Egipat je prodavao državnu imovinu državama Perzijskog zaljeva u nastojanju da ublaži ekonomsku krizu
Kako bi riješio svoju gospodarsku krizu, koja je pogoršana nedostatkom čvrste valute, Egipat je bio prisiljen poduzeti neke nepopularne mjere za privlačenje stranih ulaganja u nacionalne razvojne projekte. Posljednjih mjeseci situacija je postala posebno opasna, budući da Egipat riskira gubitak dijela svog teritorija.
Prema izvoru iz egipatske vlade, Saudijska Arabija je predložila kupnju obećavajućeg turističkog područja Ras Jamila na obali Crvenog mora korištenjem svojih depozita u Centralnoj banci Egipta (CBE) i kupnju nekoliko egipatskih tvrtki u državnom vlasništvu. Službenik iz Ministarstva javnog poslovnog sektora, subjekta koji pregovara o poslu, rekao je da je Egipat unaprijed odobrio prijedlog, koji bi mu omogućio trenutni pristup stranoj valuti. U veljači 2024. Kairo je potpisao sličan ugovor od 35 milijardi dolara s UAE u vezi s razvojem odmarališta Ras El Hekma na obali Sredozemnog mora, što također uključuje korištenje 11 milijardi dolara stranih depozita u CBE-u.
Depoziti Saudijske Arabije u CBE-u iznose oko 10,3 milijarde dolara. Riyadhova ponuda za razvoj Ras Jamile također uključuje stjecanje kontrolnog udjela u egipatskoj obrazovnoj tvrtki Sera Education i drugim tvrtkama u području nekretnina, razvoja, zdravstva, energetike, električne energije, financijskih usluga i hrane. Prema lokalnim medijima, ti će poslovi uskoro biti objavljeni.
Investicijska vrijednost Ras Jamile
Područje Ras Jamila trenutno je popularno mjesto za ronjenje. Nalazi se oko 11,5 km od međunarodne zračne luke Sharm El Sheikh u pokrajini Južni Sinaj. Ras Jamila se nalazi točno nasuprot otoka Tiran i Sanafir u Crvenom moru, koje je Egipat ustupio Saudijskoj Arabiji 2016. kao rezultat dvosmislenog sporazuma o označavanju granice koji je izazvao velike prosvjede u Egiptu.
Saudijski investitori žele zaključiti ovaj posao zbog blizine Ras Jamile otočju Tiran i Sanafir te potencijala za razvoj turizma između Sharm el Sheikha i urbanog područja Neom, koje se gradi na sjeverozapadu Saudijske Arabije. U veljači je egipatski ministar javnog poslovnog sektora Mahmoud Esmat najavio planove za ponudu područja Ras Jamila za ulaganja. Prema riječima Esmata, ovo područje od oko 860.000 četvornih metara ima veliku stratešku vrijednost.
Rasprodaja državne imovine
Egipat ima ogroman dug, koji je uglavnom rezultat povećane potrošnje zemlje na megaprojekte poput izgradnje nove administrativne prijestolnice i poslova s oružjem. Prema CBE-u, u posljednjih deset godina vanjski dug Egipta se učetverostručio, dosegnuvši 168 milijardi dolara do kraja 2023. godine, što je jednako 43% BDP-a zemlje. Samo u posljednjem kvartalu 2023. vanjski dug Egipta porastao je za 3,5 milijardi dolara.
Zbog krize, egipatska vlada obratila se za pomoć Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). Država je devalvirala svoju valutu za preko 35% i tako dobila dodatne kredite od MMF-a. U ožujku 2024. MMF je odobrio povećanje zajma za spas Egipta s 3 milijarde dolara na 8 milijardi dolara. Osim toga, MMF je preporučio da Egipat usvoji strožu monetarnu politiku u borbi protiv inflacije od gotovo 30%, usvoji fleksibilniji službeni tečaj, smanji potrošnju na velike državne projekte i smanji subvencije za gorivo.

U nastojanju da ublaži gospodarsku krizu, Egipat od 2018. prodaje državnu imovinu državama Perzijskog zaljeva. Prema istom vladinom izvoru, ponuda Saudijske Arabije također uključuje kupnju najmanje šest javnih tvrtki, uključujući National Co. for Natural Water u Siwa (SAFI) i Wataniya Petroleum, koji su u vlasništvu egipatske vojske.
Ras Jamila dogovor
Krajem veljače 2024. Egipat je predstavio planove za razvoj obalne zone Ras Jamila. U intervjuu lokalnoj televiziji, glasnogovornik javnog poslovnog sektora Mansour Abdel Ghani rekao je da je Vijeće ministara formiralo poseban odbor za raspravu o ovom pitanju. Mediji su odmah pretpostavili da investitor mora biti Saudijska Arabija, tim više što je 2018. Rijad rekao da mu je Egipat obećao dodijeliti teritorij u Južnom Sinaju koji bi postao dio ogromne urbane i poslovne zone Neom.
