Nekadašnji veznjak Ajaxa, Real Madrida i Milana bio je jedan od brojnih prvaka rođenih u bivšoj nizozemskoj koloniji koji su tada odabrali reprezentaciju Oranje. Neki primjeri? Ruud Gullit, Frank Rijkaard, Edgar Davids, Aron Winter, Virgil Van Dijk
Najmanja od neovisnih država Južne Amerike, zemlja šuma i rijeka, prošarana plantažama kakaovca i kave, uklještena poput kliješta između Gvajane i Francuske Gvajane, smještena iznad Brazila i dobrih deset sati leta od Amsterdama – u sredini je Atlantski ocean – odavno je najdragocjeniji izvor nogometaša Nizozemske, bolje rečeno: Nizozemske. Nije slučajnost da iz Surinama, bivše nizozemske kolonije do 1975., dolazi obilje izvrsnosti koja je iz 1970-ih i kasnijih desetljeća dala neke šampione, jedan od najslavnijih je Clarence Seedorf koji danas, 1. travnja, puni pedeset godina, i mnogo, mnogo odličnih proizvoda. Neka imena? Evo ih: Ruud Gullit, Frank Rijkaard, Edgar Davids, Aron Winter, Jimmy Floyd Hasselbaink, Michael Reiziger, Winston Bogarde, Bryan Roy, Patrick Kluivert i Romeo Castelen, Stanley Menzo, Ulrich van Gobbel, Ryan Babel, Royston Drenthe, da dođemo do danas aktivnih nogometaša, od Virgila Van Dijka, rođenog u Otac Nizozemac i majka Surinamka afro-kineskog porijekla, Georginio Wijnaldum. Svi su oni odlučili igrati za reprezentaciju Oranje, često s odličnim rezultatima, ali ne uvijek s odobravanjem onih koji su između Amsterdama i Eindhovena u reprezentaciji vidjeli crnopute nogometaše. Puzajući i ponekad izvikani rasizam koji je pratio mnoge karijere nogometaša iz Surinama nažalost je konstanta koja spaja muškarce koji zapravo nikada nisu presjekli pupčanu vrpcu sa svojom zemljom. Multietničnost ovih nogometaša naslijeđe je nizozemske kolonizacije koja je – počevši od 18. stoljeća i tijekom više od dva stoljeća – promicala prisilne migracije stanovništva koje je prvo dolazilo iz Afrike, a potom iz Indije i Indonezije.
