Neobično mirno razdoblje između Grčke i Turske, započeto nakon razornog potresa i potpisivanja Atenske deklaracije o prijateljskim odnosima u prosincu 2023. godine, potrajalo je manje od tri godine. Turska je nedavno najavila stvaranje dviju zaštićenih zona u Egejskom moru i istočnom Sredozemlju, što je izazvalo oštru reakciju i ljutitu osudu iz Atene, označivši tako novo poglavlje u dugotrajnim i neriješenim grčko-turskim sporovima.
Novonastali spor izazvano je turskim proglašenjem dvaju morskih parkova ranije ovog mjeseca. Park na sjeveroistoku Egeja uključuje zaštićeno područje u vodama između grčkih otoka Lemnos i Samotraka, dok južni park leži istočno od Rodosa i okružuje grčki otok Kastellorizo. Grčko ministarstvo vanjskih poslova brzo je reagiralo na objavu, nazivajući osnivanje parkova “nezakonitim” te istaknuvši da proglašenje turskih morskih parkova u područjima izvan turskih teritorijalnih voda nema pravnu valjanost.
Grčki premijer Kyriakos Mitsotakis izjavio je na sastanku kabineta kako želi održavati dobre odnose sa susjednim zemljama, ali je istodobno naglasio: “Područja pod grčkim suverenitetom određena međunarodnim pravom” i da je Grčka “uvijek spremna braniti ih”. S druge strane, čini se da zaštita okoliša ovdje služi tek kao sporedna briga te da je riječ o novoj taktičkoj strategiji za uspostavu dominacije u spornom pomorskom prostoru, piše DW.
Doktrina ‘Plave domovine’ i obrambena ulaganja
U Ateni vlada bojazan da Turska ove morske parkove koristi kao način osporavanja suvereniteta grčkih otoka kroz primjenu revizionističke doktrine “Mavi Vatan”, odnosno “Plave domovine”. Dok je spomenuta doktrina dosad imala uglavnom teorijsku i stratešku prirodu, sada se provodi kroz zakonodavne inicijative u turskom parlamentu kako bi Ankara formalizirala svoje zahtjeve za većom kontrolom nad dijelovima Egejskog mora i istočnog Mediterana.
Osjećajući se ugroženom od znatno bolje naoružanog susjeda, Grčka je proteklih godina uložila golema sredstva u borbene zrakoplove, fregate, podmornice i protuzračnu obranu, pozicionirajući se visoko na ljestvici uvoznika glavnog naoružanja. Uz to, Atena gradi nove saveze i razvija obrambene projekte poput štita nazvanog “Ahilov štit”, koji bi po uzoru na izraelsku tehnologiju trebao biti potpuno operativan do 2029. godine.
Dok premijer Mitsotakis nastoji zadržati pomirljiv ton, približavanje parlamentarnih izbora u Grčkoj najkasnije do proljeća 2027. godine moglo bi ga staviti pod snažan pritisak i potaknuti zauzimanje čvršćeg nacionalističkog stava. Istodobno, dodatne tenzije potaknute su i na turskoj televiziji A Haber, koja se smatra bliskom vlastima predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana.
Televizijske prijetnje
Na spomenutoj televiziji emitirana je rasprava u kojoj su novinari i umirovljeni vojni časnici govorili o mogućem vojnom sukobu s Grčkom te scenarijima zauzimanja dijelova grčkog teritorija. U emisiji se, među ostalim, govorilo o zapadnoj Trakiji, otoku Tasosu i Solunu, a jedan od sudionika poručio je kako će Turska “zauzeti Solun, ako Bog da” te ondje “klanjati podnevnu molitvu”, piše Bljesak.
Povod za raspravu bilo je pitanje mogućeg proširenja grčkih teritorijalnih voda u Egejskom moru sa šest na 12 nautičkih milja. Grčka smatra da na takav potez ima pravo prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravu mora, UNCLOS-u. Članak 3. Konvencije državama omogućava određivanje teritorijalnog mora do najviše 12 nautičkih milja.
Turska, međutim, nije potpisnica UNCLOS-a i već desetljećima tvrdi da se takvo pravilo ne može jednostavno primijeniti na specifičnu geografiju Egejskog mora, gdje se veliki broj grčkih otoka nalazi neposredno uz tursku obalu. Turski parlament još je 1995. godine upozorio da bi proširenje grčkih teritorijalnih voda iznad šest nautičkih milja u Egeju predstavljalo razlog za poduzimanje svih potrebnih mjera, uključujući vojna.
Međunarodna pozadina
Takav stav u međunarodnoj politici već se desetljećima opisuje kao turski “casus belli” prema Grčkoj. Za Ankaru je posebno problematično što bi proširenjem grčkih teritorijalnih voda na 12 milja veliki dio Egejskog mora došao pod grčki suverenitet. Atena, s druge strane, tvrdi da je riječ o pravu koje joj pripada prema međunarodnom pravu.
Najnovija televizijska rasprava dodatno je privukla pozornost jer su i Turska i Grčka članice NATO-a, dok je Grčka istodobno članica Europske unije. Otvoreno spominjanje zauzimanja grčkih gradova i otoka stoga predstavlja znatno oštriju retoriku od uobičajenih diplomatskih prijepora dviju država, iako takve izjave ne znače nužno postojanje konkretnog vojnog plana za napad.
No činjenica da se o mogućem osvajanju teritorija susjedne članice NATO-a raspravlja na velikoj provladinoj televiziji pokazuje koliko je pitanje Egejskog mora i dalje osjetljivo u odnosima Ankare i Atene. Spor dviju država ne odnosi se samo na teritorijalne vode, već se desetljećima sukobljavaju oko razgraničenja kontinentalnog pojasa, ekskluzivnih gospodarskih zona, zračnog prostora, statusa pojedinih otoka te prava na istraživanje energetskih resursa u istočnom Mediteranu.
