Zabrinuta čitateljica obratila se redakciji portala Morski HR nakon tromjesečne, potpuno uzaludne borbe s hrvatskim institucijama. Ono što je započelo kao jednostavan upit o vidljivom onečišćenju mora u Marini, pretvorilo se u pravu administrativnu odiseju koja ogoljuje sve manjkavosti sustava nadzora i komunikacije s građanima.
Priča počinje u Marini, gdje naša čitateljica boravi svake godine po nekoliko mjeseci. Kako navodi, na plaži je prostim okom vidljivo onečišćenje deterdžentima i sredstvima za čišćenje koja se obilno slijevaju u more — osobito vikendom, tijekom smjene i čišćenja brodova vezanih uz samu obalu.
No, pogled na službena izvješća o kakvoći mora nudio je potpuno drugačiju sliku: ocjena za tu i većinu drugih plaža bila je – „izvrsna“.
Bakterije pod kontrolom, otrovi nevažni?
Želeći razjasniti kako je to moguće, Valić se najprije obratila Nastavnom zavodu za javno zdravstvo u Splitu. Nakon dva tjedna i ponovljenih upita, stiglo je objašnjenje: ispitivanje kakvoće mora obuhvaća isključivo prisutnost dviju bakterija (Escherichia coli i crijevni enterokoki).
To u praksi znači da more, unatoč tome što može biti prekriveno kemikalijama i deterdžentima, dobiva najvišu ocjenu dok god u njemu nema navedenih bakterija. Za pitanja kemijskog onečišćenja s brodova, NZJZ ju je preusmjerio na Vodopravnu inspekciju u Splitu.
Kalvarija s OIB-om i prebacivanje loptice
U Vodopravnoj inspekciji uslijedio je novi hladan tuš. Nakon dužeg čekanja i ponovljenog upita, obaviještena je da inspekcija ne postupa po anonimnim prijavama. Tek nakon što je dostavila sve osobne podatke — ime, prezime, adresu i OIB — stigao je službeni dopis s novim preokretom: Vodopravna inspekcija nije nadležna za onečišćenja s brodova, već je prijavu proslijedila Lučkoj kapetaniji Split.
Nepostojeće domene, puni inboxi i zid šutnje
Pokušavajući saznati je li išta poduzeto, čitateljica je pokušala stupiti u kontakt s Lučkom kapetanijom Split. Telefoni navedeni na službenim internetskim stranicama danima su zvonili u prazno, dok su se e-mail poruci upućeni na službene adrese djelatnika vraćali s obavijestima o neisporučivosti zbog prepunjenih sandučića ili nepostojećih korisničkih računa. Na upit poslan izravno lučkom kapetanu Željku Kušteri odgovor nikada nije stigao.
Nastojeći poštovati hijerarhiju, Valić je zatražila objašnjenje od nadležnih ministarstava. Dok je e-mail upućen Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije uspješno zaprimljen, pokušaj slanja poruke na službenu kontakt adresu Ministarstva mora, prometa i infrastrukture (info@mmpi.hr) završio je porukom da domena uopće ne postoji.
Pitanja bez odgovora
Nakon tri mjeseca uzaludnog pokušavanja, čitateljica se s pravom pita kako običan građanin uopće može ostvariti kontakt s nadležnim službama i ostvariti svoja osnovna prava.
Gospođa je naposlijetku postavila četiri ključna pitanja na koja institucije mjesecima šute:
- Tko je točno nadležan za sprečavanje i sankcioniranje onečišćenja mora nastalog čišćenjem brodova vezanih uz obalu?
- Tko i na koji način kontrolira korištenje izdanih koncesija na pomorskom dobru?
- Što je točno poduzeto povodom prijave koju je Vodopravna inspekcija proslijedila Lučkoj kapetaniji?
- Koji su rezultati poduzetih mjera, budući da je stanje na terenu u Marini i dalje nepromijenjeno?
Ista ova pitanja poslali smo Ministarstvu mora, koje bi trebalo biti nadležno za ovaj slučaj, a odgovore ćemo objaviti – čim ih dobijemo.
D.G.
