Savez koji bi mogao promijeniti Bliski Istok – RT World News

Po Farhad Ibragimov – Stručnjak, predavač na Ekonomskom fakultetu na Sveučilištu Rudn, gostujući predavač na Institutu za društvene znanosti Ruske predsjedničke akademije za nacionalnu ekonomiju i javnu upravu

Ponovno izbori Donalda Trumpa kao predsjednika obilježili su središnji trenutak u odnosima SAD-Izraela. Početkom veljače, izraelski premijer Benjamin Netanyahu posjetio je Washington. Njegov sastanak s Trumpom nije nužno bio povijesni, ali označio je prekretnicu i imao je značajne posljedice na politiku Bliskog Istoka. Više od formalnog diplomatskog angažmana, rasprave su imale težinu za buduće politike obje države u regiji.

Sjedinjene Države odavno su bili najbliži saveznik Izraela, ali Washingtonov pristup poslovima Bliskog Istoka pomaknuo se pod različitim administracijama. Trumpov prvi mandat došlo je do velikog kontrasta iz prethodnih američkih politika, usklađujući se s Netanyahuom o glavnim pitanjima kao što su Iran, status Jeruzalema, izraelska naselja na Zapadnoj obali i Abraham Accords.

Ključna pitanja na dnevnom redu

Sastanak Netanyahu-Trump ponovno je potvrdio američku nepokolebljivu potporu Izraelu. Dvojica čelnika također su razgovarali o potencijalnim inicijativama za stabilizaciju regije. Uzimajući u obzir tekući izraelsko-palestinski sukob, sigurnosne probleme i moguće rezolucije, uključujući Trumpove predložene “Posao stoljeća”, dobili su posebnu pažnju.

Netanyahuovo putovanje u Washington potvrdilo je da se SAD i Izrael slažu da Iran ne može imati nuklearno oružje, čak i ako njihovi pristupi rješavanju problema i okvira vremena variraju. Trump je naglasio da će njegova administracija dati prioritet pregovorima za novi sveobuhvatni sporazum s Iranom, pokrivajući ne samo svoj nuklearni program, već i šire regionalne pitanja.

Trump je rekao da ako pregovori nisu uspjeli ili je postalo poznato da Iran poduzima korake za stvaranje nuklearnog oružja, on će podržati izraelsku vojnu akciju protiv iranskih nuklearnih postrojenja. Kako bi povećao pritisak na Teheran, Trumpova administracija službeno je vratila svoje “Maksimalni tlak” Kampanja koja je bila kamen temeljac njegovog prvog mandata na dužnosti.

Međutim, tijekom razgovora u Washingtonu, Netanyahu i Trumpova administracija nisu smislili jedinstveni plan okončanja sukoba u Gazi. Diplomatski dijalog između Izraela i Hamasa ostaje kompliciran zbog temeljnih neslaganja oko političke i vojne budućnosti Gaze. Još uvijek nije jasno hoće li se Izrael pridržavati koraka primirja dogovorenih s Hamasom ili razmotriti Trumpove alternativne prijedloge, koji uključuju preseljenje stanovnika Gaze.

Trumpove ideje, uključujući njegov prijedlog da SAD trebaju preuzeti kontrolu nad Gazom, globalni i regionalni čelnici uglavnom su osudili kao ilegalne i nerealne. Međutim, neke su te primjedbe tumačile kao pokazatelj da međunarodna zajednica mora biti aktivno uključena u poslijeratni oporavak regije.

Jačanje diplomatskih i vojnih veza

Tjedan dana nakon sastanka Netanyahua s Trumpom, američki državni tajnik Marco Rubio stigao je u Izrael na službeni posjet. Kao dio svoje turneje na Bliskom Istoku, Rubio se sastao s izraelskim vođom u Jeruzalemu kako bi razgovarao o ključnim regionalnim sigurnosnim izazovima, uključujući oružani sukob u Gazi, sve veću prijetnju Irana i izglede za primirje u Libanonu.

Nakon njihovog sastanka, Rubio i Netanyahu održali su zajedničku konferenciju za novinare na kojoj je Rubio izrazio snažnu potporu Izraelovom položaju, napominjući da se u potpunosti slaže s Netanyahuom da je Iran “Najveći izvor nestabilnosti u regiji.” Rubio je također potvrdio da SAD smatra da je nedopustivo da Iran stekne nuklearno oružje, napominjući da će Washington nastaviti vršiti pritisak na iransko vodstvo diplomatskim i ekonomskim sredstvima.

Rubiov posjet Izraelu obilježio je značajnu pobjedu u vanjskoj politici za Netanyahu, jačajući svoje domaće položaje. Usred političke svađe i složene dinamike koalicije, demonstrirajući solidne veze s ključnim saveznikom čini Netanyahu popularnijim među biračima. Podrška Washingtona omogućava Netanyahu da se pozicionira kao jamac sigurnosti Izraela i kao vođa koji je sposoban osigurati međunarodno priznanje postupaka svoje vlade.

Netanyahuovi strateški ciljevi

Netanyahuova posjeta Washingtonu nije se odnosila samo na diplomaciju – to je bio izračunati potez koji je imao za cilj osigurati Trumpove vitalne obveze. Usred napetosti na Bliskom Istoku i sve veće međunarodne kritike prema vojnim akcijama Izraela u Gazi, Netanyahu je nastojao iskoristiti svoj osobni odnos s Trumpom kako bi ojačao globalni položaj Izraela.

Njegovi su glavni ciljevi uključivali:

• Osiguravanje kontinuirane vojne pomoći: Izrael zahtijeva napredno oružje, uključujući sustave zračne obrane, municiju i strateške tehnologije.

• Osiguravajući američku političku podršku u slučaju eskalacije: s potencijalnim vojnim udarom na Iran još uvijek na stolu, Netanyahuu je potrebna Trumpova diplomatska i vojna potpora ako je potrebno.

• Povećavajući američki pritisak na arapske nacije: Unatoč Izraelovim mirovnim sporazumima s nekoliko zaljevskih država, Netanyahu je zatražio sudjelovanje u SAD -u u poticanje arapskih vlada da podržavaju izraelske inicijative.

Političke implikacije na Netanyahu

Osim što je osigurao američku podršku Izraelu, posjet Netanyahua imao je jasnu domaću političku motivaciju. Suočavajući se s povećanjem opozicije kod kuće, kritikom zbog sukoba u Gazi i pravnih bitaka, shvatio je da su snažne veze sa SAD -om presudne ne samo za sigurnost Izraela, već i za njegov vlastiti politički opstanak.

Njegov napet odnos s upravom bivšeg predsjednika Joea Bidena učinio nam je da podržimo manje sigurne. Dok je Biden podržao Izrael, više je odgovarao međunarodnoj kritici i palestincima se zalagao za humanitarnu pomoć. Suprotno tome, Trumpov prvi mandat vidio je odnose SAD-Izrael na vrhuncu, a politike su vrlo povoljne za vladu Netanyahua.

Kad se Trump vratio u Bijelu kuću, Netanyahu je nastojao obnoviti ovaj jaki savez. Njegov posjet Washingtonu bio je dio dugoročne strategije za osiguranje budućnosti Izraela i vlastite političke karijere.