Smrt Kristiana Josipa Periša, koji je 21. listopada preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u zagrebačkom Jankomiru, digla je Hrvatsku na noge. Prema informacijama koje je objavio Jutarnji list, na snimci nadzorne kamere iz bolničke sobe vidi se više djelatnika koji pritišću Periša dok su mu vezane ruke i noge. Navodi se da je jedan od medicinskih stručnjaka Periša više puta udario laktom u prsa, dok ga je drugi udarao šakom.
Na snimci je, prema objavljenom opisu, u jednom trenutku vidljivo šest medicinskih tehničara na Perišu. Nakon što je jedan od tehničara uklonio jastuk s njegove glave, osoblje je primijetilo da je bez svijesti te su ga počeli reanimirati.
Preliminarni nalazi obdukcije pokazali su brojne podljeve, oguljotine, prijelome rebara i prsne kosti te edem pluća i mozga. Istražitelji sada trebaju utvrditi što se točno dogodilo, kakva je bila uloga pojedinih sudionika i postoji li uzročno-posljedična veza između njihovih postupaka i smrtnog ishoda.
Spreman na suradnju
Sigurnosni stručnjak Željko Cvrtila objasnio nam je kako u praksi izgleda istraga takvog slučaja. “Kada je više ljudi u pitanju, kao u ovom slučaju, uvijek se lakše dolazi do informacija. Uvijek postoji mogućnost da će netko spreman na suradnju jer nije toliko sudjelovao u događaju, jer mu se ono što se događalo nije sviđalo ili zato što se protivio takvom postupanju”, objašnjava.
“S druge strane, problem će biti na sudu dokazati udio krivnje svakog od tih počinitelja u smrtnom ishodu. Trebat će vidjeti je li ista krivnja nekoga tko je pacijenta držao za noge i onoga tko mu je držao jastuk ili onoga tko je prouzročio prijelome rebara”, kaže Cvrtila, govoreći o pitanjima koja bi se mogla otvoriti tijekom dokazivanja.
Upravo će sudskomedicinsko vještačenje biti iznimno važno za utvrđivanje veze između postupaka pojedinih sudionika i smrti pacijenta. “Sudskomedicinsko vještačenje, odnosno obdukcija, trebalo bi pokazati postoji li neki ključni zahvat, udarac ili nešto drugo što je dovelo do smrti ili su svi zajedno svojim postupanjem doveli do smrtnog ishoda. Sukladno tome odlučivat će se o odgovornosti i krivnji svakog pojedinca”, ističe.
Što policija sada istražuje
Cvrtila je objasnio što policija radi u ovakvim slučajevima: “Prvo se traže snimke nadzornih kamera, na temelju kojih će policijski službenici procijeniti je li riječ o prekoračenju ovlasti, odnosno prekoračenju uobičajenih mjera postupanja prema pacijentima koje treba svladati ili umiriti”, kaže.
Nakon toga slijedi prikupljanje raspoloživih dokaza i utvrđivanje okolnosti pod kojima je došlo do smrti. “Prikupljaju se svi dokazi do kojih se može doći, od obdukcijskog nalaza do izjava, odnosno razgovora i ispitivanja svih ljudi koji su ondje bili. Neki se ispituju u svojstvu osumnjičenika, a neki u svojstvu svjedoka”, objašnjava i dodaje da posebnu važnost ima dokumentacija iz bolnice, na temelju koje se mogu rekonstruirati radne obveze i prisutnost pojedinih zaposlenika.
“Izuzima se dokumentacija o tome tko je radio, kada je radio i tko je bio prisutan. Identificiraju se osobe, vjerojatno i uz pomoć njihovih nadređenih u bolnici, kako bi se utvrdilo tko su ljudi koji se vide na snimci. Sukladno tome sastavlja se kaznena prijava. Za to je potrebno određeno vrijeme, ali danas postoje tehničke mogućnosti koje taj posao olakšavaju”, navodi.
