Izložba fotografija “Sjećanje na Lola kroz objektive prijatelja“ u čast nedavno preminulom dubrovačkom novinaru, fotografu i kolekcionaru Antoniu Lolu Škoriću (1963-2024) okupila je u lapadskoj galeriji “Florin dom“ brojne njegove prijatelje – najpoznatije dubrovačke fotoamatere. U organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Dubrovnik i Fotokinokluba Marin Getaldić fotografije su izložili Mislav Bilić, Igor Brautović, Stijepo Brbora, Marijana Carević, Nikola Duper, Lukša Kalafatović, Kristina Kobojević, Josip Marčić, Amela Marin, Vladimir Stojićević, Zoran Škrabić, Željko Šoletić i Željko Tutnjević, a izloženo je i nekoliko fotografija Lola Škorića.
Izložbu je otvorio Nikola Duper, a bit će otvorena do 19. veljače. Otvorenju su nazočili mnogi od autora izloženih fotografija kojima je to bila prigoda da se kroz uspomene prisjete bivšeg sugrađanina za kojeg je Duper rekao: „Kao brojni ljudi, i Lolo predstavlja neki širi kontekst, u njegovom slučaju kontekst Lazareta koji su tad bili nevjerojatni prostor i centar brojnih aktivnosti gdje je Lolo, kao i mi brojni ostali radio sve: od konobara i barmena za šankom, do fotografa i čovjeka koji je pekao pizze. Njega je bilo teško nevoljeti, ga jer kad si ga vidio, odmah si znao da je to dragi,dobri i simpatični, što bi rekli Splićani: “smišni čovjek“. Nažalost, nije bio najbolji s zdravljem, čuli smo se, ali se poslije nažalost nismo vidjeli. Mi prijatelji htjeli smo mu se odužiti na način kako to mi znamo, a pomogao nam je i Slaven Tolj“.
Recimo i to kako posebno mjesto u postavu izložbe zauzima Lolov portret kojim je autor Željko Tutnjević izvrsno uhvatio njegov nostalgični osmijeh i na okupljene posjetitelje duh čovjeka koji je tiho, ali uporno snimao prizore koji i danas svjedoče o ne tako davnim vremenima. Povjesničar umjetnosti Ivan Viđen za Škorića kaže da je, kao i mnogi Dubrovčani tog doba, prve fotografske korake napravio je u Fotokinoklubu Marin Getaldić:
“Osamdesetih godina prošlog stoljeća postao je slobodni fotoreporter, surađujući s “Vjesnikom“, “Dubrovačkim vjesnikom“ i omladinskim listom “Laus“. Tijekom tih godina snimio je velik broj fotografija, brižno čuvajući negative koji danas predstavljaju vrijedan vizualni zapis Dubrovnika tog razdoblja. Iako je tijekom Domovinskog rata prekinuo profesionalnu fotografsku karijeru, njegova strast prema fotografiji i sakupljanju starih fotografija nikada nije prestala – naprotiv, s godinama je jačala. Svoju ljubav prema povijesti i umjetnosti pretočio je u antikvarijat “Aspalathos“ u Splitu, gdje je pronašao svoj pravi ambijent. Sam je znao reći da, koliko god pokušavao pobjeći od fotografije, ona je uvijek trčala za njim. Prije nego što se skrasio kao vlasnik antikvarijata, okušao se u raznim poslovima – bio je jedan od pokretača “Radio Lausa“, vodio je videoteke u Gružu, Lapadu i Montovjerni te bio suvlasnik agencije za nekretnine. Njegova osebujna ličnost ostala je dosljedna unatoč svim promjenama svjetonazora, trendova, tehnologija i društvenih okolnosti. No, dvije su ljubavi uvijek bile njegov životni kompas – fotografija i Dubrovnik“.