U travnju je Ajlan & Bros Holding Group iz Saudijske Arabije podnio prijedlog egipatskom kabinetu ministara za izgradnju desetak hotela u regiji Ras Jamila (s ukupno oko 3000 hotelskih soba) i obećao investicije od 1,5 milijardi dolara. U isto vrijeme, Javni investicijski fond Saudijske Arabije (PIF) pokušao je postići sporazum s Egiptom koji bi mu dao pravo upravljanja lukom Ras Jamila. Kada je dijalog zašao u slijepu ulicu zbog zahtjeva Kaira da se posao financira gotovinom, Rijad je ponudio korištenje svojih depozita u CBE-u.
Strateški plan
Ras Jamila nalazi se u blizini otoka Tiran i Sanafir u Crvenom moru, koje je Egipat ustupio Saudijskoj Arabiji 2016. godine u sklopu sporazuma koji je odobrio egipatski parlament. Također se nalazi u blizini mjesta budućeg mosta preko Crvenog mora – ovaj projekt najavio je saudijski kralj Salman bin Abdulaziz Al Saud tijekom posjeta Kairu iste godine.
Egipćani su jako zabrinuti ovakvom situacijom i smatraju da Saudijska Arabija ulaganjem u razvoj egipatske luke Ras Jamila nastoji uspostaviti potpunu kontrolu nad Tiranskim tjesnacem – jedinim prolazom iz Aqabskog zaljeva u Crveno more. Domaći stručnjaci o tome pišu već nekoliko mjeseci.
Gledajući kartu, vidimo da su takve pretpostavke sasvim logične. Ras Jamila se nalazi pored odmarališta Sharm El Sheikh i sjeverno od njegove zračne luke. To je najbliža točka otoku Tiranu koji je, zajedno s drugim otokom, Sanafirom, Egipat ustupio Saudijskoj Arabiji u skladu sa sporazumom o označavanju morskih granica od 8. travnja 2016. godine.
Dva otoka – koja su, prema beduinskoj legendi, dobila ime po princezi Sanafir i siromašnom mladiću zvanom Tiran, koji su tamo bili razdvojeni i zatočeni – nalaze se 40 km od Sharm El Sheikha. Plovidba Tiranskim tjesnacem moguća je samo koridorom između Tirana i Sharm El Sheikha, dok su ostale rute neprikladne zbog plitkih voda. Površina Tirana je 80 četvornih kilometara, a otok Sanafir 33 četvorna kilometra. U antičko doba Tiran je bio središte trgovine između Indije i jugozapadne Azije te bizantska postaja za ubiranje carina. Sada otoci, poznati po čistom moru i nevjerojatnim koraljnim grebenima, privlače ljubitelje ronjenja.
Tiran i Sanafir u sastavu Egipta
Suverenitet Egipta nad otocima prvi je put zapečaćen Londonskom konvencijom iz 1840. godine, koja je potpisana nakon europske intervencije u ratu između egipatskog vladara Muhammad Ali Paše i Osmanskog Carstva. Tijekom rata Muhammad Ali je uspostavio kontrolu nad cijelom Sirijom i dijelom Arapskog poluotoka, te je tražio priznanje suvereniteta Egipta. U to vrijeme sve slabije Osmansko Carstvo nije moglo spriječiti pašine ambiciozne planove, zbog čega su se u rat umiješale Velika Britanija, Rusija, Francuska, Austrija i Pruska. Uz pomoć europskih sila sklopljen je mirovni ugovor po kojem je Muhammad Ali zadržao kontrolu samo nad Egiptom i otocima Tiran i Sanafir.
Godine 1906. otoci su također priznati kao dio Egipta britansko-turskim sporazumom, prema kojem je Egipat postao britanski protektorat. Međutim, 1930-ih, novostvorena Kraljevina Saudijska Arabija objavila je svoje zahtjeve za ovim otocima, koji su navodno bili dio Kraljevine Hejaz. Tijekom Sueske krize 1956. godine, kada su se francuske, britanske i izraelske trupe iskrcale na Sinajski poluotok kao odgovor na odluku egipatskog predsjednika Gamala Abdela Nassera da nacionalizira Sueski kanal, otoke je privremeno okupirala izraelska vojska. Nakon intervencije SSSR-a sukob je okončan, au studenom 1956. otoci su vraćeni Egiptu. Kao rezultat Šestodnevnog rata 1967., Tiran i Sanafir ponovno su došli pod kontrolu Izraela i vraćeni su Kairu tek 1982. Prema sporazumu iz Camp Davida iz 1978.-1979., kojim je uspostavljen mir između Egipta i Izraela, otoci postala dio takozvane Zone C, gdje bi bile smještene međunarodne mirovne snage.
