”Prerano je da bi se moglo zaključiti da je bliskoistočna kriza završena”, izjavio je ovih dana premijer Andrej Plenković nakon dogovorenog primirja između Washingtona i Teherana dodajući da će stabilizacija gospodarskih i energetskih tokova dosta potrajati. Nije stoga teško zaključiti da s primirjem energetska kriza koju je Plenković nedavno najavio ipak još nije gotova.
Signal je to za hrvatske građane, ali i za članove Vlade posebice one koji tvore Plenkovićev krizni tim i one od kojih se očekuju dodatni napori u ovim kriznim vremenima. Prije svega tu se misli na ministra gospodarstva Antu Šušnjara i njegova nedavno imenovanog kolegu iz Ministarstva financija Tomislava Ćorića.
Šušnjar na prvoj crti
Prema tvrdnjama naših dobro upućenih sugovornika Plenković je izuzetno zadovoljan sa Šušnjarom kao s ministrom kojeg je stavio prvog na liniju u ovim kriznim vremenima. Šušnjar je dobio ulogu balansirati između zahtjeva energetskih tvrtki koje gomilaju minuse zbog zamrznutih cijena i građana koji se teško nose s tržišnim cijenama. Uloga ministra gospodarstva je osigurati da industrija nastavi s radom bez obzira na preskupe energente, a u isto vrijeme od na njemu je još jedna važna uloga koja se odnosi na upravljanje robnim blagajnama.
S druge strane Ćorić ima zadatak kao uostalom i svi njegovi prethodnici u ovom sektoru čuvati državnu blagajnu. Situacija je po Ćorića ipak kompleksnija nego što je bila za njegove prethodnike. Iz Plenkovićevih riječi naslućuje se da će cijene ostati visoke na duge staze pa će stoga Ćorić poput čarobnjaka morati pronalaziti stotine milijuna eura za subvencije nalik posljednjem paketu od 450 milijuna eura. To ministru financija sužava prostor za smanjenje poreza i rast plaća u javnom sektoru čiji su sindikalni predstavnici već počeli vršiti pritisak na vladajuće dok Ćorić vodi borbu s inflacijom koju dodatno pumpa rast cijena energenata.
Nije neobično da ministri gospodarstva i financija u kriznim vremenima imaju važnu ulogu, međutim, u Plenkovićevom je slučaju pomalo iznenađujuće to što dio njegove krizne trojke čini i ministrica zaštite okoliša i energetske tranzicije Marija Vučković pred kojom je kako se vjeruje u vladajućim redovima izazov najdugoročniji.
Izazovi za Vučković
Cijene fosilnih goriva prema Plenkovićevim najavama neće se vratiti na staro pa stoga Vučković mora ubaciti u petu brzinu da bi se što prije odradio prelazak na obnovljive izvore energije. Ukoliko Vučković taj posao ne odradi u što kraćem roku te podbaci u brzini tranzicije naša će zemlja na duge staze ostati ovisna o skupom uvozu što postaje uteg za kompletnu Vladu. Svjesna odgovornosti koju nosi Vučković je nedavno najavila da Vlada nastavlja politiku smanjivanja trošarina i odrađivanja maksimalne cijene naftnih derivata.
”Da nema reakcija Vlade, cijene bi bile to svi znamo znatno više”, kazala je ministrica dodajući da je trenutno važno održati cijenu koliko je moguće nižom i stabilnom u odnosu na zbivanja koja su vanjska i na koja nije moguće utjecati te da je značajno imati sigurnu opskrbu naftnim derivatima i cjelokupnom energijom u Hrvatskoj. Značajno je pak za Vučković to što ova kriza pokazuje da ona uživa veliko povjerenje premijera Plenkovića koji ju je zadržao i u aktualnoj Vladi dajući joj nakon resora poljoprivrede na upravljanje vrlo važan resor energetike iako se unutar HDZ-a očekivalo da će Vučković u aktualnoj Vladi ostati bez ministarske funkcije.
Često se njeno ime spominjalo i u kontekstu rekonstrukcije Vlade međutim Plenković na to nije pristajao pa se tako Vučković profilirala u jednu od rijetkih ministrica koja je preživjela rekonstrukciju Vlade i zadržala ministarsku funkciju neovisno o tome što je Ministarstvo poljoprivrede prepušteno Domovinskom pokretu.
Lojalnost u tišini
Kako je ona svih ovih godina u tišini Plenkoviću pokazivala lojalnost tako je Plenković stajao u njenu obranu u jeku najvećih kriza pa joj je primjerice leđa čuvao i onda kada su usred krize s afričkom svinjskom kugom uzgajivači svinja i predstavnici oporbe tražili njenu ostavku. Nisu doduše uvijek odnosi između Plenkovića i Vučković bili idilični niti je premijer baš uvijek imao povjerenja u ministricu pa je tako recimo svojedobno izdao narednu o smjeni u vrhu Ministarstva poljoprivrede naklon što je primio kritike iz Europske komisije na Strateški plan za poljoprivredu.
U aktualnom resoru Vučković kako tvrde upućeni ima nešto manje operativne nadležnosti nego što je to bilo onda kada je upravljala Ministarstvom poljoprivrede, međutim ona u Vladi i za Plenkovića nije politički padobranac budući da je i ranije karijeru gradila kao državna tajnica prvo u Ministarstvu regionalnog razvoja, a onda i poljoprivrede. Na poziciju Ministrice poljoprivrede Plenković ju je doveo kao stabilnu zamjenu za bivšeg ministra Tomislava Tolušića nakon jedne od rekonstrukcija Vlade.
Ona se u međuvremenu pokazala kao lojalna i stabilna pa čak i odgovorna ministrica kod koje se posebno cijeni to što je nakon afere Vjetroelektrane kada je uhićena njena bliska suradnica Ružica Njavro ponudila ostavku koju Plenković nije prihvatio dajući naslutiti da je vidi kao neukaljanu političarku s kojom je godinama nakon toga nastavio suradnju. Vučković je kažu oni koji je poznaju samozatajna. U javnom prostoru pojavljuje se uglavnom oko pitanja koja se odnose na resor kojim upravlja. Ne ulazi u unutarstranačke sukobe, nema ni neku pretjeranu bazu moći unutar HDZ-a u kojem kažu da joj je to dodatni plus kod premijera koji posebno cijeni one kadrove koji su operativno posvećeni radu u Vladi.
