uopće nije zainteresiran za pregovore s Europskom unijom. Putin smatra da je razgovarati s Bruxellesom besmislen posao koji je prepustio Trumpu.
Kremlj je europskim predstavnicima zabranio sudjelovanje u trostranim tehničkim pregovorima Ukrajine, Rusije i SAD-a u Abu Dhabiju, koje Zelenski očekuje između 6. i 10. studenoga.
Ono što Moskva želi jest da Washington privoli Kijev na prihvaćanje ruskih uvjeta, a sada i da isto učini s Europom. “Nije dovoljno razgovarati samo s Kijevom”, izjavio je Putinov savjetnik za vanjsku politiku Jurij Ušakov za državnu televiziju u razgovoru s voditeljem Pavelom Zarubinom 25. listopada.
Podsjetio je da je nakon sastanka na Aljasci između Putina i Trumpa 15. kolovoza “postojao dojam da bi američka administracija mogla nešto nametnuti”, ali da se to “zasad nije pokazalo uspješnim” zbog kontinuirane europske potpore Kijevu.
Na Zapadu se ta izjava uglavnom protumačila kao pokušaj Moskve da uspostavi kontakt s Europom. No, prema riječima Borisa Bondareva, bivšeg ruskog diplomata koji je 2022. podnio ostavku zbog ruske invazije na Ukrajinu, nije se radilo ni o čemu sličnom.
Ušakov je upotrijebio bezličnu konstrukciju “potrebno je”, umjesto “mi”, a poruka je zapravo bila upućena Washingtonu:
„Pritisnite Kijev, a sada pritisnite i Europu. U protivnom nećete uspjeti natjerati Kijev da prihvati uvjete”, napisao je Bondarev.
Zahtjevi koje bi Moskva mogla postaviti Europi već su poznati. Očekuje se da će Kremlj tijekom pregovora zahtijevati da NATO smanji svoju vojnu prisutnost na razinu iz 1997. godine, izvijestio je The Telegraph 25. listopada.
Prema riječima sigurnosnog analitičara Alexandera Graefa, taj se zahtjev često pogrešno tumači kao zahtjev koji se odnosi na nacionalne vojske ili članstvo u NATO-u. Zapravo je riječ o stranim vojnim raspoređivanjima, što podsjeća na članak 4. ruskog nacrta sporazuma s NATO-om iz prosinca 2021., kojim bi se zabranilo raspoređivanje snaga izvan onih koje su se nalazile u europskim državama na dan 27. svibnja 1997.
Ipak, Kremlj je spreman bilateralno razgovarati sa susjednim državama, pod uvjetom da one nastupaju kao regionalni akteri, a ne kao predstavnice Europske unije. Norveška nije članica EU-a, dok Finska jest.
Čelnici Finske i Norveške u telefonskom su razgovoru s Putinom naglasili da nastupaju u ime vlastitih država, a ne Europe u cjelini. Time Moskva zadržava otvoren komunikacijski kanal s nordijskim državama na području Baltičkog mora i krajnjeg sjevera, istodobno uskraćujući Bruxellesu mjesto za pregovaračkim stolom.
Trump je 28. listopada izjavio da bi se sastanak sa Zelenskim i Putinom mogao održati “vrlo skoro”. Prvi tankeri s ruskim dizelom trebali bi stići u američke luke upravo u tjednu kada bi se pregovarači trebali sastati u Abu Dhabiju.
Blic analiza Zorana Metera: Specijalna diplomatska operacija. Što znače pozivi Putinu sa sjevera Europe?