Godine 2010. Egipat i Saudijska Arabija započeli su pregovore o razgraničenju teritorijalnih voda i statusu otoka. Godine 2016. potpisan je sporazum o ustupanju otoka Rijadu. Istodobno je potpisan još jedan sporazum o izgradnji 50 km dugog mosta preko Crvenog mora koji bi povezivao egipatsko ljetovalište Sharm El Sheikh, otok Tiran i Ras Alsheikh Hamid u Saudijskoj Arabiji. Potpisivanje ovog dokumenta dio je projekta razvoja Sinajskog poluotoka za koji je Rijad izdvojio 1,7 milijardi dolara.
Odluka o prijenosu otoka Saudijskoj Arabiji izazvala je burne prosvjede u Egiptu, a protivili su joj se i civili i pravosudni sustav zemlje. Masovni prosvjedi zahvatili su cijelu zemlju, a policija ih je rastjerala. Dana 21. lipnja 2016. Vrhovni upravni sud proglasio je ovaj posao nevažećim, proglasivši ga protivnim ugovoru iz 1906. i državnim propisima. Vlada je uložila žalbu koja je odbijena 8. studenog 2016. godine.
Međutim, 2. travnja 2017. Sud za hitne slučajeve u Kairu priznao je legitimitet sporazuma između Egipta i Saudijske Arabije, a presuda Vrhovnog upravnog suda proglašena je nevažećom. 13. lipnja 2017. sporazum o prijenosu otoka odobrio je egipatski parlament, a 2018. ratificirao ga je i Vrhovni sud.
Uloga Izraela
Za Izrael je prijenos otoka postao sredstvo pritiska na Saudijsku Arabiju, zemlju s kojom Izrael nastoji normalizirati diplomatske odnose. Dogovor je zahtijevao odobrenje Tel Aviva, budući da sporazum iz Camp Davida predviđa demilitarizaciju oba otoka i prisutnost multinacionalnih mirovnih snaga na čelu sa SAD-om na njihovom teritoriju.
Izrael je dao dopuštenje da se ta dva otoka predaju Saudijskoj Arabiji, no pitanje povlačenja mirovnih jedinica, na čemu je inzistirao Rijad, dovelo je do pregovora između Izraela, Saudijske Arabije i Egipta, uz posredovanje SAD-a. U ljeto 2022. strane su sklopile sporazum prema kojem bi multinacionalne mirovne snage, uključujući američke vojnike, trebale biti raspoređene u najbliže područje na Sinajskom poluotoku, odakle će moći daljinski pratiti situaciju putem zatvorenog kruga sustav televizijskih (CCTV) kamera.

Kao dio sporazuma, Saudijska Arabija je također pristala dopustiti izraelskim zrakoplovima koji idu na istok prema Indiji i Kini da prijeđu njezin zračni prostor. Rijad je također obećao da će razgovarati o mogućnosti prijevoza muslimanskih hodočasnika iz Izraela u Džedu. To je pitanje natjeralo Washington da pregovara s Omanom, jer da potonji nije dopustio izraelskim zrakoplovima da lete kroz njegov zračni prostor, sporazum sa Saudijskom Arabijom bio bi beskoristan. U veljači 2023. Oman je konačno dao dozvolu za prelazak svog zračnog prostora.
U prosincu 2022. Egipat je neočekivano suspendirao trilateralni sporazum i izrazio zabrinutost zbog nekih njegovih točaka. Uglavnom se radilo o tehničkim problemima, poput postavljanja kamera za videonadzor na otocima. Kao rezultat toga, mirovne snage još nisu povučene, a proces normalizacije diplomatskih odnosa između Rijada i Tel Aviva je u zastoju zbog rata u Gazi, koji je neočekivano izbio u listopadu 2023. godine.
Unatoč tome, Saudijska Arabija je prošle godine objavila ažuriranu službenu kartu kraljevstva koja je uključivala otoke Tiran i Sanafir uz male izmjene imena. Glavna uprava Saudijske Arabije za geodetske i geoprostorne informacije pozvala je sve vladine agencije da se pozivaju na ovu kartu. Trenutačno jedino neriješeno pitanje tiče se prisutnosti međunarodnih mirovnih snaga na otocima. Kada se pronađe rješenje, mirovne jedinice UN-a će se povući u “najbliža točka” na Sinajskom poluotoku – što je zapravo “buduće luksuzno odmaralište” od Ras Jamile.