‘Ovo više izgleda kao odmazda’
Cvrtila smatra da dosad objavljene informacije o slučaju upućuju na izrazito ozbiljno postupanje prema pacijentu. Istodobno upozorava da konačne zaključke treba prepustiti istrazi.
“Policajci se često susreću sa situacijama u kojima dolazi do prekoračenja ovlasti jer su u poziciji da primjenjuju određenu silu, kao što su to i medicinski tehničari ili zaštitari. Granica između postupanja u skladu s ovlastima i prekoračenja tih ovlasti nije uvijek jednostavna. Kada se ta granica prijeđe, može doći do počinjenja kaznenog djela”, objašnjava.
Međutim, ono što je dosad objavljeno o postupanju prema Perišu za njega izgleda posebno zabrinjavajuće. “Ovdje to izgleda mnogo grublje, barem prema onome što sada možemo vidjeti u javnosti. Ne bih rekao da je ovdje riječ samo o prekoračenju ovlasti. Ovo baš izgleda kao nekakva odmazda, osveta i slično. Tko zna što je među njima bilo i kakva je situacija prethodila tome. Ovo izgleda brutalno. Ne znam što se točno dogodilo, to bi daljnja istraga trebala pokazati”, kaže Cvrtila.
Koliko je važna snimka nadzorne kamere
Jedno od ključnih pitanja u postupku bit će dokazna vrijednost snimke nadzorne kamere. “Kod tih snimki uvijek se postavlja pitanje je li snimka izvorna, mora li je sud prihvatiti kao dokaz i slično. To zakonski nije najbolje riješeno”, objašnjava nam Cvrtila koji kaže da je ovaj slučaj još jednom otvorio šire pitanje: koliko su zdravstveni djelatnici osposobljeni za primjenu fizičke sile prema pacijentima te postoje li odgovarajući mehanizmi nadzora takvih postupaka.
“To su ustanove u kojima očito postoje problemi i oko protokola. Pitanje je jesu li djelatnici educirani o tome kako trebaju primjenjivati sredstva prisile i jesu li uopće upoznati s time da silu ne mogu primjenjivati neograničeno”, kaže.
“Policajci i zaštitari prolaze edukacije i polažu ispite o načinu primjene sile. Oni vrlo dobro znaju da ih svako prekoračenje može dovesti u kaznenu zonu i da sami mogu postati počinitelji kaznenog djela. Prema ovome što sam vidio u medijima, meni se čini da oni uopće nisu upoznati s time. Oni bi trebali proći određenu vrstu obuke, možda i polagati ispit na tu temu. Pitanje je jesu li svjesni da, iako su medicinari i imaju ovlasti svladati određeni otpor, mogu postati počinitelji vrlo ozbiljnih kaznenih djela, kao što vidimo u ovom slučaju”, navodi.
Prosvjed tehničara
Posebno se osvrnuo na prosvjed medicinskih tehničara koji su nakon uhićenja svojih kolega upozoravali na nedostatak zaštite zaposlenika i teške uvjete rada. “Razumijem da su se ljudi solidarizirali sa svojim kolegama. Međutim, ne razumijem da ne shvaćaju kako ni oni, kao ljudi koji bi trebali pomagati drugima, nisu u poziciji nekoga teško ozlijediti ili ga dovesti do smrtnog ishoda”, navodi.
“Moraju se pod hitno uspostaviti kontrolni mehanizmi u zdravstvu koji će, svaki put kada se prema pacijentu primijeni sila, procjenjivati je li to bilo u skladu s propisima i standardnim operativnim postupcima. Treba vidjeti kakvi su ti postupci, postoje li u svim bolnicama i jesu li adekvatni”, ističe.
“Kada nekome prilikom primjene sile slomite ruku, prsnu kost ili mu nanesete neku drugu tešku ozljedu, to može biti kazneno djelo. Policajac bi imao ozbiljnih problema dokazivati da je silu primijenio u skladu sa zakonom i da nije prekoračio svoje ovlasti. Ne vidim razloga zašto tako ne bi bilo i u medicini”, zaključuje.
