Snažna tjelesna građa, odlučnost za slobodom i nerješivo uzrujavanje. Parabola o urugvajskom centarforu, koji je iz palača Montevidea otišao u san o Brazilu i priliku za Europu, između golova, ekscesa i samoće
Držati ga mirnim, dok je bio dijete, bilo je praktički nemoguće. Dijelom zato što je bio krupan i bila su potrebna još najmanje dva tipa da ga blokiraju, a dijelom zato što je njegovo tijelo oslobađalo takvu energiju da bi pomaknula planine. Nemir je bio lajtmotiv njegova postojanja. Postojanje koje je, u trenutku kad je ugledao tamu i više nije mogao pronaći svjetlo, odlučio prekinuti na vrućini veljače 2021. Santiago “El Morro” Garcia imao je samo trideset godina kada je sebi oduzeo život ne ostavivši ni pismo, naškrabani komad papira, mali znak sebe. Vjerojatno u tom trenutku nije imao snage ni bistrine razmišljati o tome, uništen samoćom na koju je bio prisiljen zbog Covida i pretjerivanja koja su ga pratila u avanturi. Tada je još bio igrač Godoy Cruza, argentinske momčadi iz Mendoze, ali je tražio drugo mjesto. S trideset godina bio je centarfor koji je znao kako izazvati poštovanje u šesnaestercu, s tom moćnom građom i onom odlučnošću koja ga je uvijek odlikovala tijekom cijele karijere.
